Dvadesetčetverogodišnji Juraj Maškarić najmlađi je pilot Konavala. U zrakoplove se zaljubio još od malih nogu dok je s ocem Antunom također pilotom, među ostalim, i nekadašnje aviokompanije Dubrovnik Airline, prvi put sjeo u zrakoplov. Veliki je zaljubljenik u tehniku i zanimaju ga unutarnji mehanizmi strojeva pa ga je upravo to i privuklo k zrakoplovima.
—Prvi put sam u avion sjeo s ocem. Imao sam tada nekih desetak godina i sve mi je to bilo jako zanimljivo. Sjećam se da mi je otac pokazivao instrumente po avionu dok smo letjeli, objašnjavao mi kako što radi i sve mi je bilo nevjerojatno i zanimljivo. Ali, iskreno, avion nije ipak bio moja prva ljubav, već je to bio brod. Generalno me strašno zanimaju strojevi, tehnika, njezini mehanizmi, kako što radi. To mi je fascinacija. Bio sam siguran da ću otići navegavat’. Zato sam i upisao nautiku pa i višu pomorsku, međutim, u ljeto 2016. dogodio se ‘klik’ i odlučio sam se ipak za avione – ispričao nam je Juraj.
Prvu licencu dobio prije 18.
Sa 16 godina počeo se školovati za privatnog pilota. Pri Agenciji za civilno zrakoplovstvo prošao je teoretsku obuku za što mu je bilo potrebno 45 sati letenja. Dva mjeseca prije 18. godine dobio je dozvolu s kojom je mogao voziti manje avione. Dakle, upravljao je avionom i prije nego što je dobio dozvolu za voziti automobil.
—Ipak ni tada nisam bio sto posto siguran da ću otići u pilotske vode. Mislio sam kako mi je zgodno imati tu dozvolu, ali nisam znao da ću se time profesionalno baviti. Konačnu odluku donio sam iza mature. Upisao sam Pilotsku školu u Beogradu koju sam pohađao preko dvije godine, a nakon toga sam pošao u Baltic Aviation Training Centar u Litvi i tamo sam odradio školovanje za tip aviona Airbus A 320 i u sklopu toga sam se okušao u letenju pravim avionom blizu Barcelone. Obuka je vrlo zanimljiv proces pun izazova. Tako sam i prilikom tog leta doživio interesantnu anegdotu. Letjeli smo šest krugova unutar pola sata. I upravo u zadnjem krugu, taman kada sam trebao sletjeti na pistu, podigao sam avion, odjedanput je navalio vjetar i morao sam provesti nestandardnu proceduru prekinutog prilaza pisti. U tom smo trenutku napravili ‘go around’. Riječ je o proceduri koja se rijetko izvodi, a radi se o ponovnom polijetanju nakon što je avion već dotaknuo pistu. Vrijeme je bilo jako loše. Još je jedan avion slijetao iza nas, pukla mu je guma pa smo kružili sat vremena da bismo sletjeli na pistu. Izazovno može biti i na obuci, a ne samo u stvarnosti – istaknuo je ovaj mladi pilot. Obuka za Airbus, naglasio je, posebno je izazovna, a provodi je se u simulatoru. Jedna sekcija traje četiri sata, prethodi joj ‘briefing’, a nakon nje i ‘debriefing’.
— Bude jako iscrpljujuće. Stalno se vježbaju procedure poput otkaza motora, hidraulike, stalno su stresne situacije, letenje u otežanim okolnostima i stalno nas dovode do neke iznemoglosti. Na primjer, ako otkaže motor, ne daju vam da se pomognete autopilotom, a osim što morate održati avion u zraku nakon otkaza motora, daju vam i lošu vidljivost i uz to naravno vjetar. Nije baš lako ni školovanje na dvomotornom avionu koje sam prošao. Radi se o slijetanju na malom aerodromu, s otkazom motora, krug traje dvije do tri minute, ali u to malo vremena sve se odvije – govori Juraj koji je u studenom 2019. dobio profesionalnu dozvolu i bio je itekako spreman za rad. Ali, u tome ga je, nažalost, spriječila pandemija.
