Danas me Teo Andrić pozdravio na tematskoj sjednici županijske skupštine o Lučinu razdolju kao benu koja ne zna ništa o životu, čije bi mišljenje bilo glupo uzimati u obzir. Svoju je tvrdnju zamotao u rođačke odnose. Istina, njegova dobra majka je moja tetka koju poštujem i volim, ali nije ona kriva’, piše karstolog Ivo Lučić čije priopćenje prenosimo u cijelosti.
‘Svaka kap vode koja padne na Dubrovačko primorje trenutačno odlazi u podzemlje i nosi sa sobom sve utjecaje, i donose ih u more od Budime do Bistrine.
Da nije tako, u Dubrovačkom primorju nalazilo bi se jezero veličine Vranskog jezera na otoku Cresu.
Na sve sam to upozoravao sa velikim brojem Primoraca u posljednjih desetak godna, imajući veliki oslonac u njihovoj ljubavi prema zavičaju.
Tvrdnje o zatvorenom sustavu su obična budalaština na seizmički aktivnom prostoru kakvo je Primorje i pokazuju da njezini tvorci nemaju veze sa stvarnošću. Neka kažu nekom u Petrinji to o zatvorenim sustavima.
Također, o tome da su znanstvenici birali lokacija odlagališta dovoljno sam čuo od jednog domaćina u Majkovima, koji je, kako mi je ispričao, tadašnjeg načelnika općine a današnjeg župana odveo i otkrio mu – Badovinje rupe.
To što je danas rekao Teo Andrić zaogrćući plaštom bliskih veza, na puno općenitijoj razini rekao je čuvar državnog pečata Ivan Milas 1995: Mozak vam ništa ne vrijedi! Kilo mozga je dvije marke.
Obje su znak politike koja je Hrvatsku, koja je ranih 70-ih uz Češku bila najrazavijenija zemlja socijalističkog svijeta, dovela danas na začelje EU, uključivo iza Rumunske i Bugarske. Ključna obilježja te politike su korupcija, klijentelizam i obesmišljavanje poštenog rada, etike i znanosti. Prethodno su uništili najveći ikad poznati hrvatski polet nastao nakon prvih općih izbora i napada na Hrvatsku.
U svemu tome se, eto, i rođak Teo Andrić dobro pomogao, pa ima zašto ponižavati znanost, najčvršći izraz ljudskog razuma’, zaključuje Lučić.