Kad svi spavaju kod mene gori svijetlo!

Žena, majka, domaćica, svašta sam – predstavlja se Ana Kordić, SDP-ovka koju javnost pamti najviše po svom angažmanu u bivšem sazivu Gradskog vijeća.

– Svašta nešto u životu me zanima i svašta nešto volim pročeprkat, pa se često nađem u svakakvim ulogama. Istovremeno to zna biti iscrpljujuće – ističe Ana, majka troje djece Luke, Petra i Lucije koja osim politike ima jedan jako zanimljiv hobi. Ana je samouka umjetnica s kolačima, a kako 'žonglira' s različitim aspektima svog života otkrila je u razgovoru za duList.
 
Nedostaje li vam politika?
– Ja nisam zauvijek zaključala vrata i progutala ključ kad sam izašla iz Gradskog vijeća. Ja sam ušla u politiku jer imam tu svijet o javnom interesu. To me zanima, i ne mogu reći da mi je postalo nevažno. Ali za svakoga postoji njegovo vrijeme, ali mislim da ovo nije moje, odnosno mislim da ovo nije vrijeme za vrijednosti u koje vjerujem.
Ali ovo je ipak savršeno vrijeme za jednu vašu drugu aktivnost? Kako bi opisali taj hobi?
– Ne znam kako da ga opišem. To je moj kanal za izražavanje, u mladosti sam i slikala, ali s ovom ulogom žene, majke i domaćice puno teže to ide, jer za slikanje treba druga vrsta inspiracije i koncentracije. Kroz te moje tortice sam ja mogla spojiti i kreativno i familiju istovremeno, a da se opet osjećam dobro. Veseli me, a veseli i druge ljude.
 
NIJE TO RAZBIJANJE ATOMA
 
Sjećate li se prvog kolača kojeg ste napravili?
– Kod mene je to išlo postepeno. Kod prijateljice sam vidjela tortu Hello Kitty koju je ona radila i palo mi je napamet da bih mogla probati. Kad sam vidjela da to baš nije neko 'razbijanje atoma' kako mi se činilo na prvu, vidjela sam da je to medij koji meni odgovara. To je nekako krenulo. Malo po malo sam skupljala 'alat' – razne kalupe, jer bez alata nema zanata (smijeh).
Koliki je proces napraviti takav jedan kolač kao što vi radite radite?
– Tehnički to može svatko, samo treba malo mota, ali treba i jako puno volje i vremena. Bez toga nema nikakvog smisla. Izgubiti nekoliko noći na jedan kolač, ako nemaš veliki interes za to… Ma nećeš to raditi.
Nekoliko noći? Pa spavate li ikako?
– Slabo (smijeh). Kad svi spavaju u mene vazda gori svijetlo.
'Gnjave' li vas prijatelji da im pravite kolače?
– Pa ima i toga, ali tako sam dosta puta riješila rođendanske poklone. Djeca uvijek imaju najinteresantnije ideje, nisu ni najmanje skromni, a ja volim izazove. Što kompliciranije, to meni veća zabava.
Koja je najkompliciranija torta koju ste u životu radili?
– Park Orsula definitivno. Išla sam čak na lokaciju kako bi vidjela konfiguraciju terena da bi sve bilo savršeno. Bilo je tu Simsona, torta klape…ma bilo ih je.
 
LIJEĆENJE ŽIVACA
 
Koliko je to uspješna metoda liječenja stresa i svakodnevice?
– Vrlo. Mislim da bi se svatko trebao baviti nečim kreativnim. Bilo da je riječ o vrtu, torti, slici, samo da vidiš rezultat. Time se mičeš od svakodnevnih problema.
Patite li od one umjetničke 'bolesti' nikad nije gotovo?
– U mene kad je gotovo, gotovo je. Ali ja uvijek nađem nešto da ne valja. Doduše zna mi se dogoditi i da ispadne bolje nego što sam mislila, ali to vidim tek kad mi drugi ukažu na to.
Odakle nabavljate materijale za torte? Od kalupa do jestivih dijelova?
– Pa jestivo sve radim sama. To su jednostavni recepti, tko god ima malo volje ja ću ga naučiti.  Što se tiče kalupa to većinom naručujem s interneta.
 
JEDNOG DANA MOŽDA I PROFESIJA
 
Koji vam je najdraži kolač?
– Djeca i ja se 'ubijemo' mramornim kolačem. To je što se tiče okusa, a što se tiče mojih rukotvorina… Pa najviše sam ponosna na primorsku nošnju. Prijateljica mi je donijela sliku, i u pet minuta sam smislila kako to napraviti. Najemotivnije sam vezana za klapu koju sam radila. Tehnički nije najkompliciranija, ali to je bilo iznenađenje mom sinu za imendan. On je s time bio toliko oduševljen, da to nema cijenu.
Jeste li ikada razmišljali da od kolača napravite profesiju?
– Jesam. Voljela bih u svakom slučaju, ali ovako kako ja to radim, jednostavno nije isplativo. Previše vremena mi ode na jednu tortu da bi mi se isplatilo od toga živjeti, ali uvijek je dobro imati neku alternativu u životu.
Znači nije isključeno da jednog dana dočekamo 'Kod Ane'?
– Ništa nije isključeno (smijeh).