Kandidat Mosta za Hrvatski sabor u X. izbornoj jedinici Maro Kristić u razgovoru za DuList otkrio je zašto smatra da bi od njegovog ulaska u to tijelo zakonodavne vlasti profitirao Dubrovnik i jug Hrvatske.
Svi lokalni i nacionalni mediji prenijeli su kao udarnu vijest presudu Upravnog suda u Splitu koji je potvrdio da je Rješenje o prihvatljivosti studije utjecaja na okoliš bilo nezakonito.
Tako je. Sud je potvrdio upravo ono što je svakom čestitom građaninu od početka jasno, da je projekt ovakvih razmjera neprihvatljiv i štetan za Dubrovnik. No mislim da je ova presuda napravila još jedan važan učinak time što je vratila pitanje Srđa u središnje mjesto pozornosti građana Dubrovnika, ali i šire. Ne radi se ovdje samo o Dubrovniku, ovdje se radi o pitanju općenito investicija i investicijske klime u čitavoj Hrvatskoj. Ono što mi uporno naglašavamo jest činjenica da želimo investicije, ali ne takve kojima je u osnovi eksploatacija, već one koje prvotno poštuju potrebe lokalne zajednice pa tek onda svoj profit. U normalnom svijetu postoji beskonačno mnogo uspješnih primjera ovakvih odnosa koji donose prosperitet objema stranama. Apartmanizacija Srđa sigurno nije jedan od njih.
Na Referendumu, prvom takve vrste u samostalnoj Hrvatskoj, protiv projekta je bilo 10 500 Dubrovčana, a za projekt svega njih tisuću i 800. Ipak to nije bilo dovoljno za zaustaviti projekt?
U formalnom smislu da, ali pogledajte samo posljedice tog Referenduma. Dubrovnik je dobio neovisnu listi građana Srđ je Grad koja se jedina, već tri godine, uspješno odupire tihoj koaliciji SDP-a, HDZ-a, HNS-a i DDS-a u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika. Dubrovnik je dobio inicijativu Srđ je Naš koja je sudskim putem izborila pobjedu koja će ući u povijest Dubrovnika. Dakle, ono što je važno jest da je Dubrovnik dobio alternativu, dobio je ljude koji su građani, slobodni od bilo kakve stranačke stege, ljude europskih nazora koji vjeruju u budućnost ovog Grada.
Kako vi gledate na nastanak lokalnih neovisnih lista i stranaka. Je li njihovo zajedničko djelovanje nešto novo u hrvatskoj politici?
Za stvaranje jedne političke platforme koja bi objedinila lokalne političke stranke i građanske liste i koja bi se suprotstavila dualizmu SDP-a i HDZ-a bilo je potrebno izvjesno vrijeme, nažalost, gotovo 25 godina. U tih 25 godina Hrvatska je prošla bolnu tranziciju u kojoj su građani Hrvatske izgubili gotovo sve pretpostavke svog prosperiteta. I upravo tada, kad su, nakon kriminalne privatizacije, građani ostali prepušteni individualnoj borbi za egzistencijski minimum, počinje druga faza u kojoj se pod krinkom priče o investicijama krije gola i beskrupulozna – eksploatacija. Ti i takvi eksploatatori unaprijed računaju na dvije stvari, prvo, da mogu utjecati na odluke političara na državnoj i lokalnoj razini, i drugo, da su građani toliko demoralizirani i zabrinuti za vlastitu egzistenciju da se neće htjeti odupirati, a ako se i odupru. da otpor neće dugo trajati. Ono jedino na što nisu mogli utjecati jest ponos i svijest o vlastitoj kulturi i tradiciji i vlastitoj baštini slobode! Takvu svijest možete razviti jedino ondje gdje ste odgajani. Ako je Dubrovnik nama dao nešto svoje, red je da i njemu nešto vratimo.
Kao i na prošlim, tako i na ovim prijevremenim izborima vi predstavljate KLGB Srđ je Grad na kandidacijskoj listi MOST-a u X. izbornoj jedinici za Hrvatski sabor. Zašto je došlo do takve suradnje?
