Mara Fortunatović otvorila je u Galeriji Otok Art radionice Lazareti svoju izložbu 'white noise', gdje samo na prvi pogled nema ničega, osim praznog prostora najsvjetlije bijele boje.
Potom se iz te prevladavajuće bijele počinju isticati neki fragmenti, te se praznina malo po malo puni nijansama svjetla, a prizor se mijenja – površine, lagano modificirane, ne reflektiraju svjetlo na jednak način i izazivaju pogled da počne tragati za drugim intervencijama.
Neujednačena reakcija svjetla, neočekivane refleksije, lagano obojana bjelina pozivaju vas da priđete bliže i hodate oko zidova. Galerija je korištena kao laboratorij koncepcije u koji se uselila umjetnica i sama završila sve dijelove, kako je i sama Mara naglasila.
– Rad je završen, a galerija vraćena gledatelju kao metamorfoziran prostor za paradoksalnu kontemplaciju. Nakon gotovo potpune početne sljepoće, oko se prilagođava bjelini i postaje svjesno varijacija. Dijelovi, do tada skriveni u bijelom prostoru, raspoređuju se u nijansama do točke zasićenja prostora. U tome trenutku prostor postaje aktivan: sjene se počinju isticati, bjelina postaje relativna i različita, objekti se odvajaju od zida i iznova se s njim stapaju.
Kako bi se naslutile suptilnosti koje prolaze prostorom, nije potrebno pokušati razumjeti, čak niti vidjeti, već sebi dopustiti paradoksalno i opušten i oštar pogled koji na neki način ponavlja kratkovidnost autorice – stoji u opisu izložbe 'white noise'.
Mara Fortunatović koristi prazninu kako bi stvorila modulaciju i omogućila prisutnosti svjetla, aurolama sjenki i prirodnim nijansama da se postepeno pokazuju. Bijeli prostor, pojačan do krajnje granice, postaje tako modulator svjetla koji oštri našu pažnju prema onim sitnicama iz svakodnevnog života koje vidimo bez da ih zapravo gledamo.