Ovdje sam već devet godina. Vodila sam Odjel za marketing, promidžbu i odnose s javnošću, no bila sam uključena i u druge projekte. Od samog sam početka član uredništva izdanja Dubrovačkih muzeja, a u posljednje vrijeme i Stručnog vijeća. Po samoj poziciji vrlo blisko sam surađivala s bivšom ravnateljicom i dobila viziju budućnosti ove institucije pa sam se njenim odlaskom u mirovinu odlučila kako je ovo pravi trenutak da to pokušam i realizirati – objašnjava nam prva osoba Dubrovačkih muzeja – Julijana Antić Brautović o razlogu svoje kandidature za dužnost na koju je stupila prvim danom 2020. godine. Mada će službena primopredaja zakonski potrajati do kraja siječnja, Antić Brautović već sada poduzima ozbiljne korake ka njenoj programom planiranoj decentralizaciji ustanove čime bi muzeje prepustila njihovim voditeljima. Pritom, međutim, ističe da bi inzistirala na redovitim sastancima i dogovorima o daljnjem funkcioniranju kolektiva te stalnog postava. Također, sa smiješkom napominje, bit će neumorna u pregovorima s Gradskom upravom kako bi im dali mogućnost da riješe ozbiljne probleme koji se godinama skupljaju.
Što sadržajno možemo očekivati od ovogodišnjeg programa?
Ovogodišnji program je donesen u kolovozu 2019. Imamo neuobičajeno puno izložbi iz fundusa. Čeka nas ona posvećena IX. šahovskoj olimpijadi koja je 1950. održana u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Zanimljivo je da je na njoj tada nastupilo 16 reprezentacija iz čitavog svijeta, a ona Federativne Narodne Republike Jugoslavije je pobijedila. Naš kustos Tonko Marunčić koji je ujedno i šahist je njen autor. Slijedi izložba posvećena Antunu Miletiću – dubrovačkom fotografu koji je djelovao od 1890. do 1920., a koju priprema Marina Filipović, inače voditeljica Kulturno-povijesnog muzeja. Naši arheolozi spremaju ‘Cvijet u kamenu’, izložbu koja se radi u suradnji s Prirodoslovnim muzejem u Dubrovniku i obrađuje temu cvjetne ornamentike na arheološkim ulomcima sa simboličnog i botaničkog stajališta. Ona će biti postavljena u Revelinu paralelno s postojećim izlošcima.
Etnografi na čelu s Ljerkom Dunatov s Institutom za kulturu iz Bitole u Makedoniji planiraju izložbu makedonskih narodnih nošnji. Naime, zahvaljujući Jelki Miš u našem fundusu upravo imamo njihovu veliku zbirku koja će biti nadopunjena pa tako sljedeće godine tu izložbu namjeravamo postaviti i u Makedoniji. Pomorski muzej s autoricom Brankom Hajdić radi onu naslova ‘Alati i kalafati’ kojom će predstaviti zbirku alata za brodograditeljstvo. Međutim, ona se neće baviti samo prezentacijom muzejskih predmeta već će pokušati ukazati na tijek razvoja bratovštine drvodjelaca i senzibilizirati javnost za struku koja, nažalost, zamire. Imat ćemo i dvije gostujuće izložbe – ‘Gomile, gradine i špilje’ Domagoja Perkića u Puli i ‘Antičko staklo’ Ljiljane Kovačević u Zadru. Također, nama dolazi ‘Ruska migracija i njen utjecaj na hrvatsku kulturu’ iz Zagreba te izložbe iz Šibenika i Kaštela.
Važno je napomenuti kako smo izložbu ‘Orlando – simbol slobode’ produžili jer nas koncem siječnja čeka Noć muzeja čija tematika su velike obljetnice. Mimo kataloga izložbi koja inače radimo, imamo i dva edukativna izdanja na koje sam jako ponosna. Našoj Aleksandri Piteši, višoj muzejskoj pedagoginji koja vodi pedagošku službu se pridružio pedagog pripravnik Bruno Bijadžija. Ove godine smo tako objavili ‘Boje dubrovačkih muzeja’ posvećene najmlađima, a sljedeće radimo isto to, samo s oblicima. Takva izdanja uvijek se koriste kao materijal za radionice koje provodimo. Napravit ćemo i edukativne listiće ‘U noninom kominu’ s našim maskotama Đivom i Pavlom.
