Nives Opačić, hrvatska jezikoslovka, znanstvenica, filologinja i književnica ove subote u Saloči od zrcala predstavila je svoju knjigu ‘Osjenčane riječi’.
Riječ je o knjizi koja donosi 118 kolumni objavljenih u Vijencu od 2009. do 2014. godine. Na prvi pogled kolumne su jezikoslovne, no one, krećući od jezičnih pitanja, ponekad prelaze na analizu svakodnevice, evociraju zaboravljene običaje ili predmete, a imaju zajednički ‘Dubinski kop’.
– Ono što mene zanima je jezik koji nas okružuje, svakodnevni jezik koji nas prati kamo god se makli. To je nevjerojatno kako bujaju riječi koje onda mene zainteresiraju. Nedavno mi je na pretplatničkom koncertu u Dvorani Lisinski u pauzi prišla jedna gospođa i rekla: ‘Nemojte se ljutiti ja bih Vam nešto rekla. Na televiziji ste rekli dva puta ‘to je drugi par rukava’. Nemojte to govoriti.’ To je bio dovoljan razlog meni da otkrijem zašto je to tako sumnjivo. Kopanje je počelo. Došla sam do Shakespearea i njegove drame ‘Sveta tri kralja’. Pitala sam znalca, gospodina Matu Marasa koji je bio prebirao po svim njegovim djelima. Došli smo do podatka kako su u Srednjem vijeku muškarci nosili prsluke, a rukave su im samo mijenjali te se to odijelo doimalo sasvim novo. U talijanskom ‘Maniche’ nisu odzvonile lijepo dok je taj isti izraz u francuskom nešto posebno. Zato naslov ‘Osjenčane riječi’. Svaka riječ ima neku svoju sjenu, ona može biti jako debela ili prozračna. Meni je zanimljivo prodrijeti kroz tu sjenu i kad mi to uspije to me još uvijek uveseljavala, zadovoljava, čini me živom – rekla tom prilikom Opačić.
Rado je odgovorila i na mnogobrojna pitanja publike te najavila svoju posljednju ‘petoljetku’, kako ih voli nazivati – knjigu kolumni koja će nositi ime ‘Završne riječi, ipak’.
Foto: Vedran Levi