Kakav bi Dubrovnik danas bio da su se realizirale neke od ideja izgradnje hotela arhitekata iz doba Austro-Ugarske? Povijesna jezgra bila bi spojena s Lokrumom željezničkim mostom, na Lokrumu bi bila Kongresna palača mira s bibliotekom ili pak plesna škola s hotelom i pratećim sadržajima. Imali bismo i hotel na Pilama na tri kata – s poslovnim prostorima u prizemlju, restoranima na prvoj te smještajnim kapacitetima na drugom katu, a tu je i Kellerov hotel za prinčeve…
Sve to iznjela je dr. sc. dr.sc. Jasenka Kranjčević u sklopu predavanja ‘Fragmenti prekinutog vremena – neizvedena hotelska arhitektura u organizaciji Hrvatsko-austrijskog društva Dubrovnik.
Naglasak predavanja bio je na prikazu neizvedene hotelske arhitekture na hrvatskom dijelu Jadrana do 1918. godine. Kako bi se što bolje razumjela turistička arhitektura tog razdoblja, autorica projekte stavlja u kontekst tadašnjih planova razvoja turizma, te je skicama nikad realiziranih projekata htjela pokazati ne samo kako bi izgledala naša obala da je sve to izvedeno, već i tadašnji odnos investitora i arhitekata, te odnos arhitekture prema prostoru.
Naime, u 19. stoljeću turizam postaje nova društvena pojava, te je sve više mjerilo društvenog i ekonomskog razvoja društva. Cijeli priobalni prostor Dalmacije bio je nerazvijen, a turizam, u sklopu akcija za gospodarsko unaprijeđenje Dalmacije, je bio segment gospodarstva koje je trebalo razvijati. Atraktivna obala, blaga mediteranska klima i razvoj medicine, bili su jedni od glavnih polazišta za razvoj turizma. Za realizaciju investicija u turizmu trebalo je osigurati zemljište, prometnu dostupnost, komunalnu infrastrukturu i dr. Gradile su se luke, ceste, željeznice u cilju razvoja turizma, ali i gospodarstva u cjelini. Francuska i talijanska obala u turizmu su pokazivale zavidne rezultate, pa je tadašnja vlast na različite načine poticala razvoj turizma, gradnjom infrastrukture, promocijom, objavljivanjem vodiča i sl.
Brojni su neizvedeni projekti turističke arhitekture, planirani za hrvatsku obalu Jadrana, zbog početka I. svjetskog rata. Uvidom u te neostvarene projekte, otvaraju se pitanja kako bi izgledao gospodarski razvoj i oblikovanje hrvatskog dijela Jadrana, da su ti objekti i izvedeni.
Tadašnji turisti potjecali su iz viših društveni slojeva i bili su razmaženi pa im je trebalo osigurati i popratne sadržaje. O tome primjerice svjedoči i projekt iz 1911. godine po kojem je u Trstenom planiran manji hotel s uređenim šetnicama te teniskim terenima za rekreaciju gostiju.