S obzirom na pojačan broj aktivnosti, je li se razmjerno tome povećao budžet?
Budžet se zadržao na jednakoj razini kao prethodnih godina. On iznosi 14 milijuna i 840 tisuća kuna. To zvuči mnogo, ali moramo imati na umu da su naša davanja za zaposlenike, onaj hladni pogon, preko 12 milijuna. Imamo 85 djelatnika, četiri muzeja i ono što je naš osnovni problem jest što nas svi doživljavaju kao jedan. Naša ustanova broji Kulturno-povijesni muzej, Pomorski, Etnografski i Arheološki. Svi oni su smješteni u povijesnim zgradama najveće kulturne vrijednosti. Na nama je njihovo održavanje. Muzeji imaju preko 45 tisuća predmeta u fundusu koje treba obraditi, restaurirati, konzervirati, preventivno zaštititi, deponirati u primjerenim uvjetima i u konačnici prezentirati. Budući da nemamo depoe i općenito prostore za rad iznajmljujemo dva koja su relativno u redu u OB Dubrovnik i koštaju nas 500 tisuća kuna. Također, za računovodstvo, pedagošku službu i arheologiju iznajmljujemo urede u zgradi Blagih djela na Poljani Paska Miličevića koji nas pak koštaju 200 tisuća kuna. Dakle, govorimo samo o 700 tisuća kuna potrošenih na najmove. Kad podmirimo troškove ljudstva, održavanja prostora i građe ostanu nam dva i pol milijuna kuna za programe koji se opet dijele na četiri muzeja. Dakle, kojih 500–600 tisuća kuna. Važno je znati kako ti programi nisu samo ono što javnost vidi. Tome prethodi golem posao.
Imate li namjeru dio troškova namiriti sredstvima iz fondova EU?
Postoje planovi koji zahtijevaju određene predradnje. Kako bi potegnuli sredstva iz EU fondova za recimo novi postav Kneževog dvora koji bi trebao biti posvećen razdoblju Republike, moramo pronaći nove prostore za urede i privremeni depo gdje ćemo staviti sve ono čime smo ga zagušili. To ne možemo sami. Potrebna nam je podrška Grada Dubrovnika. Nadam se kao će konačno zaživjeti Arheološki muzej koji je planiran na Pustijerni. Velika je šteta, ne samo za Dubrovnik, već čitavu Hrvatsku, što on nikad nije realiziran. On ne bi pokrivao samo najranija razdoblja razvoja Grada do potresa 1667. čiju sliku uopće nemamo, nego cijelo dubrovačko područje počevši od ranog Neolitika do kasnog Srednjeg vijeka. Dobra volja Gradske uprave postoji da se zaista zgrada starog zatvora u Ul. braće Andrijića i čitav lokalitet prenamijene. Trenutno se radi na konzervatorskoj studiji i vjerujem da ćemo uskoro biti bliži konačnom rezultatu. Međutim, tek tad možemo se obratiti Europskoj uniji, naravno preko Razvojne agencije DURA i Odjela za međunarodnu suradnju i europske fondove. Ovim bi riješili mnoge probleme koje nas muče kao smještaj knjižnice koju uopće nemamo.
Do tada, koje je rješenje za skladištenje građe?
Postoji inicijativa na razini Grada prema kojoj bi se gradio središnji depo i skladišni prostor za sve ustanove u kulturi. Za sad ne znam gdje bio on trebao biti smješten niti u kojoj je fazi. Naravno, bilo bi idealno kad bi bio u blizini naših stalnih postava jer se na takav način omogućava sustavna briga, brža cirkulacija i proučavanje predmeta.
Što je s obogaćivanjem fundusa?
Mi, nažalost, nemamo donesenu Strategiju razvoja zbirke niti Strategiju otkupa muzejskih predmeta. To su dva dokumenta koja su neophodna za funkcioniranje naše ustanove. Postoje još neki protokoli koje ćemo donijeti u skorom roku. Moramo se pri tome držati zadatosti kao što su prostor našeg djelovanja, vrijeme – razdoblje koje pokrivamo, ali do sada je dalje od toga bilo na kustosima da odluče je li u njihovoj zbirci neki predmet potreban i vrijedan kupnje. Takav način je po meni u redu, no ipak mislim da bi se to moralo regulirati strategijom. Nama, naime, uvijek nedostaje novca. Bilo bi idealno kad bismo mogli kupovati sve što se na tržištu nudi, no situacija nije takva. Imamo vrlo ograničene budžete pa njima moramo pažljivo raspolagati – odrediti što je prioritet s različitih aspekata i kada napraviti tu akviziciju.
