Jutros rano još jedna tužna vijest prošla je Gradom. Ovog četvrtka 21. svibnja, u svom stanu u Mokošici u 71 godini života preminuo je Srećko Jakšić. Nakon hrabre borbe pune optimizma s teškom bolesti koja je trajala još od lanjskog ljeta, jutros Srećkovo srce ipak nije izdržalo, te više nije s nama.
Srećko je bio jedno od one drage čeljadi Grada, ono jednostavno, tiho i dobro čeljade koje je našem Gradu davalo i duh i dušu i originalnost, bio je neizostavni dio Mira i života i Grada i Dubrovnika. Rođen 1949. godine ispod Minčete, gore iznad Gomile i podno Pelina i velike tvrđe, s prozorom na legendarno nam igralište, Srećko je djetinjstvo i mladost proveo u igri i škercima balice Grada. Bio je neizostavni dio balice po betulama, dio sportskih ekipa po placetama i igralištima, dio Igara, dio svega što se po Gradu događalo. Od početka bio je dio udruga Porporela i Nazbilj, on je bio jedan od najvažnijih koji je činio sve te kočije, rekvizite, što li već ne za sve te škerce i izvedbe koje pamtimo i nakon toliko godina.
Njegovu ljubav prema rodnom Gradu svakako je obilježio i njegov otac Ćićo Jakšić, dugo godina tajnik Društva prijatelja dubrovačke starine i čeljade za koje će veliki Tomislav Šuljak reći kako je znao svaki kamen i kantun Grada.
Srećkov otac Ćićo Jakšić sa suprugom
Tu očevu ljubav prema Gradu Srećko je naslijedio i nastavio, njegov novi dom u Mokošici, s njegovom suprugom Katom, zapravo je mali muzej Grada.
Cijelu očevu arhivu, vrlo vrijednu, je sačuvao, a i uvećao skupljajući dalje sve o svom rodnom Gradu, te je danas to pravo malo bogatstvo povijesti Grada. Ta Srećkova ljubav prema Gradu bila je nešto što se trebalo štovati.
Moglo bi se o našem dragom prijatelju Srećku napisati još puno toga, dosta toga je i zapisano. Bio je dio Grada, dio nas. Na žalost za nas sve koji smo ga znali, a ima nas i te kako, od jutros ga više nema s nama. Partio je i on. Odlazimo polako, jedan po jedan, posebno nekako ove godine koja će ostati u lošem sjećanju po puno toga, a i zbog toga što više nema s nama ni Srđana, ni Janka, a evo ni Srećka nam.
Ekipa meštara od kazina, Srećko Jakšić, Kera, Mark, Čeja, Didi…
Tek i on, kao i ovi prije njega, zauvijek ostaje i živi s nama u našim sjećanjima na sve dane i lijepe trenutke koje smo proveli zajedno. A bilo ih je …
U ime udruga Nazbilj i Porporela, u ime generacija čeljadi Grada, u ime mnogih balica sa sportskih terena i betula Grada i svih nas koji ovaj naš Grad volimo, iskrena sućut za odlazak našeg prijatelja Srećka njegovoj Kati, njegovoj djeci i cijeloj obitelji! Zapravo, sućut svima nama koji naš Grad volimo kao što ga je Srećko volio.