U klaustru Male braće nalazi se mnogo minijaturnih figura na stopama stupova. Ima ih na svim stranama klaustra, a posebno česti su na stopama stupova treće heksafore. Tu je riječ o minijaturnim glavama koje se nalaze na udubljenjima stopa. Na nekim drugim mjestima su i minijature koje podsjećaju na svojevrsnu zabavu klesara dlijetom. Na stopama dvostrukog stupa 53, na primjer, tijela su po jednog čovjeka ispod svakog stupa, pri čemu se ljudima vide samo noge i ruke. Majstor je htio stvoriti dojam da oni svojim snagama pridržavaju stupove.
Na južnoj strani, na kapitelu 1, odmah uz pilon na kojem je nadgrobna ploča graditelja klaustra Miha Brajkova, nalaze se dvije čudesne minijature. Riječ je o dvije ljudske glave koje su gotovo neprimjetljive, iako su okrenute prema šetnici. Teško ih je uočiti u prvom redu zbog zaista minijaturnih dimenzija, visine oko 8 cm, širine oko 6 cm, a i zbog naslaga kamenca i prašine što se kroz stoljeća nataložilo na njima. Glave su na samom vrhu kapitela, i to je jedini od 60 kapitela klaustra koji ima minijature s ljudskim glavama. Prva glava predstavlja ženu koja gleda prema istoku, a druga predočava muškarca koji je okrenut prema zapadu. Uočljivo je da je žena bez tipičnog tadašnjeg pokrivala za glavu.
Rijetki stručnjaci, koji su pisali o klaustru i opisivali kapitele, nisu ovim ljudskim glavama poklanjali posebnu pozornost. Drugi, vrlo vjerojatno, nisu ih ni zapažali. Zasigurno je to i bila intencija klesara, da se ove glave olako ne uoče. Ipak, stavljajući ih tu na prvi kapitel, i to okrenute prema šetnici, on je zasigurno htio poslati određenu poruku. Kao da je htio dignuti toga muškarca i ženu visoko od zemlje do neba, u neku uzvišeniju sferu, sakriti ih od pogleda drugih ljudi dekorativnim elementima, listovima kojima je ukrasio čitav taj kapitel. Logičan je zaključak da je majstor na njima prikazao sebe i svoju izabranicu, dok njihova veza još nije bila javna. Zato nije čudna ni činjenica da su ta dva lika na prvom stupu. Umjetnik je, u slobodi izražavanja koju je imao i koju je očito davao i drugim umjetnicima koji su radili u klaustru, početak svog rada obilježio likom svoje zaručnice pa je na isti kapitel stavio i autoportret u kamenu. To što žena ovdje gleda prema istoku, uključuje simboliku koja podsjeća na zoru, na Krista, Sunce koje izlazi i pobjeđuje tamu. Muškarčev je pogled prema zapadu, u kojem smjeru, zajedno sa Svjetlom koje je došlo na svijet i sa svojom izabranicom nastavlja hod i rad. Uz pomoć drevnih znakova kozmosa, umjetnik je scenom zasigurno želio poručiti da će mu djevojka u tom velikom građevinskom i umjetničkom zahvatu biti pri ruci i da će ga pratiti u poslu.
U klaustru je više minijaturnih kamenih skulptura. Ovdje je međutim riječ o pravim kamenim portretima koji zasigurno spadaju među najmanje srednjovjekovne poznate portrete takve vrste u nas.
fra Stipe Nosić
