Nevjerojatan ispad egoizma pokazao je dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić danas u Lazaretima. Iako su novinari raznih medijskih kuća već naviknuti da ih se naziva raznim pogrdnim i uvredljivim nazivima poput ”neprijateljima grada” kada se ne slažu sa željom i voljom ‘dubrovačkog Vrhovnog vođe’, današnje ‘učenje pristojnosti curama’ koje si je Vlauhšić dao za pravo izlazi čak i iz njegovih okvira demonstracije sile jednog, kako voli da ga zovu u uredu – šefa.
Naime, kao što je to česta i uobičajena praksa u medijima, novinari često pokušavaju od sugovornika dobiti izjave uoči samog događaja. Više je razloga za to, a ponajprije jer je jednostavnije, novinari lakše raspolažu svojim vremenom ako posao uspiju odraditi netom prije, a na kraju krajeva, teško da će sugovornik reći nešto bitno uoči samog događaja, a izostaviti tijekom njega ili obrnuto. U kontekstu TV kuća, izjave na konferencijama dane za stolom urednici ne preferiraju stoga je gotovo pravilo postaviti sugovornika u kadar prije ili pak nakon samog događaja.
Izjave nakon događaja uobičajnije su kada je riječ o nekim, nazovimo ih vrućim temama, a kada su u pitanju ‘benigni’ događaji kakav je bio potpisivanje sporazuma o donaciji umjetničkih djela od strane dubrovačkih umjetnika Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar, zaista nikome ni na kraj pameti nije bilo da će se problematizirati uzimanje izjave od zamjenice gradonačelnika Tatjane Šimac Bonačić te ravnatelja Memorijalnog centra Zorana Šanguta. Nikome osim Onom koji kasni.
Gradonačelnik Vlahušić po svom dobrom starom običaju došao je par minuta nakon svih i očigledno ga je zasmetalo što nije zvijezda svakog kadra i priloga pa se odlučio obrušiti ”na cure”.
U trenutku kad je on držao životno moralnu lekciju koja glasi: ”Da vas nešto naučim za ubuduće. Neemaa uzimanja izjava prije pressice kad sam Ja tu. Ja to zabranjujem. Kad sam Ja ovdje nema toga, koja je svrha pressice onda?!”, bubnuo je Vlahušić šokiranim kolegicama s jedne nacionalne i lokalne TV kuće dok je pokraj njih stala i Tatjana Šimac Bonačić.
Nakon toga izrevoltirano je sjeo za stol i odradio svoje obraćanje javnosti u sklopu potpisivanja sporazuma o donaciji. Naravno tijekom ove konferencije za novinare koja to nije, otkrio je javnosti nebrojeno puno novih i važnih detalja poput toga da je ‘važno darivati’ i kako je ‘Dubrovniku drago da može pomoći’.
Iako je to suvišno napominjati, nejasno je odakle gradonačelniku Vlahušiću uopće takva suluda ideja da misli kako može medijima ”zabranjivati” obavljanje njihovog posla bio on tu ili ne bio, a s druge strane valja istaknuti kako spomenuti događaj uopće nije najavljen kao konferencija za novinare već ”potpisivanje ugovora i predaja slika dubrovačkih umjetnika”.
To što je predizborna godina pa od svega treba raditi političku propagandu je sasvim druga priča. Također, valja naglasiti i kako je jedan od glavnih zadataka zamjenice gradonačelnika Tatjane Šimac Bonačić upravo školstvo i kultura, a umjetnička djela donirana su za hostel u kojem će odsjedati – osnovnoškolci.
Gdje se to točno Vlahušić pogubio i ‘zafilmo’ da može krojiti uređivačku politiku nekog medija, a poglavito nacionalne TV kuće zaista može odgovoriti samo Andro Vlahušić. Pa zapravo, u ovom slučaju čak niti on.
KAKO JE VLAHUŠIĆ IZGUBIO KOMPAS ‘Cure iz medija naučio pristojnosti’: Ja vam to zabranjujem dok sam ja ovdje!
