Kad narastem, želim biti plesačica, pjevačica, slikačica…

Otok Lopud u turističkom smislu najrazvijeniji je od svih naših Elafita. No, ima tek nešto više od 260 stanovnika, te tako malo i školaraca.

U Područnoj školi Lopud, koja pripada pod Osnovnu školu Antuna Masle u Orašcu, u prvom razredu na ploči je velikim slovima ispisano 'Dobro došla, Nina!' Naime, ove godine stigla je tek jedna prvašica – mala Nina Batinić. Iako Nina nema školskih prijatelja, tu je njezina pažljiva teta učiteljica Terezina Svetac, koja se brine da joj bude odlično u školi.

– Nina je marljiva i snalažljiva, vrlo bistra djevojčica i snalazi se odlično  Učimo polako i evo, tek smo krenuli. Neke predmete ne radi sama, poput tjelesnog, jer joj se pridruže njeni prijatelji i prijateljice koje ne idu u školu, pa svi skupa prošetamo, igramo se u parku i slično. Naime, društvene igre za tjelesni odgoj Nina ne može igrati, ali u razredu obavljamo neke jednostavne vježbe i slično. Zatim je tu i likovni odgoj, gdje joj se pridruži i jedna djevojčica koja će iduće godine krenuti u školu, baš kao što je Nina sa svojim bratom crtala kada je on tek odlazio u školu – kaže nam učiteljica Terezina.
 
Uz Ninu je i prijateljica 'Ana'
 
Nina ne samo da je jedina prvašica, već je i jedina u cijelom 'bloku' od prvog do četvrtog razreda, uz još dvoje učenika koji su sada peti i sedmi razred. No, čini se da to nju niti malo ne zabrinjava. Naime – ne sjedi sama u klupi.

– Ovo je moja lutka Ana, ona sve radi sa mnom – smije se Nina i pokazuje kako joj raste novi zub. Dogovor je pao – pravi školarac postaješ kad ti se promijene svi zubi, a njoj je zubić vila donijela čokoladu, igračke i kune.

Nina ima sve što i drugi školarci – ploču, igračke, sve knjige i zadaće, pa čak i kostime za školske priredbe. Po zidovima vise slike i plakati, edukativni, gdje se mogu pročitati zanimljive stvari poput 'Tko sve radi u školi?'.

– Nažalost, ne rade svi ovi likovi s plakata u školi, samo sam ih nabrojala za Ninu, da zna tko se sve može naći u školi osim učitelja. Recimo, teta knjižničarka je u Orašcu, školi pod koju pripada područna škola Lopud. Također nam dolazi još nekoliko učitelja iz drugih gradova – ističe učiteljica Svetac.

Nini to ne smeta. Ona i tako i tako ima jednu tetu do četvrtog razreda, koja joj posvećuje pažnju i skoro da Nina bira što će raditi. Mora se primijetiti da uz ovoliko pažnje njene tete Terezine, Nina ima i svojevrsni napredni program, jer je cijeli dan posvećen samo njoj. Tako je za vrijeme posjeta duLista, Nina sama 'učila' posao knjižničarke, što nam je i pokazala. A iduće pitanje tako je bilo neizostavno: 'Nina, što želiš biti kad narasteš?'.

– Želim biti teta knjižničarka… i plesačica i pjevačica i slikačica! – nabrojala je, a tko zna što bi joj još palo na pamet do kraja tog školskog dana.
 
Nekad davno – 26 učenika
 
Nažalost,  učiteljica kaže nam kako je najviše učenika na Lopudu bilo davnih godina.

– Osamdesetih godina bila sam učiteljica razredu od ukupno 26 đaka od prvog do četvrtog razreda, tad ih je bilo najviše. Otada, sve ih je manje i manje – ljudi odlaze s otoka, nema više djece – priča učiteljica Svetac.

Kako je organizirala nastavu s više razreda u jednome?

– Stalno sam imala papire, hrpu papirića! Nekome bih zadala zadatak i rotirala tako razrede, dok bih s jednim razredom petnaestak minuta učila novo gradivo. I onda drugi razred, pa ova tri daj papiriće za ponavljanje – smije se učiteljica.