Prijedlog programa obnove spomeničke cjeline Dubrovnika za 2016. godinu, na koji je Vlada RH dala suglasnost na svojoj sjednici u srijedu 20. travnja, uz cijeli niz projekata obnove povijesne jezgre krije i ‘kukavičje jaje’ – projekt ljetne pozornice i uređenja tarace Revelina.
Naime, na popisu se našlo tridesetak projekata koji se planiraju provesti tijekom 2016. godine, a koji se najčešće tiču aseizmičke sanacije, arheoloških istraživanja, restauratorskih i konzervatorskih radova, izrade različitih dokumenata (konzervatorski elaborati te idejni, izvedbeni i glavni projekti) te digitalizacije, geodetskih i arhitektonskih snimaka. Međutim, samo jedan predloženi projekt nema apsolutno nikakve veze s navedenim, iako bi po svemu trebao imati.
Riječ je o projektu ljetne pozornice, koju bi Grad Dubrovnik izgradio na taraci Revelina, tvrđave o kojoj se najviše tinte prolilo u dva slučaja – afere vezane za najam obrt Afrika te pukotina (koje je gradonačelnik Vlahušić jednom prilikom nazvao ‘milimetarskim’) na sedrenim svodovima tvrđave utvrđenih konzervatorskim istraživanjem.
Na stranu pravne afere, Uskoci i optužnice. Kad je riječ o samoj tvrđavi i njenom nedvojbeno utvrđenom lošem stanju (jer pukotine su sigurno simptom lošeg stanja) nevjerojatnim se čini stav Zavoda za obnovu, koji očito smatra da Revelin ne treba obnavljati, već ga dodatno opteretiti. Dapače, na leđa mu planiraju nakalemiti još jedan komercijalan sadržaj (koliko god se ‘na prvu’ govori o ‘koncertima, kazalištu i plesu’, treba biti svjestan kako je to vrlo širok pojam).
Vrijedi pritom podsjetiti na sastanak u Gradskoj upravi u listopadu 2014. godine, na kojem su o lošem stanju Revelina razgovarali gradonačelnik Vlahušić, predstavnice Konzervatorskog odjela u Dubrovniku Sanja Radović i Antun Baća te ravnateljica ZOD-a Iva Carević Peković. Tada je predložen jednogodišni stručni monitoring nad pukotinama, dok je ZOD trebao ‘pribaviti ponude tvrtki, odnosno institucija ovlaštenih za provođenje postupka monitoringa’. Navodno je monitoring provela specijalizirana tvrtka iz Splita, ali o rezultatima nalaza javnost nije ništa saznala.
A onda se, godinu i pol dana kasnije, u Programu obnove za 2016. godinu umjesto plana obnove Revelina smjesti projekt njegove dodatne komercijalizacije.
Inače, sam tekst obrazloženja ovog prijedloga poprilično je nemušt. Spominje se ‘stalna’ tribina pa se ne zna hoće li biti sklopiva ili fiksna, a kapacitet tribine opisuje se s ‘cca 400 gledatelja’. Takva nepreciznost u najvažnijim detaljima svakako je nezamisliva pa se vrijedi zapitati kako je u ovom ‘labavom’ izdanju Program uopće završio na sjednici Vlade.
Posebno zanimljivo zvuči navod iz projekta: ‘svlačionice i nus prostore u natrkivenom dijelu pored tribina koji bi skrivenim koridorom uz sjeverno pročelje bili povezani s binom odnosno tzv. Akustičnom školjkom za koncerte na zapadnom dijelu tarace’.
-Postojeće ventilacijske otvore predviđa se preraditi na način da budu u razini poda tarace. Također, ukoliko se iznađe mogućnost, planira se ugradnja lifta od prizemlja do natkrivenog prostora na samoj taraci – ističe se u opisu projekta.
ZOD u 2016. godini na izradu idejnog rješenja i projekta ljetne pozornice misli utrošiti 200 tisuća kuna.