Glavni odbor Udruge Pelješki most medijima reagiranje na članak u jednim dnevnim novinama na dan 6. kolovoza. Reagiranje prenosimo u cijelosti.
„Lažna eskluziva
Rijetko koji narod na svijetu ima razvijen sadomazohistički poriv u nakani gušenja svih nacionalnih osjećaja i državnih interesa, temeljenih na realnim činjenicama. Upravo napis iz Slobodne Dalmacije od 6. kolovoza 2012., potpisan od Zdravke Soldić, napisan na nadnevak kojeg mi Dubrovčani štujemo pod imenom Sigurata, odnosno Preobraženje Kristovo potvrđuje tu činjenicu.
Ufamo se kako će doći do preobraženja sluganskog duha iskazanog u ovom napisu, a inače duhu razvijenom upravo u Splitu, koji svoju najpoznatiju ulicu naziva po okupatorskom maršalu Marmontu, okupatoru izvršitelju ukinuća slobode Dubrovačke Republike.
Ipak, o stanju duha u drugom gradu iz kojeg u tiskanim medijima dolaze lekcije o legitimitetu državnog teritirija definiranog 1333. i 1399. godine, jedne sređene Slobode, perjanice hrvatskog duha nećemo više.
U ovom članku javnost je višestruko obmanuta, a posebno je interesantno što nitko nije progovorio o sporu Općine Dubrovnik početkom osamdesetih godina XX. st. sa Bosnom i Hercegovinom i izgradnji kanalizacije Neum – Mljetski kanal te o donošenju akata Specijalnog rezervata mora „Malostonski zaljev“ iz 1983.
Zanimljivo je kako su akteri ondašnjih i sadašnjih rješavanja granica ponajčešće bili članovi UDBE i KOS-a, a ta činjenica „običnim“ građanima treba biti jasno navedena. Također, do sada nismo čuli glas iz Hidrografskog instituta u Splitu na temelju čijeg rješenja o razgraničenju na moru je i potpisan sporni dokument podmetnut Tuđmanu. Ovaj slučaj pokazuje da bi bilo potrebno da se je u Hrvatskoj provela lustracija kao u većini zemalja koje su nedavno pristupale EU.
Isto tako tražimo da se konzultiraju pismohrane obaju državnih obavještajnih agencija, koje su pohranjene u Beogradu, a u čijem vlasništvu participira Republika Hrvatska, a isto tako tražimo javni uvid u pismohranu KPJ u Beogradu, Zagrebu i Dubrovniku.
Nadamo se kako će biti omogućen uvid u ove arhivalije, bez obzira na potpisane ugovore o zaštiti podataka, kada su se već prekršile sve međunarodne konvencije o arhivskim dokumentima u slučaju suđenja hrvatskim generalima.
Autori knjige Hrvatska granica na Kleku (Stjepan Ćosić, Niko Kapetanić, Pero Ljubić i Nenad Vekarić), u političkim uvjetima koji su bili 1999. vrlo mučni, ne manje od današnjih, sustavno su obradili činjenice o granici na Kleku. Granica između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske prema Badinterovoj komisiji utvrđena je na dan 25. lipnja 1991, a ona je identična sa avnojevskim granicama.
Granica prema odlukama AVNOJ-a identična je s granicom koja je utvrđena prema stanju u trenutku sloma Austro-Ugarske Monarhije, odnosno utvrđenim na Berlinskom kongresu 1878.
Ovdje doslovno donosimo tekst iz gore navedene knjige:
„Komisije za omeđivanje katastarskih općina nisu imale mandat za uspostavljanje novih katastarskih granica već samo mandat za omeđivanje i obilježavanje već postojećih katastarskih granica. Za promjenu katastarskih granica trebalo je postupiti prema čl. 14 Zakona o premjeru i katastru zemljišta iz 1968. godine koji glasi: „Sporove o granicama kaastarskih općina, koje su ujedno i teritorijalne granice društveno-političkih zajednica, rješavaju organi koji su nadležni da rješavaju sporove o teritorijalnim granicama ovih zajednica“, dakle, trebalo je inicirati proceduru pred Saborom SR Hrvatske, odnosno Skupštine Bosne i Hercegovine.
Do toga nije nikada došlo, i hrvatska strana nije nikada bila upoznata kako je na temelju nepotpisanog i lažnog zapisnika izvršena katastarska promjena granice u drugoj federalnoj jedinici SFRJ, nitko nije reagirao. Vrh poluotoka Klek je i dalje bio pod upravom Šumarije u Metkoviću, a Veliki i Mali Školj su bili upisani u Katastarsku općinu Duba Stonska, a na Općinskom sudu u Dubrovnik vodio se i sudski proces denacionalizacije.
Argumenti izneseni od ugledne znanstvene ekipe – sastavljača knjige Hrvatska granica na Kleku, koju su sačinjavali: jedan akademik, ravnatelj Hrvatskog državnog arhiva, ravnatelj Ureda za katastar za Dubrovnik i ugledni publicist, a svi zajedno potpomognuti od znanstvenika grada Dubrovnika, svakako nisu kakofonija i pripetavanje u domoljublju, već su trijezno i znanstveno argumentirano donijeli činjenice izvan obavještajnog okruženja čudnovatih komisija, od one 1974. pa sve do 1999., predvođenih s tadašnjim ministrom vanjskih poslova.
Smatramo kako bi se akteri iz tadašnje komisije (1999.), trebali prozvati i primjereno kazniti s dugotrajnim zatvorskim kaznama za veleizdaju nacionalnih interesa. Članovi te komisije nisu nikada zavirili u arhive, pismohrane, konzultirale bivša općinare Općine Dubrovnik, državne urede za katastar i zbirke mapa.
Nažalost nisu se čak bili udostojili konzultirati katastarski premjer Okruga Dubrovnik iz 1837. koji je protupravno iz Dubrovnika prebačen u Državni arhiv u Splitu iz tadašnjeg Ureda za katastar u Dubrovniku. Srećom, u Dubrovniku je preostao premjerak iz Šumarske uprave u Mljetu koji je pomogao u pisanju gore spomenute knjige.
Na kraju upozoravamo sve one koje podliježu neargumentiranim pisanjima iz iste kuhinje paralelnih hijerarhija vlasti kako bi urušili avnojevske granice, a to bi tada otvorilo pandorinu škatulicu, iz koje ne bi izašli biseri, nego već krvavi mačevi budućih sukoba.
Dubrovnik je drevni grad s velikom memorijom, i on se je susretao sa sličnim presizanjima od Kulina bana pa do naših dana, kako govori stara primorska uzrečica.
Udruga Pelješki most
Glavni odbor
Dr. sc. Vinicije Lupis
Dr. sc. Mirna Batistić
Prof. dr. sc. Nenad Jasprica“