Izložba poznatog konceptualnog umjetnika Dubrovčanina Slavena Tolja ‘Krakelure, Pavo i ja’ otvorena je u Galeriji MKC u Domu mladih umjetnikovim performansom. Splitski postav nastavlja se na izložbe prošle godine postavljene u Bologni (Palazzo d’Acursio), Rijeci (Galerija OK) i Zagrebu (Institut za suvremenu umjetnost), a ovom je prilikom nadopunjena nekim novim i starim radovima i umjetničkim intervencijama.
Danas kada uglavnom izlaže svoja ranija djela ili njihove segmente Tolj se prema njima ne odnosi retrospektivno već asocijativno. Kako u predgovoru objašnjava Helena Puhara ‘ona su pomno izabrana jer su u direktnoj vezi s nekim situacijama, pojavama, idejama i predviđanjima koje umjetnika ovog časa opsjedaju ili koje trenutno živi. Bilo da je riječ o ljudima koji su mu u mislima, stvarima koje arheološkim metodama uskrsava, životnim okolnostima i situacijama, zamijetit ćemo da su smrt, potrošenost, dotrajalost – sve ono što je dovedeno do kraja, u nekoj permanentnoj asocijativnoj vezi s njegovom svakodnevicom’.
A Toljevo danas determinirano je zdravstvenim stanjem, posljedicama moždanog udara tzv. krakelura koje su ostavile traga na protočnosti verbalne komunikacije, i mada ponovo uči pisati imena prijatelja, u njegovom sjećanju vrlo su jake slike starih poznanika i prijatelja.
-Pokojnici, bilo oni nekad dobri prijatelji ili tek poznanici, postaju dio uobičajenog repertoara komunikacije – kaže Puhara, dok su aktualni ratni sukobi u Ukrajini, i neke od društvenih pojava kod Tolja okidači sjećanja na proživljene ratne strahote i razlog za strah i zabrinutost.
Tolj je za ovu prigodu, iz bogate zajedničke arhive, izabrao dvije fotografije Pava Urbana. Riječ je o fotografijama kojima Urban dokumentira jedan Toljev performance iz 1988. godine. U sakralnom horor vacui interijera vidimo nagi lik umjetnika koji se kreće prostorom. Naravno, nije to samo dokumentarna fotografija. Dvosmjerna umjetnička komunikacija vibrantna je i sveobuhvatna. Te fotografije nisu nasumice izabrane, one na semantičkoj i simboličkoj razini komuniciraju s dekorativnošću prostora Sale Urbane. Splitski performans, čiji se video zapis također može pogledati na izložbi, dio je serije koju umjetnik ponavlja, dakako s razlikama, počevši od Trsta krajem 2021. Njegovo zdravstveno stanje samo je referentna točka, polazište za postavljanje nekih ozbiljnih egzistencijalnih pitanja.
Foto s izložbe i performansa: Žaklina Antonijević