Obitelj, prijatelji i suradnici oprostili su se od dr. Stjepa Raguža, dugogodišnjeg ravnatelja Doma zdravlja Dubrovnik na komemoraciji održanoj u podne u Velikoj vijećnici Grada Dubrovnika.
Od dr. Stjepa se u ime njegovih suradnika oprostio ravnatelj Doma zdravlja Branko Bazdan koji se najprije prisjetio njegovog ispunjenog života kojim je sve one koji su ga poznavali dotaknuo, oplemenio i zadužio.
Bazdan je istaknuo kako je u svom radnom vijeku obnašao brojne odgovorne službe te na razne načine sudjelovao u životu grada. Bio je ravnatelj Medicinskog centra Dubrovnik te jedan od osnivača i dugogodišnji ravnatelj Doma zdravlja u kojemu je ostavio neizbrisiv trag kojeg svi još uvijek slijede. U radu Doma zdravlja nastavio je sudjelovati i nakon umirovljenja kao član i kasnije predsjednik Upravnog vijeća. U radu za širu društvenu i profesionalnu zajednicu davao je cijelog sebe, rekao je dalje Bazdan, kao predsjednik dubrovačke podružnice Hrvatskog liječničkog zbora, povjerenik udruge Hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. – 1991., ogranka DNŽ te kao županijski vijećnik. Obnašajući te funkcije organizirao je razne stručne i druge skupove i vodio izgradnju područnih zdravstvenih stanica diljem naše županije. Posebno je bio aktivan i u sportu. Bavio se i lovom i uzgajanjem ptića koji su bili njegova tajna ljubav i strast još od dječačkih dana na Konalu. Za stručni rad i društveno zalaganje dodijeljena su mu brojna priznanja i nagrade, a posljednju je primio za aktivno sudjelovanje u Domovinskom ratu gdje je bio zapovjednik jedinice civilne zaštite za sanaciju terena i član tima za identifikaciju žrtava rata. Zbog toga mu je 2008. godine Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca 1990. – 1991. dodijelila plaketu za moralni i humani doprinos ratnom sanitetu.
-Ta udruga ima posebno mjesto u njegovoj biografiji isto kao što je u njegovom srcu posebno mjesto imao najveći ratni stradalnik herojski grad Vukovar – rekao je dalje Bazdan te istaknuo kako je zajedno s dr. Vesnom Bosanac organizirao potpisivanje povelje o prijateljsutvu i suradnji u Domovinskom ratu teško stradalih ustanova, domova zdravlja Dubrovnik i Vukovar, ali i općih bolnica ova dva grada. Nositelj je i Spomenice Domovinskog rata iz 1991. godine.
-Dragi naš Stjepo, puno si toga postigao, puno je toga u što se možemo ugledati, ali ljudski život ne stane u nekoliko rečenica i puno je toga možda ostalo između redaka. Najvažnije je da si pored svega što si bio, bio pravi Čovjek, koji nije pristajao na lakše izbore i utabane pute. Kao što pjesnik kaže: Kad umire čovjek, umire dio svijeta. I zemlja postaje teža, i iskusnija i ljudskija i veća za jednu ranu. Adio prijatelju, neka ti je laka hrvatska zemlja – s puno se emocija od dr. Raguža oprostio Branko Bazdan.
U ime grada Dubrovnika izraze sućuti obitelji uputila je vijećnica Katarina Doršner, koja je istaknula kako svi oni koji su ga poznavali, za njega ponajprije govore kako je bio dobar čovjek, srdačan, uvijek nasmijan i spreman pomoći.
