Dvostruki grifon na kapitelu može se tumačiti religijsko-simboličkim značenjem. A glave lavova koje su kao rigalice smještene u kutovima Velikog klaustra, kao i četiri njihove glave na fontani u klaustru te dvije velike glave lavova u Malom klaustru, imaju drukčija objašnjenja. One su tu kao ‘maskeroni’ zbog praktične, ali i ukrasne funkcije.
Ali kapitel 53, koji na kutovima, na sve četiri strane ima po jednu skulpturu mladića i sa svake dijagonalne strane po jednu glavu lava, zahtijeva temeljitije teološko promišljanje. Lavovi su predočeni u stiliziranom reljefnom ukrasu plodova šipka, s malom razlikom u veličinama glava. Reljef lava na sjevernoj strani malo je veći i ima otprilike visinu kao i skulpture glava mladića na kutovima kapitela. Radi se o biblijskoj simbolici, ali tumačenje ovog prikaza Objave i nije tako jednostavno. Lav naime ima veliko simboličko bogatstvo i može značiti puno toga. Njega se drži za kralja među životinjama pa se ta simboličnost kroz povijest često prenosila i na ljudsko područje. Kod mnogih naroda vezan je za božanstvo, a kod nekih je i simbol sunca. Osim toga, s njim se povezuje pozitivna i negativna simbolika, koju je preuzela i Biblija (usp. Iz 1,4; Jer 27,44; Dn 6,23 i sl.). Tako i kršćanska tradicija pridaje lavu duhovno značenje i simbolično ga povezuje s ustrajnošću u vjeri u teškoćama. Zato je on i simbol evanđelista Marka. Da se na reljefu kapitela 53 radi o glavama lavova otkriva griva svojstvena njima. Zato, ako uzmemo da su dva lava u stvari lav i lavić, na što upućuje razlika u njihovoj veličini, i ako mladiće na kutovima zamislimo kao pastire, onda je ovdje prepoznatljiva tvrdnja proroka, koji govori o borbi Jahve protiv Asirije: ‘Da, ovako mi reče Jahve: ‘Kao što lav ili lavić nad plijenom reži, pa i kad se strči na njega mnoštvo pastira, on se ne prepada vike njihove, nit’ za njihovu graju mari – tako će Jahve nad vojskama sići da vojuje za goru Sion, za visinu njezinu´’ (Iz 31,4). Ako se pak zadržimo na simbolici lava koji označava sv. Marka evanđelista, onda četiri mladića mogu označavati četiri strane svijeta i ljude kojima je namijenjeno Evanđelje. Tumačenje simbolike brojeva kako to čini sv. Augustin također ide u sličnom smjeru. Broj četiri on povezuje s grčkim riječima koje označavaju strane svijeta: anatolé, dysis, arhtos, mesemthría, a znače istok, zapad, sjever i jug. U njihovim početnim slovima, otkriva on ime prvog čovjeka Adam(a). Ta grčka slova, koja su u stvari i grčke brojke, Augustin povezuje s bogatom biblijskom simbolikom brojeva, koja uključuje višestruka moguća tumačenja. I brojevi možda mogu ponuditi prihvatljivo simboličko tumačenje, jer na kapitelu 50 također je pedeset kugli šipka i mogu simbolički značiti Pedesetnicu – Duhove, rođendan Crkve. Ako je na kapitelu 53 isto tako pedeset i tri kugle šipka, koje se simbolikom brojeva opet može povezati s Crkvom i s Presvetim Trojstvom, onda prikaz ovog kapitela možemo povezati s Uskrsom ili s himnom vazmene osmine, koji glasi: ‘Crkvo, novi grade sveti, pjevaj danas pjesmu novu! Uskrsnuća nada evo, smrtnicima svima svanu! Starog zmaja Vođ naš svlada Lav iz roda Judinoga. Silnim glasom mrtve zove: `Ustajte na život novi!`.’ ‘Lav’ je, naime, pralik Krista Otkupitelja i uskrslog Gospodina, koji je pod tim imenom u Bibliji više puta proročki naviješten. A to proroštvo je i ostvareno, kako to zadnja njezina knjiga ističe: ‘… pobijedio je `Lav` iz Judina plemena’ (Usp. Otk 5,5).
Fra Stipe Nosić