Aktualno

Kad narastem, želim biti plesačica, pjevačica, slikačica…

nina lopud 04

Otok Lopud u turističkom smislu najrazvijeniji je od svih naših Elafita. No, ima tek nešto više od 260 stanovnika, te tako malo i školaraca.

U Područnoj školi Lopud, koja pripada pod Osnovnu školu Antuna Masle u Orašcu, u prvom razredu na ploči je velikim slovima ispisano 'Dobro došla, Nina!' Naime, ove godine stigla je tek jedna prvašica – mala Nina Batinić. Iako Nina nema školskih prijatelja, tu je njezina pažljiva teta učiteljica Terezina Svetac, koja se brine da joj bude odlično u školi.

– Nina je marljiva i snalažljiva, vrlo bistra djevojčica i snalazi se odlično  Učimo polako i evo, tek smo krenuli. Neke predmete ne radi sama, poput tjelesnog, jer joj se pridruže njeni prijatelji i prijateljice koje ne idu u školu, pa svi skupa prošetamo, igramo se u parku i slično. Naime, društvene igre za tjelesni odgoj Nina ne može igrati, ali u razredu obavljamo neke jednostavne vježbe i slično. Zatim je tu i likovni odgoj, gdje joj se pridruži i jedna djevojčica koja će iduće godine krenuti u školu, baš kao što je Nina sa svojim bratom crtala kada je on tek odlazio u školu – kaže nam učiteljica Terezina.
 
Uz Ninu je i prijateljica 'Ana'
 
Nina ne samo da je jedina prvašica, već je i jedina u cijelom 'bloku' od prvog do četvrtog razreda, uz još dvoje učenika koji su sada peti i sedmi razred. No, čini se da to nju niti malo ne zabrinjava. Naime – ne sjedi sama u klupi.

– Ovo je moja lutka Ana, ona sve radi sa mnom – smije se Nina i pokazuje kako joj raste novi zub. Dogovor je pao – pravi školarac postaješ kad ti se promijene svi zubi, a njoj je zubić vila donijela čokoladu, igračke i kune.

Nina ima sve što i drugi školarci – ploču, igračke, sve knjige i zadaće, pa čak i kostime za školske priredbe. Po zidovima vise slike i plakati, edukativni, gdje se mogu pročitati zanimljive stvari poput 'Tko sve radi u školi?'.

– Nažalost, ne rade svi ovi likovi s plakata u školi, samo sam ih nabrojala za Ninu, da zna tko se sve može naći u školi osim učitelja. Recimo, teta knjižničarka je u Orašcu, školi pod koju pripada područna škola Lopud. Također nam dolazi još nekoliko učitelja iz drugih gradova – ističe učiteljica Svetac.

Nini to ne smeta. Ona i tako i tako ima jednu tetu do četvrtog razreda, koja joj posvećuje pažnju i skoro da Nina bira što će raditi. Mora se primijetiti da uz ovoliko pažnje njene tete Terezine, Nina ima i svojevrsni napredni program, jer je cijeli dan posvećen samo njoj. Tako je za vrijeme posjeta duLista, Nina sama 'učila' posao knjižničarke, što nam je i pokazala. A iduće pitanje tako je bilo neizostavno: 'Nina, što želiš biti kad narasteš?'.

– Želim biti teta knjižničarka… i plesačica i pjevačica i slikačica! – nabrojala je, a tko zna što bi joj još palo na pamet do kraja tog školskog dana.
 
Nekad davno – 26 učenika
 
Nažalost,  učiteljica kaže nam kako je najviše učenika na Lopudu bilo davnih godina.

– Osamdesetih godina bila sam učiteljica razredu od ukupno 26 đaka od prvog do četvrtog razreda, tad ih je bilo najviše. Otada, sve ih je manje i manje – ljudi odlaze s otoka, nema više djece – priča učiteljica Svetac.

Kako je organizirala nastavu s više razreda u jednome?

– Stalno sam imala papire, hrpu papirića! Nekome bih zadala zadatak i rotirala tako razrede, dok bih s jednim razredom petnaestak minuta učila novo gradivo. I onda drugi razred, pa ova tri daj papiriće za ponavljanje – smije se učiteljica.
 

Lopuđanin Ivo Kuljevan
Škola izgrađena dobrotom
Da bi se omogućio kulturno-prosvjetni rad i stvorili suvremeni uvjeti rada u školi i napredak mjesta, godine 1921. iseljenik Lopuđanin Ivo Kuljevan podigao je svojim sredstvima kamenu školsku zgradu, u sklopu koje je i učiteljski stan, čitaonica sa dvoranom za društveni život mještana, te poseban prostor za poštanski ured.
 Nabavljen je i namještaj za čitaonicu i poštu. Škola je dobila i prostrani vrt, za izvođenje praktičnih radova iz nastavnog programa poljodjelstva. U želji da što više pridonese razvoju Lopuda i boljem životu mještana Ivo Kuljevan je izgradio i obalu, te gat za pristajanje brodova i brodica, koja se prozvala Obala Iva Kuljevana. Njegovim je nastojanjem i novčanim darovnicama izgrađen put do Šunja, popravljena je crkva u Šunju, podignuta ribarnica i mesarnica, te javni sanitetski objekt. Svi ti radovi obavljeni su od 1921. do 1924. godine.

Pročitajte još

POČELO RUŠENJE HOTELA Adriatic nestaje pod bagerima!

Dulist

ONE SU HIT Jeste li već pogledali koji video Glorije i Ive?

Dulist.hr

[FOTOGALERIJA] Veličanstvena bakljada Torcide kod murala na Ilijinoj glavici

Dulist