Ivan Rude, 67-godišnji šibenski odvjetnik i stečajni upravitelj, pozornost nacionalnih medija zadobio je nakon što su ga radnici ugljanskog remontnog brodogradilišta Nauta Lamjana, koje je spasio od propasti, pozvali da se kandidira za predsjednika RH na izborima koji bi se trebali održati početkom siječnja 2015. godine.
Koliko je zasad poznato, Rude će u utrku protiv još četiri kandidata, a podršku su mu, između ostalih, dali i poznati sindikalist Ozren Matijašević, ‘zviždač’ Srećko Sladoljev, kao i stručnjak za telekomunikacije, Dubrovčanin Đuro Lubura. Za DuList govori o razlozima svoje kandidature, njegovoj viziji budućnosti Hrvatske te ulozi hrvatskog predsjednika u kreiranju javne politike.
Poziv da se kandidirate za Predsjednika dobili ste s više strana, ponajviše sa strane radnika Nauta Lamjane, kojima ste pomogli kao stečajni upravitelj. Zašto su Vas ljudi, na temelju posla za koji se očekuje da ga napravite, pozvali na kandidaturu?
Da su ljudi zadovoljni, mene nitko ne bi trebao niti bi me pozivao da se kandidiram. Nažalost, činjenica je da zadnjih dvadesetak godina živimo sve lošije. Razočarani su radnici, branitelji, nezaposleni, liječnici, profesori… Svi oni su obespravljeni i vide da nas postojeća politika vodi u propast. Pa branitelji tjednima prosvjeduju, mislite da to rade jer im je dobro? Nije tu riječ o nikakvim materijalnim pravima, stvar je u tome da ovo nije Hrvatska za koju su smo se borili. Pogledajte radnike propalih poduzeća kojima se manipulira i dovodi ih se na prosjački štap, a ljudi samo hoće raditi i prehranjivati svoje obitelji. Svi ih se sjete samo pred izbore, kao i svih nas uostalom. Za razliku od političara koji rade uglavnom u svojem interesu, a ne u interesu naroda, ljudi su očito prepoznali da je meni važna svaka ljudska sudbina, da mi je važan čovjek. Valjda su me zato i pozvali da prihvatim njihovu kandidaturu. Sve to počelo je kao radnička inicijativa, no podrška je sada znatno šira. Ti, takozvani ‘mali’, a u stvari veliki ljudi, ključ su opstanka Hrvatske. Bez čovjeka nema ničega, a ako dopustimo da se nastavi ova tendencija, za nekoliko desetaka godina nas više neće biti.
Malo se toga o Vama može saznati iz medija. Do jučer ste bili politički anonimus. Kako mislite uopće zadobiti pozornost hrvatske javnosti? Čime ćete potaknuti glasače da baš Vama daju glas?
Istinom. Samo istina, iskrenost, suosjećanje i poštivanje svakog čovjeka može ljudima dati vjeru, probuditi nadu da ne mora bit ovako, da možemo bolje. Sveti Augustin je rekao: tko ljubi čovjeka sve mu je dopušteno. Hrvatska ima uvjete da nam bude puno bolje, ljudske i prirodne – i to u realnom vremenu. Imamo bogatu zemlju i sposobne ljude, a siromašni smo. Zašto? Zato jer ne valja sustav! Pa pogledajte samo koje nam poruke zadnjih dana šalju drugi predsjednički kandidati. Puni su ih mediji oko nebitnih stvari, bacaju nam prašinu u oči! Do kad ćemo to trpjeti? Mene bi bilo sram od ljudi spuštat se na tu razinu. Njima čovjek nije u fokusu, njihova terminologija neprirodna je toliko da je bezobrazna. Dosta je tog političkog meta jezika kojeg normalan čovjek ne razumije! Često sam kao stečajni upravitelj dobivao poduzeća za koja su svi govorili da nemaju budućnost i da ih treba ugasiti. U pogonima je trava rasla godinama, nigdje nikoga. Ali ja bih nekako našao način te tvrtke ponovno pokrenuti, zaposliti ljude i vratiti život. To je dokaz da se puno može učiniti kad čovjek zna i hoće. Za neka poduzeća se još uvijek borim, i ako sustav koji je politika ustrojila dopusti, može se i njih spasiti. Za ugasiti i prodati pameti ne treba!
