Pohodila je ovaj teatar kao svećenica. Hodočastila je u njega kao u crkvu – riječi su kojima se dubrovačka glumica Glorija Šoletić prisjetila svog prijateljstva s pokojnom Mirom Mićo Muhoberac, književnom i kazališnom kritičarkom te dramaturginjom. Njen lik i djelo zlatnim slovima su upisani u Kazalište Marina Držića gdje je u srijedu, nešto više od mjesec dana nakon njene iznenadne smrti, upriličena komemoracija. Tim povodom obitelj, prijatelji i suradnici oprostili su se od ove izvrsne, neprežaljene i neponovljive Dubrovkinje.
– Naša druženja su počela jednim događajem u Zagrebu kad su njihova mama, Mićo i Vesna došle u pomoć zajedničkom prijatelju. Nastavila su se i u Pragu gdje je Mićo predavala kroatistiku. Nakon toga putevi su nam se ponovno ukrstili u Dubrovniku. Sjećam da sam tada pjevala u sitne sate u hotelu Croatia. Povjerila sam se Mići, Vesni i njihovoj mami kako ću prvi out izvesti šansone. Došla sam pod priličnom tremom i kad sam vidjela njih tri kako sjede za stolom u pola dva ujutro i smiju se, srce mi je bilo ispunjeno, a duša mirna. Eto takva je bila naša Mićo. Naša druženja nisu se samo svodila na kazalište. Mićo je bila istinska zaljubljenica u svoj Dubrovnik. Obožavala je svoj Grad i posebno Lokrum gdje smo uživale, plivale i ronile ježeve. Sretna sam što sam bila njena prijateljica i učenica – rekla je Šoletić.
O njenoj veličini i važnosti njenog djelovanja kojim je oplemenila kulturni život Dubrovnika progovorila je i pročelnica UO za kulturu Grada Julijana Antić Brautović.
– Samo pogled na životopis Mire Muhoberac najbolje pokazuje koliko je svojim umjetničkim radom i aktivnim sudejlovanjem u različitim ustanovama i institucijama zadužila kulturnu scenu Hrvatske, dok oni koji su je dobro poznavali i koji su s njom surađivali svjedoče o njenoj dubokoj posvećenosti pozivu i optimizmu koji ju je krasio kao osobu. O njenom stručnom doprinosu ispisane su stranice, a ona sama autorica je preko osam tisuća eseja, rasprava, kritika i drugih tekstova s područja književnosti, kazališta, kulture i umjetnosti. Kao dramaturginja, urednica brojnih izdanja, publicistkinja, književna i kazališna kritičarka u svoj rad je znala utkati jedinstveni senzibilitet i kreativni impuls kojeg je znala izraziti bez obzira što je bio predmet njenog rada. Iako se iznimni umjetnički doseg Mire Muhoberac ne može vezati samo uz njen rodni grad, Dubrovniku i njegovoj umjetničkoj sceni, dala je mnogo, između ostalim sudjelujući u radu Igara i KMD-a kao dramaturginja i ravnateljica. Kao suosnivačica Doma Marina Držića i Teatra M&M, Mira Muhoberac ispoljavala je nemjerljivu ljubav prema svom Gradu kao nukleusu koji je formirao i koji je u njenom životu i radu uvijek imao posebno mjesto – poručila je Antić Brautović.
Ispred Doma Marina Držić prisutnima se obratio ravnatelj Nikša Matić koji je otkrio kako se njena ideja o režiranju svih Držićevih djela rodila još u djetinjstvu.
– Velikim dijelom to je i ostvarila sa svojom sestrom blizankom Vesnom, radeći pojedinačno ili skupa. Impresivna je brojka njihovih režija Držićevh djela. Posljednjih šest ostvareno u suradnji s DMD, a izvedene su u prostorima Doma i oko njega. Prateći trend režiranja predstava u malim prostorima, stanovima i kućama, odabrale su najbolji mogući – njegovu kuću zbog njenih ambijentalnih posebnosti i mogućnosti transformacije u kazališni prostor. Te su predstave čiju ideju, dramaturgiju i režiju potpisuju Mira i Vesna detaljno opisane u njihovoj knjizi ‘Ali spiš, ali bdiš’ podnaslovljenoj ‘naše režije Držićevih tekstova u Domu Marina Držića i oko njega’ – objasnio je Matić.
Mira Muhoberac bila je i redovita suradnica Radija Dubrovnik gdje je radila na nekoliko emisija.
– Prenosim ti Mićo moja posljednje pozdrave svih tvojih kolega i prijatelja s Radio Dubrovnika koji su nažalost drukčiji od onih rutinskih, radijskih najava i koji spadaju u kategoriju onih tužnih, sjetnih i oproštajnih odjava koje nije lako niti izgovoriti u programu, a još teže u ovakvim prilikama. Tvoja rubrika u emisiji Prohujalo s vihorom, Umjesto štambilja i Priče s dubrovačkih razglednica desetljeće je četvrtkom u noćne ure gospođama i gosparima nudila izvore onih nostalgičnih i koliko treba elegičnih prizora Grada kojeg si neizmjerno voljela i kojem si posvetila razna obilja tvojih profesionalnih, ali i životnih, empatijskih zagovora koje nećemo zaboraviti i po kojima ćemo te uvijek pamtiti – iznijela je Nila Miličić Vukosavić, glavna urednica Radio Dubrovnika.
O voljenoj sestri i što ju je odredilo kao čovjeka i stručnjakinju nešto više kazala je Vesna Muhoberac, profesorica hrvatskog jezika i kineziologije u V. gimnaziji te na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
– Moram se uvijek sjetiti naših roditelja intelektualaca Vlaha i Fani. Tata je bio ravnatelj Centra za socijalni rad i novinar, a mama ravnateljica Igara koja je čim je završila studij osnovala Kuću Bukovac i Boškovićev muzej u Cavtatu. Živjeli smo u zaista u umjetničkom okruženju. K nama su dolazili i pretučene žene te djeca bez roditelje, ali i glumci, redatelji, umjetnici. Roditelji su nas od malena naučili da su svi ljudi isti i da su izrazito vrijedni. Mićo je cijeli život posvećivala ljudima, svakom čovjeku i nikad nije sebe stavljala ispred bilo koga – rekla je Muhoberac.
Na poznanstvo koje ih veže još od njihovih tinejdžerskih godina, osvrnuo se i gradski vijećnik Andro Vlahušić.
– Zajedno smo išli u razred u Gimnaziji. Tu je Mićo nastavila svoj put kojeg je počela kao 13-godišnjakinja s ulogom Kraljice u KMD-u kad smo se prvi put upoznali. Ja sam glumio običnog vojnika. Mićo je nastavila voditi razred i biti najbolja u svakom poslu kojeg je obavljala i to bez konkurencije. Nama je kao djeci koji smo imali različite talente bilo nepojmljivo da netko može biti tako odličan u svemu. Nije to bila samo književnost, nego i matematika, fizika, filozofija… Profesori su s oduševljenjem gledali njeno znanje. Sjedala je s Vesnom u prvoj klupi i u svakom trenutku je znala prepoznati kome je od nas trideset potrebna pomoć – komentirao je Vlahušić.