Isprovocirani informacijom iz medija, kako se premijerka Jadranka Kosor sastala sa predstavnicima Crkve, a vezano uz povrat,
odnosno naknadu za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske – komunističke vladavine, zapitali smo se mi, a sigurno i drugi bivši vlasnici oduzete imovine, zašto se samo Crkva apostrofira kao subjekt koji 15 godina čeka na povrat/naknadu, a istovremeno postoji na tisuće drugih neriješenih zahtjeva, za koje se država nije potrudila da ih ubrza, dapače, imamo osjećaj da se čak opstruiraju procesi povrata i gdje za to nema nikakvih argumenata ili gdje npr. povrat ovisi o određivanju javnog pomorskog dobra (što je opet u nadležnosti državnih institucija) i sl.
Isto tako imamo informaciju da će se, za sva buduća rješenja o povratu/naknadi od strane Ureda državne uprave za imovinsko-pravne poslove, Državno pravobraniteljstvo, u pravilu, na sve žaliti i time dovesti stvar do apsurda, pa će se tako, po tko zna koji put, potvrditi ona čuvena Rojsova "tko je jamio, jamio".
Eklatantan primjer borbe "malih" ljudi protiv moćne države i njenih institucija, lokalne samouprave i javnih poduzeća, je traženje obitelji Kisić, iz Dubrovnika, povrata oduzete imovine njihovim prednicima. Ovdje je važno napomenuti da su sve nekretnine posebno značajne za državu odnosno Grad Dubrovnik kao vlasnika javnih poduzeća u Dubrovniku. U nastavku ćemo predočiti probleme s kojim se obitelj susretala ili se i nadalje susreće, u pokušaju zaštite svojih interesa.
I HIDROELEKTRANA OMBLA
Zemljište na kojoj se ima graditi, velikim je dijelom u vlasništvu, a drugim dijelom u postupku povrata obitelji Kisić, za K.O. Rožat i K.O. Komolac, od veljače 1997.
Godine 1999. pokrećemo tužbu protiv HE Dubrovnik za ometanje posjeda, budući se godinama odvijaju radovi i ispitivanja bez ikakve suglasnosti vlasnika. Naime, na naš prethodni dopis upućen Upravi HE Dubrovnik kao i HEP-u Zagreb (nadređenoj instanci), dobili smo odgovor da se nikakvi radovi tamo ne vrše, usprkos činjenici da je na HTV-u, u to vrijeme, bio prikazan dokumentarac o izgrađenim podzemnim tunelima i ostalim istražnim radnjama – što je mogla vidjeti cijela Hrvatska!
Svih ovih godina i drugi mediji su bili prepuni informacija o fazama projekta, kroz intervjue s g. Tomislavom Paviša, koji je bio tada, kao i sada, voditelj projekta HE Ombla i to kao zaposlenik HEP-a. Tim više čudi što tijekom ovih 12 godina sud nije bio u stanju utvrditi tko je vršio istražne radove, nego je dozvolio namjerno odugovlačenje parnice zbog nedefiniranog "tuženika", a istovremeno su ih zastupali isti odvjetnici, često i bez punomoći, na što suci isto tako nisu reagirali. I tako se od jednog banalnog predmeta kakav je "ometanje posjeda" odnosno "nepačanje", stvorila trakavica od 12 godina. U međuvremenu predmet dobiva novi broj iz 2011.g a koliko će još potrajati sam Bog zna jer je isti, sad već treći put, dodijeljen novom sucu.
I sad sve iz početka, a o troškovima da i ne govorimo!!!
I na kraju, HEP je, usprkos ovoj parnici u tijeku, ishodovao lokacijsku i građevinsku dozvolu za HE Ombla, na tuđoj zemlji, a da vlasnike nitko nikad nije kontaktirao.
