Stećke možemo pronaći na području BiH, istočne Srbije, Crne Gore, Hrvatske – od zaleđa Zadra pa sve do našeg područja. S tim da pojedinačnih primjera imamo u Gračacu, Lici, Plaškome… Riječ je o obiteljima koje su se odselile i nastavile tradiciju. Stećci, pored geografske rasprostranjenosti, karakteristični su za ruralna područja. Nećemo ih naći u urbanim sredinama Trogira, Splita, Dubrovnika ili Šibenika, već u njihovoj okolici – ispričao je za DuList viši kustos Arheološkog muzeja dr.sc. Domagoj Perkić, autor izložbe ‘Motivi na stećcima dubrovačkog područja’ koja je u srijedu otvorena u četvrtoj lađi Lazareta, a u organizaciji Dubrovačke baštine i Dubrovačkih muzeja.
Stećci kao specifični i karakteristični nadgrobni spomenici kasnog srednjeg vijeka predstavljaju neiscrpan izvor za proučavanje. Stećci dubrovačkog područja proučavani su i obrađivani zadnjih petnaestak godina kroz različite aspekte i projekte. Uglavnom je bila riječ o topografskim pregledima lokaliteta sa stećcima i njihovoj kataloško tipološkoj obradi. Ono čemu se do sada pridavalo relativno malo pažnje, a možda predstavlja najzanimljiviji aspekt kulture stećaka, su motivi koji se na njima javljaju. Upravo oni prikazani su na fotografijama, crtežima i 3D modelima stećaka s područja Dubrovačkog primorja, dijelova grada Dubrovnika te Župe dubrovačke i Konavala.
– Na njima možemo pratiti odjek kasne romanike i gotike koja dolazi iz urbanih sredina, iz priobalja te koja se širi u unutrašnjost. Karakteristični su po svom izgledu i po motivima koji se na njima javljaju. Postoji velika sličnost između nadgrobnih ploča koje nalazimo u urbanim sredinama, na kojima se nalaze štitovi i mačevi te stećaka u obliku ploča u kojima se nalazi isti štitovi i mačevi. Nadgrobne ploče su puno finije izrade, za razliku od stećaka koji su rustičnijeg prikaza – iznio je autor.
Izrada stećka je bila zahtjevna i samim time skupa.
– Ne znamo koliko je to tada koštalo. No znamo iz nekih povijesnih izvora da cijeli sprovod, koji uključuje izradu stećka je koštao kao grobno mjesto u katedrali u Šibeniku. Možete onda zamisliti koja je to cijena bila. Po motivima, viteškim atributima možemo istaknuti da su se pod njima pokopavale isključivo osobe iz staleža plemstva. Također, na većini grobalja koja su se istraživala, manje od trećine grobova je imalo stećak. Ostali, koji su bili smješteni uokolo, nisu imali. Obični puk si nije mogao to priuštiti, već oni koji su bili bogatiji – objasnio je.
Na dubrovačkom području kada pričamo o stećcima govorimo o razdoblju od 13. do 15. stoljeća.
– Na području današnje Hercegovine postoje neki koji su datiraju možda iz 12. stoljeća, no to je upitno. Unutar jednog groba pod stećkom može biti više individua. Ti grobovi su se višekratno koristili, kroz više generacija i stoljeća – dodao je Perkić.
Po pitanju valorizacije stećaka uvijek se može nešto dodatno napraviti, kazao je. Međutim, parametri za doći na UNESCO-ovu listu, kao što je slučaj s onima kod crkve sv. Barbare u Dubravci, su vrlo strogi.
– Dovoljno je da ne zadovoljavaju jedan uvjet, i ne mogu doći na listu. Jedan manji problem može biti očuvanost okoliša – komentirao je Perkić.
Likovni postav izložbe potpisuje viša kustosica Ivona Michl, a grafički dizajn i dizajn holograma Studio m&m. Autorica crteža stećaka je Marta Perkić dok su 3D modele stećaka izradile su tvrtke Lupercal j.d.o.o. i Neir d.o.o. Koordinatorica izložbe je Zrinka Lucianović, stručna suradnica za kulturna događanja u Dubrovačkoj baštini uz koju je na otvorenju sudjelovao Tonči Daničić, direktor Dubrovačke baštine i Julijana Antić Brautović, ravnateljica Dubrovačkih muzeja.
Izložba se, do sredine rujna, može razgledati radnim danom od 9 do 20 sati te subotom od 9 do 13 sati.