Koloristički intenzivan postav hrvatskoga ak. slikara Stipe Nobila, koji svojim jarkim bojama trajno opjevava korčulanske krajolike mora i kopna, bit će otvoren u Salonu 1 Galerije Aluminij, u četvrtak, 14. rujna, s početkom u 19 sati.
Riječ je o izložbi ukupno 27 djela, uokvirenih imenom Arhipelag, koja će mostarskomu likovnom općinstvu ostati dostupnom za beslatno razgledanje do isteka mjeseca rujna. Izložbu ovoga slikara, kojemu su more i krajolik oduvijek bili privlačnim motivima koje slika svojim ekspresionističkim izričajem, između realnoga i apstraktnoga, zajednički organiziraju Galerija Aluminij, Filozofski i Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, a dijelom je manifestacije Jesen na FPMOZ.
Povjesničar umjetnosti Marin Ivanović u prigodnomu kataloškom osvrtu na ovaj postav, podsjeća kako je Nobilov haptički krajolik slikareva rodna Lumbarda na otoku Korčuli.
– Sazdan (krajolik) od redova vinove loze koji, gledani iz zraka, djeluju kao kolorističke fasete, krpice boje, prošarane suhozidima, koji se i na Nobilovim slikama pejzažom šire poput kakova bijelog krvotoka. Korčulanski se arhipelag oslikotvorio na Nobilovim radovima, postavši ikoničkim motivom hrvatskoga slikarstva. Gotovo uvijek, riječ je o ljetnomu danu, a omaru kao da možemo osjetiti dok gledamo na terasasto zasađenu lozu, masline ili makiju. Osjećaju ju i njegovi sumještani (na Nobilovim slikama nema ljudi). Kao da su se svi skrili u kamene kuće ili konobe poput njegove, u kojima je temperatura umjerena i postojana. U toj jednostavnosti života nastaju djela čijim se bojama odrazila sva sunčeva punina, podarivši nam velike slike iz malenoga mjesta, Lumbarde – nadahnuto je zapisao ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnika Ivanović u izložbenomu katalogu, dostupnomu na sljedećoj poveznici.
Inače, Stipe je Nobilo rođen 1945. godine u Lumbardi, na otoku Korčuli (RH). Pedagošku akademiju, likovni smjer, završio je u Splitu, u klasi prof. Ante Kaštelančića, a diplomirao je 1971. pri zagrebačkoj ALU, u klasi prof. Šime Perića. Prvu je samostalnu izložbu priredio 1976. godine u Zagrebu, nakon čega su zaredale učestale prezentacije i radovi na restauratorskim i na kamenarskim zahvatima. Nobilo je, primejrice, klesao dekorativnu plastiku u prigodi obnavljanja važnih zdanja, poput osječke katedrale i zagrebačkoga Muzeja za umjetnost i obrt. Zbiljsku emocionalnu podijeljenost između rodne Lumbarde i Zagreba, u kojemu je živio dvadeset godina, prekida 1987. godine, vraća se doma i odlučuje za neizvjesnu sudbinu profesionalnoga slikara. O njegovu je radu 2004. objavljena monografija, autora akademika Tonka Maroevića, a u pripremi je nova, čijim su autorima akademici Tonko Maroević i Luko Paljetak.