Neno Kera, umjetnik i umirovljeni moreplovac te administator Facebook grupe ‘Jedno drugo vrijeme, Vrijeme dobrih Duhova od Grada, Dubrovčana dobra duha’ jednu je objavu posvetio Goranu Đereku, popularnom i sveprisutnom Đeru. Đerek je nacionalno poznat kao veliki sportski zanesenjak, moglo bi se reći i ‘globetrotter’, koji je s brojnim hrvatskim reprezentacijama i klubovima, ali i u osobnoj režiji, proputovao najveća sportska natjecanja. Njegovu objavu, koja je izazvala brojne komentare, prenosimo u nastavku, u cijelosti:
– Dakle, Goran Đerek, alias Ante.
Valjda je ušao u legendu kao vjerni pratitelj svih reprezentacija od nogometne, rukometne, vaterpolo, košarke ma i one na frnja. Sveprisutan na svjetskim turnirima i prvenstvima, velikim utakmicama od Ljubuškog i Mrduše do Pekinga i Rio de Janeira. Đero od milja, prijateljuje i danas sa našim momcima koji odoše put Qatara, a vjerovatno će ih tamo i dočekati, ako već nije kod kakvog šeika u Ryadu ili Dohi na druženju i panatici.
Svestran u svojoj ekstravaganciji svojevrsnog “entertainment globetrottera” komu su se vazda čudili na druženju sa najpoznatijim sportašima današnjice i putovanjima koja su godišnje koštala ko mala tvornica solada. Od Ilijine Glavice do New Yorka, Munchena, Moskve, Madrida, Grenlanda…
I izigravanja ‘saobraćajca’ u prometnim gužvama na Pilama, komentatora u “Noćnoj mori” pok Malnara do TV voditelja. Sve u valceru bez vestita oriđinala. A originalan je još uvjek u svom habitusu. Još jedan lucidni dobri duh od Grada
Taj Đero
Altroke Kolinda! – napisao je Kera.
Ovo su samo neki od komentara koji su se mogli pročitati ispod objave.
‘Jedna od najnevjerojatnijih priča ikad ispričana. Što je sve doživio, putovao, koga je sve upoznao…To je za bestseler napisati. Kakav Harry Potter. The Đero’;
‘Stoje Đero i Koli na balkonu, a narod se dole pita ko je ono do Đera?’;
‘Nas 300 na prvoj godini ekonomskog faksa u amfiteatru čekamo profesora. Ulazi Ante, postroji nas i ispituje(mi svi u uvjerenju da je on nekakav autoritet…profesor…asistent). Uleće Benić ljut ko ris i tjera ga van… nama ništa nije jasno.’