Niti 90 zaposlenih pokrivaju čak četiri muzejske ustanove. Možemo li reći da ste potkapacitirani osobljem?
Užom strukom – kustosima nismo potkapacitirani. Trenutno nedostaje jedan koji bi zamijenio gospođu Pavicu Vilać. Ona je, naime, do sada vodila Zbirku tekstila i namještaja. Međutim, postoji niz djelatnosti gdje imamo manjak ljudi. Recimo, naša dokumentaristica vodi dokumentaciju i knjižnicu za sva četiri muzeja. Idealno bi bilo kad bi svaki imao svoga. Onda, npr. imamo samo po jednog restauratora za kamen i metal, po jednog preparatora za papir, tekstil i drvo. Svi oni održavaju samo predmete u stalnom postavu. U tehničkoj službi imamo pet predviđenih zaposlenika, sad ih je četvero. Njihova dužnost je održavati nekoliko zgrada. Kad bi se samo bavili mijenjanjem žarulja u njima, imali bi pune ruke posla. Također, jedna osoba vodi marketing i PR. Trenutno, nje nema. No, kad dođe morat će komunicirati sa svim javnostima, rješavati najmove, informirati agencije, brinuti o proizvodnji suvenira itd. Zaposlenici su nam preopterećeni, krpimo se.
Kako optimizirati situaciju?
U mom četverogodišnjem programu rada, imajući u vidu sve probleme koje smo do sad naveli, cilj je barem ih djelomično prebroditi suradnjama. Najprije onom horizontalnom između pojedinih sastavnica. Nije potrebno da svatko izlaže svoju zbirku, već možemo birati zajedničke teme. Naše godišnje izložbe ne moraju biti vezane za neku osobu ili događaj, već one koje mogu iznijeti naši ljudi bez angažiranja vanjskih suradnika. Nužno je surađivati i s drugim ustanovama u kulturi. U tom smo smjeru već i krenuli. Bitno je gostovati i ugošćavati, ali puno veća vrijednost je kad zajedničkim snagama radimo novi projekt. Planiramo pokrenuti nešto što se zove ‘Muzealac amater’ sa Sveučilištem u Dubrovniku, ICMT-om i drugim visokoobrazovnim institucijama. Kad govorimo o razvoju publike očekujemo da ljudi dođu i konzumiraju naš sadržaj, umjesto da ih uključimo u samu produkciju. Vjerujem da je to put kojim bismo trebali krenuti, otvoriti se, da građani dožive ove ustanove kao svoje i one budu mjesta susreta.
IZDANJA NA TEMU POVIJESTI KULTURE GRADA
Dubrovačka knjižara
Dubrovačka knjižara bit će otvorena u prostoru bivšeg caffe bara u Kneževom dvoru. Tu bismo stavili samoposlužive aparate gdje bi posjetitelj mogli uzeti kavu ili čokoladicu, osvježiti se i odmoriti. U ponudi, osim naših izdanja, na raspolaganju bi imali i ona drugih institucija koje se bave poviješću i kulturom Dubrovnika, a djeluju na njegovom području.
FESTA, VEZ, ZDRAVICA…
Centar za nematerijalnu kulturnu baštinu
Centar za nematerijalnu baštinu funkcionirao bi pri Etnografskom muzeju. Svima je dobro poznata vrijednost Feste sv. Vlaha i umijeća konavoskog veza koji su na Listi UNESCO-ove nematerijalne baštine. Također, u postupku dobivanja tog statusa je i konavoska zdravica. Kako bi se omogućilo njihovo sustavno prikupljanje, zaštita i brendiranje potrebno je stvoriti formalni okvir, odnosno referentni centar gdje bi se građa na uvid prvenstveno davala za znanstvenu obradu, a kasnije i čitavoj javnosti. Njega bi vodio etnolog i kustos Ivica Kipre.
DIDAKTIČKO ŠTIVO I IGRAČKE
Kutci za djecu
Među našim stalnim postavima nam kronično nedostaju kutci za djecu. Plan je da svaki od muzeja ima mjesto za najmlađe gdje mogu pročitati naša izdanja i igrati se s didaktičkim materijali
Iz tiskanog izdanja DuLista od 15. siječnja 2020.