-Vjerujem da je upravo to ono najbolje što svatko od nas može ostaviti ovdje odlazeći. No dr. Stjepo Raguž zadužio je Dubrovnik i u profesionalnom smislu. Gotovo čitav svoj radni vijek posvetio je razvoju Doma zdravlja u Dubrovniku. Izabran je za ravnatelja 1975. godine i ostao je to do umirovljenja. Veliki je doprinos dao održavanju školske medicine i osnivanju službe za rad s djecom s poteškoćama u razvoju. Svoj je posao obavljao vrlo profesionalno. I nakon umirovljenja nije mirovao, već je ustrajno radio i ostavio vrijedan povijesni dokument, knjigu ‘Dom zdravlja – Okružni ured Dubrovnik’ izdanu 2017. u kojoj je naveo oblike javno zdravstvene službe ovog područja od samog nastanka do danas. Svoje bogato iskustvo stavio je u kontekst društveno političkih zbivanja koja su kroz protekla desetljeća bila vrlo dramatična i ponekad su tražila jednako takva rješenja. Ovom je knjigom značajno obogatio i dubrovačku i hrvatsku medicinsku literaturu dajući polazište za daljnja proučavanja – rekla je Doršner te istaknula kako je doprinos dao i svojom prvom knjigom o dubrovačkoj bolnici u Domovinskom ratu koju je napisao sa suradnicima.
-Optimizam, ljudskost, radinost za opće dobro koji su ga krasili neka budu zalog za vječni mir i utjeha cijenjenoj obitelji, prijateljima i svima koji su ga poznavali – zaključila je.
Dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić naglasio je kako je dr. Stjepo Raguž bio dobra duša dubrovačkog Doma zdravlja, i njegov dugogodišnji ravnatelj.
-Od kad je 1975. stupio u tadašnji Medicinski centar, u toj je ustanovi kroz sve njene promjene proveo cijeli svoj radni vijek. Gospar Stjepo bio je predan svome poslu, gajio je veliku ljubav prema svom pozivu, posebno prema našem Domu zdravlja. Iza njega su ostale brojne izgrađene i obnovljene zdravstvene stanice od Vitaljine do Janjine, i moderno ustrojena primarna zdravstvena zaštita na širem dubrovačkom području – rekao je župan te istaknuo kako je njegova knjiga nezaobilazan materijal za upoznavanje povijesti ove naše ključne zdravstvene ustanove.
– O gosparu Stjepu uvijek se čulo samo dobro, samo lijep i u svim našim sjećanjima ostavio je neizbrisiv trag. Pamtit ćemo ga izvrsnog liječnika stomatologa, predanog, požrtvovnog, uvijek nasmiješenog, prijateljski raspoloženog čelnika. Posebno je plijenio svojom smirenošću uvijek imavši rješenje za bilo koji problem – rekao je župan.
Dugogodišnji prijatelj i suradnik dr. Raguža, dr. Jure Burić prisjetio se kako se s njim čuo za Božić, a planirali su se susreti za Novu godinu.
-Bog je planirao nešto posve drugo pa je našeg prijatelja pozvao k sebi za Novu godinu. Pa tko to ne bi želio imati uza se dobra čovjeka. Ma što čovjeka, ljudinu na koju si se mogao nasloniti i na koga si u svakom trenutku mogao računati – rekao je Jure Burić te istaknuo kako je dr. Stjepo bio rođeni Dubrovčanin, ali se ponosio svojim hercegovačkim korijenima jer je njegov pokojni otac Pero davno iz Bitunje kod Stoca došao i naselio se u Dubrovniku.
-Obnovio je Stjepo očev dom i često svoje prijatelje pozivao za bogate stolove. Bio je sinonim i bogata stola i dobra društva – rekao je dalje dr. Burić dodavši kako je volio društvo i prijatelje te da ga je supruga Mirjana cijeli život morala s njima dijeliti, na što se nije ljutila. Čak ni kad bi ga ujutro poslala na placu, a on bi se kasno navečer javio iz Slavonije gdje je s prijateljima završio zbog lova.
Istaknuo je i kako je bio odličan organizator, a svakom je svom pacijentu posvećivao pažnju i poštovanje.
-Draga Mirjana, ostani s uspomenama na svoga vrloga muža i budi ponosna, a vi njegova djeco, budite ponosni na svog oca. On nikad nikome ništa u životu nije loše napravio. Njegova unučad, njegove uzdanice, neka žive sa spoznajom da su imali najboljeg djeda na svijetu – rekao je dr. Jure Burić na komemoraciji za dr. Raguža.