Hotel Libertas Rixos prošlu je turističku godinu završio iznimno uspješno. Ostvarili su prihod od poslovanja, koji ulažu natrag u poboljšanje hotelskih kapaciteta. Ovih se dana radi na uređenju hotelskih soba, osoblje ide na edukaciju, a sve kako bi sezonu dočekali spremni na zadovoljstvo svakog gosta koji odsjeda u ovom visokokategorniku.
Rixos Libertas ove se godine priprema za još jednu veliku investiciju, izgradnju depadansa, o čemu smo između ostalog razgovarali s menadžerom hotela Jovom Sekulovićem. Dugogodišnji turistički djelatnik, koji je svoju karijeru izgradio u cruise industriji, radio je u Royal Caribbean cruise lineu i njegovoj kćeri tvrtki Pullmantur Cruises iz Madrida. Prošao je sve rangove u hotelskoj strukturi na brodu od management trainee, Asst. Food & Beverage, Food and Beverage manager, Hotel Manager, da bi potom vodio poslove iz ureda kao Hotel manger Supervisor, Assistant director Hotel Operations, director Hotel Operations u Miamiu i Madridu. Sekulović je od travnja 2010. glavni menadžer Hotela Rixos Libertas, a osim o hotelu, ispričao nam je i svoju viziju turističkog Dubrovnika.
Hotel je obnovljen 2007. godine, ali svake godine se u njega dodatno ulaže. Što je u planu za ovu godinu?
– Još uvijek su u tijeku pripreme za ovu sezonu. Radimo puno, od tekućeg održavanja do mijenjanja podova i namještaja u sobama. Uvodimo i brži wireless za cijelu zgradu, obnavljamo kongresne dvorane, organizirali smo i treninge osoblja… Sve to radimo od onoga što smo zaradili. I to smo ove godine prvi put bili u mogućnosti napraviti iz vlastitog poslovanja.
Koji su gosti najčešći u Vašem hotelu i koliko ostaju?
– Prosječno je to četiri dana, ali imamo i goste koje ostaju tjedan do maksimalno dva tjedna. Teško je izdvojiti jednu nacionalnost kao dominantnu, jer u hotelu odsjedaju gosti iz 35 do 40 zemalja svijeta, ali ipak bi kao najčešće izdvojio Nijemce, goste iz Ujedinjenog Kraljevstva te Francuze. U kolovozu je jako puno Španjolaca, Australaca i Amerikanaca.
Mora postojati spiritus movens
Jesu li četiri dana malo kako bi gost upoznao Dubrovnik i ovu destinaciju?
– Naravno da jesu. Jedan od razloga zašto gosti tako kratko ostaju u Dubrovniku jest i taj što nisu potpuno obavješteni. Gosti ne znaju što sve mogu vidjeti, što posjetiti, gdje bi mogli ostati. Zna nam se dogoditi da ispred hotelskih ulaznih vrata surfaju o Dubrovniku, o najboljem smještaju. Uvriježeno je mišljenje da je turist današnjice avanturist, što je donekle razumljivo, ali ne u potpunosti točno. Gosti žele odmor, što znači da žele u jednom mjestu provesti neko određeno vrijeme kako bi upotpunili sliku o tom mjestu i vidjeli sve što im se nudi. Četiri dana je malo za upoznati se s Dubrovnikom. Jer kad stignu, gosti se našim gradom oduševljavaju, iznenađuju.
Što nam nedostaje kako bi zadržali gosta koji dan dulje?
– Bolja informacija. Hvalimo se Dubrovnikom kao brandom, a nismo dovoljno učinili da ponudu prilagodimo modernim trendovima turističke ponude. Dubrovnik je brand sam po sebi, ostavili su nam ga naši stari koji su ga izgradili, a mi sve ove godine i nismo baš puno toga napravili.
Tko je tome kriv?
