Društvenim se mrežama poput požara širi vijest o ugostiteljskom objektu u povijesnoj jezgri Dubrovnika koji gostima vikendom nakon 21 sat sjedenje za njihovim stolovima uvjetuje računom koji neće iznositi manje od tristo kuna. Riječ je o lokalu Cele na čiju ‘poslovnu politiku’ je prvi u Facebook grupi Gradski kotar Grad ukazao dubrovački glumac Maro Martinović napisavši iskustvo svojih dviju prijateljica.
– Dvije prijateljice mi pričaju da su htjele sjesti u Cele nešto popit! Dolazi im konobarica i govori da ako hoće sjesti, ona mora biti sigurna da će one potrošiti najmanje 300 kuna na piće! Njima nisu nikakvi problem novci, ali kad su to čule, digle su se i otišle! To je turizam u Dubrovniku! – napisao je Martinović.
Uslijedila je žestoka rasprava na koju se nadovezao i sam vlasnik Cele Tomislav Ivušić.
– Mi zbog mjera imamo manji broj stolova, ako je itko od vas negdje bio vani u noćnom životu gdje je velika potražnja svugdje su minimum spentovi. Znači svatko ima pravo postaviti pravila objekta! Ako su se pojedinci našli uvrijeđeni što sjednu s jednim pićem i sjede cijelu noć kako bi gledali naš lijepi Stradun i prolaznike, meni je žao, ali od toga mi ne možemo plaćati naše obveze. Komentar nisu njima problem novci, onda koji je problem? Da, gospar Maro, kad postignemo da većina si može to priuštiti da radi na takav način, e onda će to biti turizam, a ne onaj na koji ste vi navikli da je turizam u Dubrovniku Ljetne igre. To je sve samo ne turizam već samo kulturni dodatak istome kojega isto naravno treba biti. Dubrovnik treba biti spoj kulture i zabave – objasnio je Ivušić i dodao kako se ‘pravilo’ odnosi na vikende iza 21 sat po stolu.
‘Sramota’, ‘dno dna’, ‘užas’ samo su neki od komentara kojima su Dubrovčani opisali ovaj pristup, a jedan od njih priupitao je li takav način poslovanja uopće sukladan zakonu.
– Svaka usluga koja se pruža mora biti navedena u cjeniku i ovjerena kod nadležnog inspektorata, a čisto sumnjam da u cjeniku postoji stavka iznajmljivanje stola ili sjedenje za istim, dakle vaša želja za većim profitom je zakonski neutemeljena kao da recimo taxi ne želi voziti do hotela Bellevue jer mu se me isplati – ustvrdio je dugogodišnji turistički djelatnik i sam svojevremeno vlasnik ugostiteljskog objekta Maro Karužić.
Upitali smo kako navedeno tumače gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković te gradski vijećnici.
– Grad Dubrovnik ne može utjecati na komercijalnu politiku bilo kojeg ugostiteljskog objekta na području grada Dubrovnika. Odlukom o komunalnom redu te odlukom o reklamiranju definirana su prava i obveze zakupaca. Visina cijene proizvoda/usluga nije jedan od sastavnih ugovornih odredbi. Na građanima i ostalim posjetiteljima je da prihvate ili ne prihvate uvijete koje nude ugostiteljski objekti – poručio je Franković.
– Ne podržavam takav oblik diskriminacije i osobno nigdje u svijetu to nisam doživjela. Zadiranje je to u kulturu ophođenja prema gostu, a s obzirom na to da je objekt u srcu Grada i u građanska prava – iznijela je HDZ-ova Katarina Doršner.
– U svijetu postoje modeli prema kojima kako rezervirate mjesto onda ste ga u načelu platili konzumacijom u određenoj visini. Obično je tako u noćnim klubovima i sl. Međutim, ovdje se ipak radi o javnoj površini koju dodjeljuje Grad Dubrovnik. Mislim da taj odnos prema ljudima nije u redu. On nije korektan jer onda oni imaju dojam da su građani drugog reda – rekao je Srđevac Nikša Selmani.
– Po meni je to neprimjereno. Hoćemo li na osnovu toga dobiti lančanu reakciju kod svih ostalih objekata koji se nalaze u povijesnoj jezgri. To sam jedino u Hrvatskoj vidio na Hvaru, ali to je bio noćni klub gdje te dočeka boca votke s pet Red bullova i onda ti stol zakupiš za cijelu večer. U ovoj situaciji znači li isto? Smije li itko sjesti za taj stol ako su mi rekli da potrošim, recimo 1000 kuna. Kakvu sliku mi šaljemo bilo kome tko dođe ovdje i potroši 250, a ne 300 kuna? Oni prema tome nisu dobrodošli. Onda bi se javna površina trebala naplaćivati prema potrošnji ugostiteljskog objekta – kazao je DUSTRA-in Željko Raguž.
– Smatram ovo neprimjerenim i nedomaćinskim pristupom prema gostima bez obzira jesu li oni domaći ljudi ili stranci. Treba ugostiti svakog čovjeka nevažno koliko novaca je spreman izdvojiti – mišljenja je Mostov Maro Kristić.
– To je apsolutno uobičajeno u svijetu za goste. U Veneciji plaćate šest eura po računu samo zato što vam svira glazba. Ono što Dubrovnik treba napraviti jest zaštiti domaće ljude tako da mogu koristiti ugostiteljstvo u Dubrovniku koje je orijentirano prema turistima. To je ključno pitanje. Cele ima dobar model prema kojem za Dubrovčane do 10 sati ujutro ima povoljnu ponudu. Dubrovnik ima načina kako da to riješi s tri alata. Prvi je visinom najma javne površine i prostora, drugi što napraviti zimi i treći porezom na potrošnju. Sva ta tri elementa treba staviti u funkciju domaćih ljudi. U ovome vremenu kad ne znate koliko će trajati turistička sezona, Grad i ugostiteljima treba nešto dati. Mora im se omogućiti da od turista zarade nešto više. Tako da je ova mjera apsolutno tržišno opravdana. Grad mora u dogovoru sa svim ugostiteljima pronaći način kako zaštiti domaće i maksimalizirati dobit u relativno kratkom vremenu. Situacija nije crno-bijela i mislim da ne treba osuđivati takve modele jer i taj stol od kojeg se zaradi je javni prihod novca – zaključio je nezavisni gradski vijećnik Andro Vlahušić.
Komentar smo pokušali dobiti i od Branka Bazdana, upravitelja Blagih dijela koje su vlasnik prostora Cele, međutim do objavljivanja ovog članka on nam na naš upit nije odgovorio.