II VODOVOD DUBROVNIK – VODOCRPILIŠTE OMBLA
Radi se o istim česticama zemlje na izvoru Omble kao i u slučaju buduće hidroelektrane, samo što su "igre" malo drugačije. Osim pitanja povrata pred Uredom državne uprave, vodimo i sudski spor za naknadu korištenja zemlje od strane Vodovoda Dubrovnik, a koja je naše vlasništvo. Prvostupanjska presuda donesena je u korist Vodovoda Dubrovnik i to, naglašavamo, na temelju nepravomoćnog akta o eksproprijaciji (gdje se u presudi izrijekom navodi nepravomoćnost).
Indikativno je i to, da istovremeno Vodovod Dubrovnik d.o.o., koji nije ni u zemljišnim knjigama ni u katastru ikad figurirao kao vlasnik, tuži privatnu firmu "Izvor Omble" doo, bez pravnog osnova i legitimiteta, za dio čestice zemlje, koju je ista kupila od obitelji Kisić i taj spor dobiva zbog "ogluhe", te se Vodovod uspijeva uknjižit na tu česticu zemlje. Presudu donosi sudac g. Željko Soldo. Kad smo kontaktirali pravnog zastupnika "Izvora Omble", koji ih je u tom sporu zastupao, odgovor je bio da su od svog klijenta dobili izričit nalog da se ne žale!
To nam daje za pravo posumnjati na zakulisne igre te pravne osobe i Vodovoda, kojima se po prvi put, i samo na toj čestici zemlje, u zemljišnim knjigama pojavljuje Vodovod. Sve je to, nažalost, u vezi s davanjem suglasnosti HEP-u, od strane Vodovoda, za izgradnju hidroelektrane Ombla, jer tim projektom HEP rješava pitanje pročiščavača vode za Vodovod i novu crpnu stanicu!
Naime, ovim činom se dao legitimitet Vodovodu, kojeg do tada nije imao, jer nikad nije bio uknjiženi vlasnik,da bi uopće bio stranka u postupku izdavanja suglasnosti HEP-u.
Igre tu ne prestaju. Kako je Grad Dubrovnik 100% vlasnik Vodovoda, uključuje se u priču i ulaže žalbu na uknjižbu nasljednika obitelji Kisić po ostavinskoj raspravi za dio zemljišta jednog pravnog prednika. S kojim pravom i s kojim ciljem Grad ide protiv svojih žitelja, osporavajući im uknjižbu vlasništva, na osnovu legitimnog nasljedstva?
U igru se uključuje i Porezna uprava te razrezuje porez na promet nekretnina na gore spomenuto nasljedstvo, iako u rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Dubrovniku, decidirano stoji da je u pitanju "prvi nasljedni red", što znači da ne podliježe plaćanju poreza, a da stvar bude bolja, žalimo se Poreznoj upravi na taj momenat, a ne na iznos, a oni u novom rješenju korigiraju vrijednost zemljišta na niže (što je apsolutni presedan) i tada zaključujemo da je sve to sigurno napravljeno smišljeno, da kad dođe vrijeme izvlaštenja, Država reče – to vam je to! A radi se o cca 140.000 m2 čija je procijenjena vrijednost Porezne uprave, za 96% zemljišta, 2 (dvije) kune!!!!
I još samo jedan detalj vezano za zaštitu vodocrpilišta na Ombli, koji je bio predmet gore spomenute eksproprijacije. U Dubrovačkom vjesniku br. 3171 od 12.11.2011. u članku pod naslovom "Kvaka je bila u Beogradu" predstavnik Vodovoda ističe, citiram – "sada imamo odličnu podlogu za proglašenje zaštite izvorišta, ne samo Omble nego i…"
A radi se o tome da je tek nedavno u Beogradu otkupljen hidrogeološki elaborat, naručen davnih osamdesetih godina, od tvrtke Energoprojekt Hidroinženjering iz Beograda, što drugim riječima znači da, ni do dana današnjeg, nije utvrđena zona zaštite vodocrpilišta, zašto je naša zemlja "eksproprirana".