– Mora postojati spiritus movens. Generalno, veliki projekt i osoba koja će ga moći realizirati. Iako imamo negativnu percepciju u odnosu na rezultate koje postižemo, mislim da se opet stvari kreću brže nego što su pojedini kritičari spremni priznati. Potrebno je pratiti trendove, pogotovo tehnološke trendove koji su danas odrednica. Treba napraviti agresivnu kampanju. Uzmite za primjer Rim. Slovi kao romantična destinacija, a svatko tko je malo duže boravio u tom gradu zna da to i nije baš tako, jer nije uvijek sigurno na ulicama Rima. Ipak, uz pravu kampanju Rim, pa tako i bilo koji drugi turistički grad, može postati što god želi. Mi bismo morali imati takvu kampanju, jer ne vidim ni jedan razlog zašto Dubrovnik ne bi mogao postati fenomenalna romantična destinacija.
Zašto u nas nema noviteta? Dojam je kako je najlakše otvoriti restoran na kojem bi se u sezoni 'obogatilo'?
– Nije to od jučer. Mislim kako je u nas ideja o obiteljskom biznisu jako strana. Obiteljski posao je jako težak, treba ga stvarati, pa je lakše razmišljati o nekom bržem i unosnijem poslu s kojim bi se u sezoni moglo nabrzinu ostvariti povrat uloženih sredstava. Zašto je to tako? Mislim da su nam idoli bili pogrešni. Barem idoli ovoj mladosti. Ti idoli njima nisu pričali i poslali poruku da treba mukotrpno raditi da bi se nešto steklo, nego su im dali primjer kako prevariti čitav sustav i proći nekažnjeno. Prevariti kompletnu državu, obitelj u krajnjem slučaju, imati bijesne aute i ne raditi ništa. Tu leži problem i tu moramo krenuti od početka. To sve nije dobro. Konkurencija razvija, povećava kvalitetu. Nedostaje nam sofisticiranih projekata koji su danas in.
Što gosti Libertas Rixosa rade dok su u Dubrovniku?
– Traže informaciju. Žele da ih informiramo. Nažalost, gosti ne bi smjeli provodi vrijeme tražeći po katalozima nešto što će im se učiniti privlačnim. Mi imamo svoje servise i kreiramo im jako puno događaja, ali to nije dovoljno. Gosti u Dubrovnik, u jako velikom broju, dolaze nepripremljeni. Kad bi znali više o Dubrovniku, ostajali bi duže. Imamo fenomenalnu stvar od koje se Kalifornija obogatila – vinski turizam. Nevjerojatno je doći u San Francisco, a ne obići Napa Valley, jer to je razlog zašto je gost tamo. Mi to isto imamo. Pelješac je spektakularan, a isto je i s Konavlima, Korčulom, Primorjem. Postoje ljudi koji nude kvalitetne stvari, međutim nedostaje malo sustava u svemu tome.
Neizbrušeni dragulj
Ima li Dubrovnik strategiju turizma?
– Ja sam čitao strategiju turizma.
Na papiru. A imamo li je u stvarnosti?
– Mislim da je još nemamo. Naša strategija još uvijek znači manje ili više kvalitetnu inicijativu relativno malog broja ljudi i tvrtki koje se bave izletima, ljudi koji se bave dovođenjem kongresa, a tu su i hotelijeri, privatni smještaj, kampovi. Sve su to individualni napori, ali ne smisleni i organizirani. Uzet ću za primjer Sevillu. Ona nema more, a uspjela je u svibnju napraviti festival Feria de Abril de Sevilla koji traje cijeli mjesec. Oni su oko jedne procesije uspjeli stvoriti cijelu priču. Uz religioznu proslavu nakitili su niz aktivnost, manifestacija, koncerata, sportskih sadržaja.
Kako produljiti našu sezonu? Bi li nam procvjetao kongresni turizam izvan sezone izgradnjom velike kongresne dvorane, za koju se često spominje da nam nedostaje?
