Izložba Branka Kovačevića (1911. – 1988.) otvorena je sinoć u dubrovačkoj Galeriji Dulčić Masle Pulitika. Izložba je otvorena u povodu 100-godišnjice njegova rođenja. Izložena su djela iz fundusa Umjetničke galerije Dubrovnik, iz više privatnih dubrovačkih zbirki, te iz gradskih ustanova i škola.
Izloženi su radovi iz svih faza autorova stvaralaštva, počevši od ranih ratnih crteža do posljednjih slika s motivom atelijerskih interijera.
Branko Kovačević rođen je 30. studenoga 1911. u selu Zadvarju iznad Omiša.
Osnovnu školu završio je na otoku Visu, a gimnaziju u Splitu. Usporedno s gimnazijskim školovanjem pohađa školu crtanja i modeliranja koju vodi Emanuel Vidović. Od toga doba datira njegova sklonost motivu polumračnih atelijerskih interijera koje je slikao sedamdesetih i osamdesetih godina pa do kraja karijere.
Umjetničku akademiju Kovačević polazi u Beogradu od 1934. do 1938. Nakon toga vraća se u Split. Iste godine sudjeluje na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti u novootvorenom Domu likovnih umjetnosti (Meštrovićev paviljon) u Zagrebu. U Split se ponovo vraća 1943., pridružujući se ilegalnoj skupini slikara koju vodi Antun Zuppa. Nakon oslobođenja, u Splitu i drugim gradovima, zaključno sa Zagrebom, Kovačević organizira izložbu umjetnika partizana na kojoj i sam sudjeluje.
– Godine 1945. Kovačević se seli u Dubrovnik gdje postaje kustos u upravo osnovanoj Umjetničkoj galeriji. Tri godine poslije, kada Galerija prelazi na današnju adresu, u palaču Banac, zamjenjuje prvog njezina ravnatelja – Kostu Strajnića. Na mjestu ravnatelja UGD Kovačević je ostao do 1951.godine. U vrijeme rada u toj ustanovi, koja postaje žarište likovnog života Grada, Kovačević slika pretežito dubrovačke i cavtatske krajobraze. Godine 1955. u ekspresionistički duktus svojeg, nikad napuštenog, figurativnog slikarstva, unosi geometrijsku stilizaciju, konstruktivističke elemente. Ta godina smatra se prijelomnom u njegovu radu jer otada slikar postaje sve otvoreniji za slobodniji, sažimajući izraz koji zbog svojeg oštrog konturnog crteža upućuje na nadahnuće vitražem. Nakon te druge faze slikarstva (1956.-1961.), Kovačević radi ciklus pejzaža i skupina ženskih likova iz rodne Dalmatinske Zagore (1962.-1969.). Paleta je reducirana, a kompozicije stilizirane s gotički izduženim skupinama figura žena ili prikaza planinskih masiva. Slikar sve više usvaja kubistička iskustva prikaza prostora i figure u simultanim vizurama, prije svega, čini se, nadahnut slikarstvom Georgesa Braquea. Od 1978. pa do kraja života, Kovačević, povlačeći se u mir vlastitog atelijera, opsesivno slika vizure istog tog komornog prostora. Pritom kubističku potku, s elementima vuillardovsko-bonnardovskog štimunga i fovističkih ekspresivnih lapidarnosti, slikar razblažuje titravim sfumatom pasaža pastelom te gotovo poentilistički kratkih poteza koji se u varijabilnoj gustoći i boji prostiru cijelom plohom slike. To su prizori atmosferski gustih i vibrantnih, sjenovitih i splinovitih prostora sobe ili atelijera u kojima su ljudske figure neodvojivi dio ambijenta. – istaknuto je u katalogu ove izložbe koju je otvorio ravnatelj UGD AntunMaračić.
Treba istaknuto kako je Kovačević bio svestrana osoba te je pisao predgovore drugim umjetnicima te objavljivao članke u novinama i časopisima, a sudjelovao je i u osnivanju Dubrovačkih ljetnih igara. Godine 1986. tiskana mu je monografija u izdanju Umjetničke galerije Dubrovnik i Logosa, Split.Branko Kovačević umro je u Krapinskim Toplicama, 1988. godine
Nakon otvaranja izložbe Branko Rodin uručio je fotografiju sa Brankom Kovačevićem, njegovoj pokćerki Vesni Čučić.