Subotnje jutro na placi u Gradu. Čeljad poput osica oko banaka s cvijećem. Traže se prigodni, a jeftini aranžmani za blagdan Svih svetih. Neki bi rekli – u zadnji čas.
– Cijene kako koja. Neki 100, neki 80 i to je tako. Kako ‘ko voli neka izvoli – kaže nam jedna gospođa iza banka, dok druga dodava:
– Svi trču u Gruž, k’o da je tamo sve džaba. Ovo u nas je sve domaće. Jadni, radimo k’o stoke, živi se ubismo, prodamo za male pare, dok neki preprodavaju, ima ih dosta ođe!
– Ovo su sve moje ruke radile. Vjerujte, ni’ko ni krenuo nije osim mene – ponosno ističe prodavačica i nudi nam dva aranžmana, cijene 60 do 80 kuna, ima i malih i velikih matrikala.
– To vam je velik pos’o oko matrikala. Morate od kolovoza do kraja listopada non stop u njima biti, kako biste dobili sto komada velikijeh i lijepijeh. A jedan se proda za 10, 15 kuna. Taj trud nam nije plaćen – objašnjava nam. Kad je shvatila da razgovara s novinarom, odmah ispali:
– Slobodno me slikajte, ja vam se volim slikavat!
Pronašli smo i aranžmane po 50 kuna, ali kako nam kaže prodavačica, mala je proizvodnja.
– Na malo vam neće ni Bog ni vrag! Nego samo na veliko. To vam je stara poslovica. Nisam imala vele, dosta sam već prodala. Još jutros što pođe, pođe – kaže nam.
Na jednom banku, uz cvijeće, pronalazimo i poverune, deliciju dubrovačkih trpeza, na zagrebačkim jelovnicima prodava se kao suho zlato.
– Kupuju ljudi poverune, nego su jutros baš oko cvijeća. U mene ja i moj unuk volimo, nitko drugi ne – objašnjava nam simpatična gospođa.