– Postoji jako puno hotela koji imaju kongresne dvorane, a opet ih ne mogu popuniti do optimalne mjere. Ispričat ću vam jednu anegdotu. Naučio sam čitati tako što sam vježbao na zapisnicima sjednica radničkog savjeta moga oca koji je radio u hotelu u Cavtatu. Sjećam se da je jednom godišnje održavana tematska sjednica na kojoj bi se pričalo o produljenju sezone i o kroničnim problemima dubrovačkog turizma. Tri stvari koje su se uvijek pričale, sjećam se toga, a bio sam petogodišnji dječak, bile su – prometna izoliranost, nedostatak sadržaja i kratka sezona. Produljenje sezone ovisi o jako puno stvari, i naravno da ju je moguće produljiti. Govoreći s komercijalne strane, možda bi trebalo sniziti cijene za hotel od pet zvjezdica na gotovo nerazumne cijene. Možda bi tada privukli umirovljenike, možda bi se okrenuli u podsezoni zdravstvenom turizmu. Za sve to treba strategija. Pojedinac ne može ništa sam.
Hoće li nam golf produljiti sezonu?
– Jako je bitna sportska infrastruktura s nogometnim igralištima, dvoranama, bazenima… Mislim da bi i golf mogao promijeniti situaciju. Ne mislim isključivo na golf na Srđu. Hoće li on biti na Srđu ili negdje drugo, to nije važno. Iskustva europskih destinacija koje su povezane s golfom su pozitivna. Ipak, jedna je stvar imati golf teren oko Dubrovnika, ili u španjolskom Alicanteu gdje je sam pijesak. Mislim da je ovo što mi imamo nevjerojatan dragulj kojeg treba izbrusiti. Definitivno sam za to da se povećavaju sadržaji, i sportski i socijalni i religiozni, jer jednostavno se nešto mora početi događati. Možda je Dubrovnik sam po sebi prejak. Dubrovnik je premašio sve ostale u Hrvatskoj. Imamo jako puno prostora za stvoriti kontinuitet, kako bi se otoci više eksponirali. Ako nam golf na Srđu smeta, ako nije primjeren, ajmo ga graditi negdje drugo. Jer golferu neće biti teško izgubiti pola sata za doći do golf igrališta.
Treba li Dubrovniku, kako ga neki znaju opisati, grad iznad grada?
– To je već druga stvar. Niti sam stručan, a niti pozvan da se o tome određujem. Govorim samo o golf terenu, a je li to samo izlika za nešto drugo ja stvarno ne znam.
Svaki gost je ambasador
Hoteli Belvedere, Kupari, Hotel Župa, Srebreno sve je to još uvijek neobnovljeno. Što je tomu razlog?
– Neopravdanost ulaganja zbog velikih troškova poslovanja. Barem do sada je to bilo tako. Kad vam netko predoči feasibility studiju i kad izračuna kolika bi vam trebala biti cijena sobe i s kolikom prosječnom popunjenosti tijekom godine, kako biste bili samo u mogućnosti podignuti kredite za izgradnju tih velikih projekata, shvatite da je taj posao neisplativ. Prvenstveno govorim za Kupare i za ovaj hotel, jer sam za njega intimno vezan. Još uvijek ako nemate nekakav drugi motiv, ili niste dobili zgradu na neki drukčiji način, to nije isplativo. To je veliki problem. Vlasnici Libertas Rixosa nisu isplatili ovaj projekt. Mi ćemo investiciju isplaćivati sljedećih 15 godina.
Ovih se dana raspravlja o naknadama za turiste za prekomjernu uporabu prometnica? Je li to dobro za Dubrovnik? Nismo li već preskupi?
– Činjenica je da se u Vatikan ne može doći autobusom bez da se ne plati rimska podzemna garaža. Ne možete goste iskrcati ispred Sv. Petra i čekati ih dok oni obiđu Baziliku. To se plaća. U nas postoji praktičan problem prometne skučenosti. Možda bi trebalo pronaći nove centralne točke skupljanja i transfera ljudi. Činjenica je sljedeća, milijun ljudi godišnje dođe u Dubrovnik s cruisera, a s druge strane između 2 i 3 milijuna posjetitelja koji odsjedaju u hotelima, privatnom smještaju, kampovima ili kod prijatelja. Mi grad ne možemo širiti, a sad je li pravi način ljude kažnjavati zato što se bave tim poslom, mislim da nije. Morali bi svi zajedno težiti boljim i praktičnijim rješenjem i za klijente i poslodavce. Ovo je sad samo kruženje unutar zadanih gabarita, bez traženja nove i veće ideje. A to je ono što nam nedostaje.
