Dubrovčanin Vlaho Marić, zrakoplovni pilot, ratni veteran i vlasnik tvrtke za helikopterske panoramske letove, bio je jedan od traženijih osoba ovog ljeta u gradu.
Njegovi letovi helikopterom bili su posebno medijski zanimljivi, a fotografije snimljene na njegovim letovima obišle su Hrvatsku i svijet, osvježivši memoriju na vizure Grada koje oduzimaju dah. Za duList Marić govori o svom pilotskom razvoju, iskustvima u vojnom i civilnom zrakoplovstvu, kao i očekivanjima koje gaji za budućnost.
Kako ste završili u zrakoplovstvu?
– Rodio sam se u Dubrovniku, išao sam u Lapadsku školu. Zrakoplovnu gimaziju sam 1981. godine upisao u Mostaru, nas je iz Dubrovnika na preglede išlo 50-ak, samo dvojica smo prošli preglede, a samo sam ja prošao dalje. Godišnje je bilo oko 20 tisuća kandidata, a primali su sto ljudi. A od prvog srednje do kraja akademije sve skupa bi završilo nekoliko ljudi. Zrakoplovna akademija u Zadru slijedila je od 1985. do 1989. godine, kad sam bio član protuoklopne eskadrile, 'ubojica tenkova', i to sam radio nepune dvije godine, do rata u Sloveniji. Tada je nastao kuršlus, stvoren je nered. Sve se izokrenulo, Slovenci su počeli bježati doma, a mi Hrvati za njima. Bili smo stacionirani u Zagrebu, prvi na udaru rata u Sloveniji – istiće Marić.
Kako ste se uspjeli izvući?
– Početkom srpnja 1991. godine sam predao papire, a onda su nastali problemi. Pozvan sam na razgovor s KOS-ovcima, krenulo je nagovaranje: „Pa zašto? Pa vi Dubrovčani ste uvijek bili državotvorni, za Jugoslaviju…“ Nekoliko sati su me gnjavili, dok im nisam rekao kako sam ja svoje odlučio i kako njihova priča neće pomoći. Prije nego sam izašao su me neki kolege dobro 'ishračkali', da sam izdajica, ovakav i onakav. Čak mi i jedan Hrvat koji je sad visoko pozicioniran u MORH-u nije pružio ruku. To je bilo užasno, prema tome cijeli rat nije bio ništa. Na drugoj si strani, a ne želiš biti tamo, želiš otići, a sa svojih 24 godine ne znaš kako to izvesti da sebi ne stvoriš problem. Uspio sam se izvući i došao sam u Dubrovnik. Zvali su me u policiju, pa sam od 1. rujna do kraja 1991. godine bio tu, dok nisam dobio poziv iz Zagreba. Sredili su mi gliser Odreda naoružanih brodova, putovao sam tri ili četiri dana do Zagreba. Prijavio sam se u grupu zrakoplovaca. U početku smo koristili transportne helikoptere, a kad su 1993. godine došli borbeni helikopteri Mi-24, onda je nastala borbena eskadrila.
Kod Šipova izvukao živu glavu
Bili ste u svim oslobodilačkim akcijama?
– Mi smo u tim akcijama pomagali, gdje god bi 'začepilo', mi bi 'odčepili' i išli dalje. Cijeli dan moraš biti pripravan. Koristili su nas protiv tenkova, kao potporu pješadiji, osiguranje vlakova. Bili smo i prvi put u Vukovaru, kad je Tuđman došao. Mi smo ga, u slučaju opasnosti, trebali izvući „vinčem“.
Danas ste poznati kao jedini preživjeli pilot koji je srušen na neprijateljskom teritoriju?
– Bili smo 1995. godine stacionirani u Glamoču, prema Banja Luci. Operirali smo od Livna do Jajca. Krenuli smo na zadatak, u središnjoj Bosni prema Šipovu, dva helikoptera, osam kilometara u srpskom teritoriju. U jednom ja, u drugom zapovjednik Zrakoplovstva. Trebali smo naći neke tenkove i 'rokat' po njima. Došli smo na borbeni kurs, kad je došlo do udara u zadnji dio našeg helikoptera. Nisam vidio otkud je projektil stigao, helikopter se izokrenuo, ispod nas je bio kanjon. Provao sam ga izvući, ali nije išlo. Doveo sam ga u vodoravan položaj, udarili smo o tlo i otklizali nekih stotinu metara. Lomljava, krš, bez eksplozije, a bili smo puni oružja i goriva. Izašli smo van, prekrstili se i 'bježi doma'. Otrčali smo na jednu livadu kako bi drugi helikopter sletio po nas. Međutim, on je napravio dva ili tri kruga oko nas i ostavio nas tamo. Osam kilometara smo pješačili. Vidio sam zapovjednika kasnije u stožeru. Rekao sam mu: Idiote jedan, već bi bilo vrijeme da počneš razmišljati o svojim postupcima! Miči mi se s očiju! A bio mi je kućni prijatelj i danas je prvi čovjek u HRZ-u. Treba ti 30 sekundi da shvatiš s kim imaš posla, tko vrijedi, a tko ne.
Cijelu priču o njegovoj karijeri zrakoplovnog pilota pročitajte u ovom broju tjednika duList koji je od srijede na kioscima.