III BELLEVUE
Plato između hotela Bellevue i Libertas Rixos, također je bio u vlasništvu obitelji Kisić za 1/3, zašto je predan zahtjev za povrat 1997 godine. Taj povrat je obustavljen isključivo zbog neodređivanja granice pomorskog dobra, zbog čega smo u više navrata kontaktirali nadležne službe, što u Dubrovniku, što u Zagrebu (g. Klaić i g. Fantulin) i pismeno i usmeno, a bez rezultata. I usprkos toj činjenici, na tom predjelu Hotel Bellevue i Vaterpolo klub Bellevue dobivaju koncesiju za korištenje plaže! Obitelj ima i saznanje da je, za ishođenje građevinske dozvole za rekonstrukciju hotela Bellevue, dio predmetne čest. zemlje 550/1 K.O. Gruž, prikazana kao vlasništvo Hotela Bellevue d.d., da bi se dobio veći postotak izgrađenosti.
IV PETKA
Obitelj Kisić je bila vlasnik 3/8 Velike Petke. Većim dijelom je zemljište i građevinski objekti nacionalizirano, dobar dio toga je protuzakonito unesen u temeljni kapital Hotela Maestral, dio je “postao” vlasništvo fizičkih osoba, a ostatak je proglašen “Parkom prirode Petka”, čak i u dijelu koji je u našem vlasništvu. Zahtjev za povrat oduzetog isto je podnesen u veljači 1997 a rješenje o povratu još nije na vidiku. Na jedino doneseno djelomično rješenje žalio se Grad Dubrovnik.
Jedna čestica zemlje (preko puta hotela Uvala), na kojoj smo prije par godina, nakon pravomoćne drugostupanjske presude, pokušali demonstrirati svoje vlasništvo postavljajući lanac, što je čak bilo i medijski popraćeno, i dalje je uzurpirana od strane Hotela Maestral d.d.
Svi repetitori i antenski stupovi mnogobrojnih telekomunikacijskih operatera, izgrađeni su bez naših suglasnosti, koje, usput rečeno, nije nikad nitko ni zatražio!
Jedna autobusna stanica je nedavno postavljena na naše zemljište, a da nas nitko nije kontaktirao, dapače, i na naš pismeni upit i zahtjev za izmještanje stanice, kojeg smo uputili komunalnom odjelu Grada Dubrovnika, nitko nije našao za shodno ni da nam odgovori. Isto tako pisali smo na tvrtku "Odašiljaći i veze" iz Zagreba, vezano za gore spomenute antene, ali odgovora nema.
I na kraju, budući Grad Dubrovnik figurira kao suvlasnik druge 3/8 cijelog ovog kompleksa (2/8 su isto u privatnom vlasništvu ili u postupku povrata), ponudili smo Gradu zamjenu nekretnina, s obzirom da je i glavna prometnica prema hotelu Dubrovnik Palace u našem suvlasništvu. Što više, s tom ponudom bi Grad dobio više kvadrata zemlje i postao 100% vlasnik prometnica.
Ni na taj prijedlog nismo dobili odgovor. Isto tako smo, kroz medije, saznali da Grad planira postaviti hidrantsku mrežu kroz Petku, što pozdravljamo, ali nas kao suvlasnike nitko nije kontaktirao.
Dalo bi se još puno toga napisati vezano za postupak denacionalizacije, ali možda drugom prilikom.
Stoga, želimo pozvati sve građane Lijepe naše s istim problemima, da ih javno iznesu, jer izgleda da je samo na djelu proklamirana denacionalizacija, a u stvari mnogo perfidnija nova nacionalizacija.
Toliko o poštivanju Ustava RH, našem pravosuđu i Zakonu o naknadi za oduzetu imovinu!
S poštovanjem,
Obitelj Kisić
U Dubrovniku, 25.11.2011.