Je li Dubrovnik cruising destinacija ili destinacija elitnog turizma?
– Navike ljudi su se promijenile. Prije se znalo da je 1. srpnja kada bi u Cavtat došla jedna obitelj iz Nizozemske i koja bi u nas ostala mjesec dana. Danas to više nije tako. Milijun ljudi koji dođe u Grad je milijun ambasadora koji će o tome pričati. To je jako važno, nema tih novaca u svijetu kojima možete platiti sve reklame, a da ne pričamo o ljudima koji su tu. Mi pozivamo ove silne ljude u naš grad i trebamo im se malo prilagoditi. Ako ništa drugo ne bi smjeli biti nervozni dok se u automobilima vozimo do Grada. Gosti nas vide mnogo bolje nego što mi vidimo sami sebe. Njihovi problemi nisu naši problemi. Mislim da imamo potrebu stalno napredovati, da budemo bolji svi skupa, ali nekad ne znamo doći do cilja kako treba. Naravno da tu ima veze i naša konzervativnost koja je neupitna, i koja nije uvijek negativna. Da nije tako, mi bi sad preko Boninova imali nebodere, a to je nešto što je neprihvatljivo.
Krećete u novi projekt, izgradnju depadanse?
– U tijeku smo ishodovanja projektne dokumentacije i dozvola, i taj nam posao ide relativno dobro. Nadamo se da ćemo do kraja ove sezone imati sve potrebne papire. Ako uz to bude zadovoljavajuća i financijska strana, ušli bi u novi kreditni ciklus i ove zime započeli s izgradnjom depadanse. Libertas je i prije imao taj depadans na ulazu u hotel s desne strane od Gorice sv. Vlaha, samo što bi danas umjesto 80 soba u njemu po idejnom projektu bilo njih 60.
Otvoreni za suradnju sa svima
Što ćete postići izgradnjom depadanse?
– Nije nam dovoljan ovaj broj kapaciteta u ključnom dijelu godine, od lipnja do rujna. Inače, kapacitet se iskorištava sve bolje, tako da nam je ove godine iskorištenost bila 63 posto na godišnjoj razini i to ohrabruje. Uostalom, svi trendovi upućuju da je to potrebno, a sama je činjenica i da se konkurencija ponaša u skladu s time. Nadamo se da će to biti apsolutno isplativ projekt. U konkretnom slučaju depadansa bi nam omogućila fleksibilnost na strani potrošnje energije, servisa i tekućeg održavanja ove velike zgrade. Tada bismo mogli, recimo, tijekom zime imati otvorenu samo depadansu, a glavnu zgradu pripremiti za sezonu.
Pred nekoliko godina imali ste prilično zategnute odnose sa susjedima. Kako ste uspjeli naći zajednički jezik?
– Sve su to normalni ljudi i potrebno im je posvetiti pažnju, provati im pomoći, asistirati koliko možete i tada problem ne može ostati bez dogovora. Ljudi su bili uporni u iskazivanju svojih problema, pa čak i na jedan način koji je možda bio neprikladan, ali iza svake te priče stoji i neka vrsta nekorektnosti i s ove strane. Mi smo te nekorektnosti riješili i nemamo više nikakvih problema.
Kako Dubrovčani danas reagiraju na Rixos Libertas?
– Mislim da su reakcije pozitivne. To je cilj i našeg vlasnika, i moj osobni. Ne možete dijeliti sudbinu nekog drugoga grada, nego onoga grada gdje jeste. Mislim da smo s te strane jako puno učinili kako bismo se otvorili. Hotel je u potpunosti otvoren za suradnju, kako s građanima, tako i s udrugama, gradom, županijom, državom i mislim da je to više nego očigledno.