Napustila nas je gospođa Aurelija Beba Nadilo, od koje su se oprostili njeni Kolarini.
-Hvala joj za predivne trenutke koje smo dijelili, otpjevane pjesme, ispričane viceve i duhovitost kojom nas je obasipala. Uvijek ćemo je pamtiti i prepričavati naše zajedničke zgode. Počivaj u miru draga naša Aurelija, vole te tvoji Kolarini – oprostili su se od svoje Kolarinke.
Inače, gospođa Nadilo rođena je 2. prosinca 1940. u Šibeniku. Djetinjstvo, kao i mladost, sve do završetka srednje škole poradi prerane smrti roditelja provodi u domovima uz stalne kontakte s obitelji u Dubrovniku. Svoju životnu priču pretočila je i u roman ‘Pet plus jedan’, što je bio povod za naš razgovor s njom, kojeg smo objavili prije nešto malo više od godinu dana. Autobiografski roman podijeljen je u poglavlja koja bilježe sve domove u kojima je bila nakon smrti roditelja.
– Autobiografiju sam napisala jer je cijeli život ‘u meni’, pa sam rekla, ma hajde, idem ju staviti na papir. Kad sam počela pisati i nakon što sam napisala, recimo, dvije trećine ravnateljica je rekla: ‘Ovo mora ugledati svjetlo dana, mora se to objaviti…’ Iskreno, malo mi je bilo neugodno – rekla nam je tada skromno gospođa Beba.
Tijekom života, još od rane mladosti je pokazivala izrazitu sklonost za umjetnost, kako književnu tako i likovnu. No glazba je također bila dio njene osobnosti, kao i gluma. 2011. godine učlanjuje se u glumačku družinu Arijel, potom u Kolarin. U Kolarinu provodi dvije godine. Nastupala je u sljedećim predstavama s Arijelom: Kazališnom satu, Hajdemo skakati po oblacima Sve o ženama. Sa KD Kolarin: Šporka kanasta i Škerac sa Svete Marije.
2015. godine izdaje zbirku poezije Kolajna od uspomena koju financira KD Kolarin. 2020., 2021., 2022. svoju poeziju i prozu Dubrovačkom spomenaru Udruge samostalnih umjetnika Dubrovnik AB. 2022. izdaje roman Pet plus jedan. Povremeno je pisala kratke dramske prikaze za Domus Christi.