MOST nezavisnih lista također je iznikao iz jedne lokalne borbe protiv lokalnog moćnika koji je doslovno okupirao ne samo javni dio života Metkovića, već u ogromnoj mjeri ušao u sve pore privatnog života ljudi onog kraja. Kako je Metković relativno mala sredina, čitav taj proces infiltracije u tuđe živote bio je brži i očitiji nego npr. u Zagrebu s Bandićem ili u Dubrovniku s Dubravkom Šuicom i sada s Androm Vlahušićem. Zbog toga je i reakcija ljudi iz neretvanskog kraja, na Jambovu štetu, bila brža i ubojitija. Već smo tada otvorili komunikaciju s MOST-om te je postalo jasno da jedino ukoliko djelujemo zajedno kroz jednu političku platformu u kojoj će biti i druge lokalne nezavisne liste i stranke, možemo zaštiti i lokalne, ali i neke nacionalne interese, kao što je to npr. slučaj INA-e.
Kakva su vam iskustva iz prošlog saziva Sabora?
Od prvog je dana moj mandat na listi MOST-a nezavisnih lista ujedno i mandat KLGB Srđ je Grad. Moje su odluke uvijek bile moj osobni izbor nastao nakon razgovora i razmjene argumenata s kolegama s liste i nisu nikad bile podređene stranačkoj stezi. Na sve sam nepravde reagirao, ponekad i emotivno, kao u slučaju izglasavanja UPU-a za apartmanizaciju Srđa kad sam vijećnike Dubrovačkog dogovora nazvao ‘izdajnicima’ ili kada sam odlučio javno reći da Karamarko neće dobiti moju potporu kao saborski zastupnik, nakon što je izvrijeđao građane Dubrovnika jer su imali hrabrosti oduprijeti se projektu na Srđu. To je bio početak njegovog kraja i ujedno kraj jednog ‘divnog’ prijateljstva između Tomislava Karamarka i Andra Vlahušića, dvojca koji je porukicama na mobitelu rješavao 40 godina budućnosti Dubrovnika u slučaju koncesije za kruzerski terminal u Gružu. U Saboru sam se svim silama borio za to da se sačuva neovisnost institucije poreznog USKOK-a jer samo ova institucija može procesuirati onaj najkrupniji kriminal u državi. Drago mi je da je to na moju incijativu i uspjelo. Sve ovo govorim da bi postalo jasnije da bez slobode političkog djelovanja i potpore Srđevaca i MOST-a ovakve stvari nikad ne bi bile moguće.
Obzirom na kratko vrijeme vašeg saborskog mandata jeste li zadovoljni postignutim ili postoje još neke stvari koje ste htjeli, a niste uspjeli zbog raspuštanja Sabora i Vlade ostvariti?
Mislim da sam za ovo kratko vrijeme napravio dosta, odnosno, najviše koliko je bilo u mojoj moći. Osim angažmana u Saboru odradio sam jako mnogo posla u kontaktima s ostalim saborskim zastupnicima MOST-a i MOST-ovom Nacionalnom vijeću gdje sam nastojao objasniti specifičnosti Dubrovnika kao grada koji mora vrlo oprezno birati investicije i investitore s kojima može surađivati. Upoznao sam ih sa slučajem ‘Garaža’ i svim posljedicama manipulacija u privatno-javnom partnerstvu, s odnosima Dubrovnika i UNESCO-a i sa sramotnom općom nebrigom za našu baštinu, koju je dokazao i nedavni slučaj devastacije Plitvičkih jezera, i konačno, upoznao sam ih s nuždom izrade zakonske osnove za izradu Planova upravljanja gradova koji imaju status svjetski zaštićene baštine, poput našeg Dubrovnika. Trenutno mi je jedino žao jednog procesa kojeg sam pokrenuo i koji je blizu finalizaciji, a to je da se u Saboru izglasa Zakon o izmjenama Zakona o lokalnim izborima kojim se osobama koje su pravomoćno osuđene za zloporabu položaja i ovlasti i gospodarski kriminal onemogućuje kandidiranje za obavljanje dužnosti u jedinicama lokalne samouprave. Kao i mnogi drugi građani i ja sam vjerovao da postoji tako nešto kao savjest i osjećaj političke i moralne odgovornosti, ali sam se prevario, stoga vjerujem da ću u drugom mandatu završiti započeto.
Imate li za kraj neku poruku biračima?
Jedino je dugoročna, angažirana i stručno utemeljena politika koja poštuje interese lokalne zajednice smjer koji jamči budućnost. Zato bih volio da birači u izbornu nedjelju budu svjesni upravo toga – koliko je važno da Dubrovnik i jug Hrvatske imaju svog neovisnog predstavnika u Saboru.