– Dubrovnik je vječna tema i nikad s njime neću stati – rekao je Damir Fabijanić prilikom predstavljanja trećeg i posljednjeg izdanja svoje knjige ‘Dubrovnik…’ u četvrtak u palači Sponza.
– 1990. godine u svibnju je napravljena prva izložba, pred rat nitko nije ni sanjao što će se dogoditi ovdje. 1989. godine sam angažiran od Zavoda za obnovu Dubrovnika za 10. obljetnicu obnove nakon potresa 1979., i nakon godinu dana sam odlučio napraviti izložbu s kojom bi trebali ići po svijetu i Europi. Njeno prvo izdanje napravljeno je upravo ovdje, a plakat iza mene je plakat te izložbe – istaknuo je Fabijanić, osvrnuvši se na to da je na izvornoj izložbi fotografije morao uokviriti.
Moderator Ivica Puljić na predstavljanju je izdvojio riječi Radovana Ivančevića, jednog od dvojice autora koji su sudjelovali na tekstu knjige.
– Umjetnički zapisi Fabijanića o realitetu najpoznatijeg hrvatskog grada u svijetu koji je postao gotovo mit podijeljeni su u tri tematska odjeljka, nastala u slijedu od nekoliko godina. Grad Dubrovnik 1989., krajolik dubrovačke regije 1990., i njihov spoj u tragičnoj reviziji Grada i teritorija bivše Dubrovačke Republike poslije srpsko-crnogorske destrukcije 1991. i 1992. Ciklus fotografija o Gradu nastao je kao rezultat Fabijanićeve fascinacije skladom i ljepotom svega što je u njemu stvoreno – rekao je.
Uz Ivančevića tekst je pisao i španjolski literarni nobelovac Camilo José Cela.
– Vjerojatno će se mnogo toga u Dubrovniku obnoviti. Ali je pitanje, hoće li se ikada moći obnoviti ovaj duh kontinuiteta obiteljskog života i stoljetne tradicije običaja ruralnog zaleđa, jednostavnog dostojanstva iz kojeg zrači moralna snaga. Sjećanje i usporedbe koje tako intenzivno naviru iz mirnodopskih slika Konavala i Čilipa, jednom razoreni, neće se više nikad moći uspostaviti, i vjerojatno su zauvijek uništeni jer će u obnovi sigurno nadvladati duh moderniteta – u nastavku je izdvojio Puljić.
Fabijanić je naglasio da posljednje izdanje knjige završava ciklus mir – rat – mir kojim se Dubrovnik vratio u prethodno stanje, iako nikada posve isto.
– Upravo u tome je poanta knjige, da se vidi što je bilo, što se dogodilo za vrijeme rata i kako izgleda poslije. To vraćanje, simboličko, s tim parovima fotografija gdje se vidi prazan Stradun za vrijeme opće opasnosti početkom lipnja 1992., danas krcat turistima, dakle to je ishodište kojim sam krenuo kad su te prve fotografije grada nastale – istaknuo je.
Podsjetimo, jedinstveni fotografski materijal pokazuje predratno (1989-90.), ratno (Domovinski rat, 1991-2.) i poslijeratno doba (1993-danas), doba vraćanja normalnog života u ovaj najpoznatiji hrvatski toponim. Prvo izdanje izdano je 1993. uz 3 dijela koji prikazuju krajolik, sam grad, i rat, drugo je izdano 1997. godine uz dopune koje prikazuju obnovu nakon razaranja.
Đivo Glanz