Medijska pozornost je gotovo potpuno usmjerena na dva kandidata: aktualnog Predsjednika i kandidatkinju najjače oporbene stranke. Je li riječ o medijskoj blokadi i kako se mislite boriti protiv nje?
Osim ovo dvoje, još jedan kandidat ima otvorene medije. Zaključimo sami o čemu se tu radi i kome to koristi. Svi oni su vječito vraćanje istoga. Oni se boje istine, ali su zaboravili da istina uvijek pobjeđuje. Moj tim i ja ćemo naći načina prezentirati se ljudima, bez obzira na sve. Zato istinski vjerujem u naš uspjeh.
Imamo iskustvo dosad tri Predsjednika. Kako zamišljate ulogu Predsjednika u hrvatskom demokratskom sustavu i što mislite u čemu su dosadašnji griješili?
Hrvatskoj treba Predsjednik koji će djelovati po principima univerzalnog humanizma, temeljne odrednice kršćanske i svih drugih monoteističkih religija. To znači da svima moramo dati jednake šanse, a naša posebna pažnja mora biti usmjerena na one koji su najviše obespravljeni. Svijet bez milosrđa ide u propast. Tek kada upravljate po ovim principima država ima smisao, a čovjek poticaj da sebi i bližnjima stvori bolju i sretniju budućnost. Iako se stalno ističe izgovor da Predsjednik ne može ništa jer nema ovlasti, odgovorno tvrdim da Predsjednik može jako puno i da je na njemu odluka hoće li biti fikus ili kaktus. Tko sebe vidi kao fikusa, taj će to i biti. Nikad u životu nisam bio fikus nego aktivni sudionik, a kao Predsjednik ću obilato koristiti mogućnost govoriti, vikati kad to treba! Uostalom, na početku bijaše riječ!
Može li se s pozicije Predsjednika uvoditi i provoditi promjene u gospodarstvu? Dosadašnji Predsjednici se nisu pokazali učinkovitima.
Nisu znali ili nisu htjeli, da su znali i htjeli – mogli su. Ja mogu, hoću i znam. Hrvatska traži cjeloviti politički i gospodarski preustroj pri čemu je uloga Predsjednika jako važna. Predsjednik mora biti vrh društvene vrline i ukazivati gdje su izvori nestabilnosti političkog, gospodarskog i vrijednosnog poroka. Promjenom političkog sustava Predsjedniku su ograničene ovlasti, no nitko ih nije sprječavao da javno i potpuno jasno ukazuju gdje je izvor naših nevolja. Problem je u tome što su i oni dio iste te politike koja nas je dovela ovdje gdje danas jesmo. Vrijeme je da stvari počnemo nazivati pravim imenom.
Vidite li na hrvatskom političkom nebu neku stranku s kojom biste kao Predsjednik mogli najbolje surađivati? Vjerujete li uopće u podjelu na lijeve i desne?
Podjela na lijeve i desne ne postoji, to je izmišljotina političara kojima odgovara stalna podjela hrvatskog naroda. Važan je samo sustav vrijednosti koji sadržava paket prirodnog poretka stvari. Našoj Hrvatskoj danas nužno treba nova društvena snaga za opstanak i preporod, niti jedna od postojećih političkih struktura to nije. Sadašnji društveni poredak u ozbiljnoj je krizi, Hrvatska je u grču i traži olakšanje, izlaz. A izlaz je u napuštanju ove potrošene matrice koja ne priznaje čovjeka, u novom sustavu vrijednosti koji poštuje rad, potiče kreativnost i pravo na dostojan život. Ne trebaju nama krv, suze i znoj. Nama treba samo znoj i zajedništvo čovjeka i kapitala. Probleme ne mogu rješavati ljudi koji su ih stvorili, samo novi ljudi i novi sustav vrijednosti.