Na današnji dan 1658. godine umro je dubrovački plemić i pjesnik Ivan Bunić Vučić. Potjecao je iz plemićke obitelji Bunić (de Bona) jedne od najpoznatijih među dubrovačkom vlastelom. Zanimljivo je da su muški pripadnici dubrovačkog plemstva praktički automatski dobivali pravo sudjelovanja u upravi Dubrovačke Republike, i to odmah nakon što bi postali punoljetnima.
Tako je i Ivan Bunić Vučić primljen u Veliko vijeće 1611. godine, a zatim je biran na razne funkcije u državnoj upravi. Dakako, mladiće se prvo biralo na niže funkcije, a tek sa stjecanjem zrelosti dolazili su i na najviše položaje.
Ivan Bunić Vučić biran je čak i na najviši položaj u Dubrovačkoj Republici – onaj kneza. Dapače, na tom je položaju bio čak pet puta (1642, 1645, 1648, 1651. i 1657. godine). Bio je i član Vijeća umoljenih te Malog vijeća, što znači da je pripadao užem krugu ljudi koji su upravljali Dubrovačkom Republikom. Posjedovao je imanja na Pelješcu, u Oskorušnom, na Šipanu i u Gružu, a stanovao je u kući nedaleko od Crkve sv. Vlaha. Sa suprugom Marijom imao je dva sina i čak sedam kćeri.
Kao pjesnik, Ivan Bunić Vučić napisao je već u mlađoj dobi pjesničku zbirku Plandovanja. Riječ je o zbirci lirskih pjesama ponajviše ljubavnog sadržaja. Ivana Bunića Vučića smatra se predstavnikom baroknog stila u pjesništvu, premda se njegova ljubavna lirika uvelike nadovezuje i na tradiciju renesanse. U zrelijoj dobi napisao je Bunić Vučić religioznu poemu Mandalijena pokornica.
Zanimljivo je da je Ivan Bunić Vučić bio gotovo vršnjak znamenitog Ivana Gundulića, također dubrovačkog plemića i pjesnika. Naime, njih dvojica rođeni su u razmaku od samo tri godine. Gundulić je također pripadao jednoj od poznatih plemićkih obitelji, a kao i Bunić Vučić vršio je visoke službe u Dubrovačkoj Republici (npr. bio je knez u Konavlima). Ipak, Gundulić je umro dvadesetak godina ranije od Bunića Vučića, tako da nikada nije dostigao dob potrebnu za biranje na najviši položaj – onaj kneza Republike.