Gradonačelnik Andro Vlahušić često se voli hvaliti kako je Dubrovnik najveće gradilište u Hrvatskoj. Ponavlja to iz godine u godinu, no nekako se na terenu, osim u predizborno vrijeme, malo toga može vidjeti.
Ne ulazeći u ‘projekte proširenog održavanja’ poput uređenja Zagrebačke ulice, mazanja cesta mikroasfaltom, koji se vrlo brzo pokazao kao promašena investicija, ili pak projekata koji će stanovnicima osigurati pitku vodu, kanalizaciju te kvalitetnu i oborinsku odvodnju. To su ipak stvari koje bi se u 21. stoljeću trebale podrazumijevati kao normalne (a ne treba niti spominjati kako su se ti osnovni uvjeti za život davno trebali osigurati u gradu koji se voli krasiti nazivom ‘biser Mediterana’). Izuzet ćemo i uređenje parkova i zelenih površina, jer bi se to također trebalo podrazumijevati kao normalno u turističkom gradu poput Dubrovnika. Pa gdje se i na što onda troše proračunski novci? Kojim se to kapitalnim projektima (škole, bolnice, vrtići) može pohvaliti naš gradonačelnik?
Svojata se…
Za početak vratimo se u 2012. godinu kada je gradonačelnik Andro Vlahušić najavljivao kako će Dubrovnik uskoro postati najveće gradilište u Hrvatskoj. No, umjesto da je građevinarima tada predstavio kapitalne projekte Grada Dubrovnika, on je nizao dobrim dijelom i privatne investicije te one državnih tvrtki poput golfa na Srđu, naselja Fenestra village na Bosanci ili pak projekta Hidroelektrane Ombla, koju je trebao izgraditi HEP. A nijedan od spomenutih projekata nije se (niti će se vjerojatno) ostvario. Doduše, spomenuo je i groblje na Dupcu, koji se s punim pravom može nazvati kapitalnim projektom Grada i Župe dubrovačke, no ni tu se još uvijek nije zakopala prva lopata.
Koji su ostali projekti, čime se sve Vlahušić hvali, pročitajte u novom, tiskanom izdanju DuLista koji je od srijede u prodaji!