Pandemija poremetila planove
—Cijene rada i uvjeti su jako pali zbog pandemije. U privatnim tvrtkama i ‘low costerima’ koje su najbitnije za početnika, kod njih je situacija, koliko vidim, loša po pitanju cijene sata rada. Ali, već ima naznaka da se situacija poboljšava. U Americi je promet uvelike porastao, bit će uskoro na 90 posto u odnosu na 2019. Moj je konkretan problem u pandemiji sljedeći – s obzirom da sam završio obuku za Airbus A 320 potrebno je svake godine ići na simulator. Kada ste zaposleni, to možete napraviti u sklopu tvrtke u kojoj radite, ali kad ste nezaposleni, trošak pada na vas same. A, na simulator se mora ići ako želite biti konkurentni na tržištu. Prošle me je godine to koštalo tisuću eura. Ali, nema kukanja. Prihvatite situaciju i borite se – ističe Maškarić koji iza sebe ima 300 sati letenja većinom na jednomotornim i dvomotornim avionima te onima tipa Airbus. U sklopu svog školovanja letio je po Zagrebu, Beogradu, a ljeti, kako bi skupio dodatne sate, prelijetao bi Hrvatsku.
—To je bilo prelijepo iskustvo. Vidjeti cijelu hrvatsku obalu tako iz zraka. Stvarno imamo prelijepu zemlju. Letio sam i po Istri te Mostaru. Tamo sam čak sudjelovao i na jednom natjecanju te sam osvojio broncu u preciznome slijetanju – govori Juraj Maškarić. Ovaj posao, naglašava, jako voli i to ne samo zbog letenja, već i jer mu pruža fleksibilnost.
— Pilot može raditi gdje hoće, bogatstvo je poći negdje raditi i živjeti. Vidjeti kako drugdje ljudi žive, ali i upoznati druge kulture. Tijekom školovanja sam upoznao toliko zanimiljivih ljudi pa sam čak stekao i prijatelje iz Libije. Želim u sklopu ovog posla obići razne destinacije i duhovno se obogatiti novim iskustvima – priča Juraj.
Uvijek biti spreman
Naravno, i ovaj posao sa sobom povlači i određeni stres i nezgodne situacije. Svaki put je pred pilotom novo iskustvo, novi aerodrom na koji treba sletjeti, različiti vremenski uvjeti.
—Pitanje je i kakav će biti kolega u kokpitu, hoće li vas puno pitati. Kada tek počinjete letjeti na velikim zrakoplovima, sasvim je prirodno da vam instruktor postavi nekoliko pitanja prije ili tijekom leta jer želi znati na čemu je s vama i koliko ste spremni. Ipak, nije ugodno ako vam odmah postavi neko teško pitanje, a pogotovo ako na prvu ne znate odgovor na njega. Onda nastane negativna energija u kokpitu što je skroz u redu. U ovom je poslu stalno prisutan neki ‘muving’. Putuje se i spava na raznim destinacijama, ali ako volite ovaj posao lijepo ga je raditi – podcrtava Juraj. Na pilotima je velika odgovornost, a najvažnije od svega je, ističe Maškarić, doći na let spreman, provjeriti gorivo, upozorenja, zadanu rutu, razmišljati o alternativnom aerodromu u slučaju nečeg nepredviđenog.
—Važno je da pilot bude spreman na sve, da ima sve procedure u glavi i da ih stalno vrti. To je isto kao u Formuli 1 kad u glavi prije utrke vježbaju stazu. Tako i mi piloti promišljamo o raznim situacijama. Jako je bitna dobra koordinacija između pilota i kopilota, dosta se nesreća dogodilo od početka mlazne avijacije zbog loše koordinacije i nedostatka komunikacije. Bitno je koristiti standardnu terminologiju i aktivno slušati. Pa ako kapetan nešto naredi, da vi to napravite i potvrdite mu da ste napravili. Postoje jasna pravila kojih se treba držati, to je ključ za dobar let. Ako niste pripremljeni, a dogodi se neka situacija, odmah se poremeti kohezija u kabini – podcrtava Maškarić. Za kraj ističe kako se nada da će uskoro imati priliku svoju ljubav prema avionima prakticirati iz prve ruke te se zaposliti. Vjeruje da će se cijela situacija u svijetu uskoro poboljšati pa tako i u zračnom prometu. A, mi mu želimo puno uspjeha na njegovom putu.
Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista 28. srpnja