Turistička sezona je na pragu. Bliži nam se Uskrs, blagdan oko kojeg se najčešće postavlja startna linija iscrpljujuće utrke za zaradom od turizma. DuList je stoga odlučio provjeriti u kakvom stanju naš grad dočekuje predstojeću turističku sezonu, jer vremena za ‘dotjerivanje’ baš i nema.
Logično, slijedili smo puteve kojima najčešće prolaze gosti grada. Našu brzinsku inspekciju započeli smo na zapadnom ulasku u Grad, na Mostu dr. Franja Tuđmana. Prijašnjih godina imali smo tamo loša iskustva u smislu manjih divljnih odlagališta, otpada ostavljenog na i uz cestu. Ovaj put smeća po putu i u zelenilu je manje, ali ipak ga ima. Posebno bode u oči hrpa smeća pod natpisom ‘Dubrovnik – sveučilišni grad’. Usprkos činjenici da su na vidikovcu postavljene dvije kante za smeće.
Veleučilište?
S druge strane, na istočnom ulazu u Grad primijetili smo nešto bolje hortikulturno uređenje nego prošlih godina. I tamo je istaknut isti ‘sveučilišni’ natpis, ali pod njim i oko njega je sve bilo uredno. Kako u ovom prilazu Gradu nema mogućnosti zaustavljanja očekivano je bilo i manje nedostataka.
Autobusni kolodvor čini se uredan, a mi smo i ovaj put najviše vremena posvetili karti grada, smještenoj na panou na desnom kraju kolodvora. U odnosu na prošle godine (jer o ovom smo panou pisali već nekoliko puta) neki nedostaci jesu uklonjeni (ACMT je konačno ‘preseljen’ s Babinog kuka na Gradac!), ali još uvijek bode oči oznaka ‘Veleučilište’, premda kao takvo ne postoji već gotovo dvanaest godina. Naravno da onda ni Kampus Sveučilišta nije ucrtan na svoju lokaciju u Staroj bolnici. Čudi da sama ustanova Sveučilišta na ovo nije reagirala, pogotovo što su proteklih godina doživjeli pravi procvat međunarodne studentske razmjene.
Đir smo napravili i do Garaže na Ilijinoj glavici, gdje nas je pak dočekao novi pano s kartom Grada, koji za razliku od starih i blijedih sada puno ljepše izgleda, a i faktografski je točniji. Tako je ‘Most’ konačno dobio svoje puno ime. Međutim, po natpisu ‘Most dr. Franje Tuđmana’ zaključujemo da je naručen iz neke tvrtke izvan Dubrovnika.
Najlonske vrećice na granama
Želimo se s Garaže spustiti prema Pilama. Bogišićev park vapi za uređenjem. Na odlagalištu otpada kod Medicinske škole kante su bile prepune smeća (to naravno povlači i pitanje discipline građana i poštivanja satnice za odlaganje otpada), a lošu sliku daje i biljni, drveni i kartonski otpad u neposrednoj blizini. Šetajući parkom primjećujemo uredno dječje igralište, premda su i dan danas rubovi svake od sprava za igru betonski, što bi svakako trebalo promijeniti. Ne baš lijep prizor su i najlonske vrećice koje vise s grana drveća kao u horor filmovima.
Skrećemo prema parku Gradac, gdje i ovaj put nailazimo na neuređeno parkiralište, s hrpicama otpada na nekoliko mjesta. U samom parku Gradac, omiljenom noćnom okupljalištu dubrovačke mladeži, kante za smeće su na podu, neke su i razbijene. Na povratku, vozimo se ulicom don Frane Bulića. Cesta prepuna rupa, izrovanog asfalta… Ali to je tek tema za sebe.