Godina za nama bila je teška, mučna i ponovno pandemijski obilježena, a u njoj su kako naš grad, tako i Hrvatska sama, pa i šire, izgubili važne, vrijedne ljude. One koji su oplemenjivali svoju okolinu, mijenjali je i iz nje tražili najbolje, one koji su – inspirirali. Izdvojit ćemo nekoliko onih koje nećemo zaboraviti, čiji lik će vječno ostati upisan u kamen Grada.
Hodajuća enciklopedija
Nedavno nas je, početkom prosinca, napustio u 93. godini dubrovački profesor i pisac Tomislav Tomo Kuljiš. Legendardni dubrovački profesor jedan je od najzanimljivijih likova recentne dubrovačke povijesti, ‘hodajuća enciklopedija’. Bio je ‘protagonist’ i čest ‘izvor podataka’ brojnih kolumni DuLista ‘Ulicama moga Grada’ Borisa Njavra. Rođen ‘na kraju geta’, vrhu Žudioske, veliki lik dubrovačke povijesti predavao je tijekom života hrvatski jezik i književnost, povijest umjetnosti i zadnjih godina filmsku umjetnost. Autor je samo četiri knjige; ‘Jezik naš hrvatski ovdje i sada’ o našem jeziku, roman ‘Vila klicati neće’ o Domovinskom ratu u Dubrovniku, stručno –povijesno djelo ‘Mleci na Lapadu’, te zbirka priča ‘Vjetar ide za suncem’. Bio je član Matice hrvatske i jedan od osnivača Društva dubrovačkih pisaca.
Svećenica teatra
Istaknuta dubrovačka književna i kazališna kritičarka te dramaturginja Mira Muhoberac napustila nas je krajem rujna u 62. godini života. U bogatom opusu poseban akcent smještala je na velikog Držića i njegove fantastično razrađene likove, a upravo zahvaljujući Muhoberac na sasvim novi način iščitavali smo djela naše povijesti. Identifikacija teatra, grada, strukturacija prostora, teatar u teatru – samo su neke od tema kojima se ova velika svećenica teatra, kako ju je na komemoraciji nazvala glumica Gloria Šoletić, bavila. I zaista, ‘pohodila je ovaj teatar kao svećenica. Hodočastila je u njega kao u crkvu’ – i stoga se zlatnim slovima ime Mire Muhoberac upisuje u rad našeg teatra i povijest našeg grada.
Nesebično prenosio znanje
Početkom rujna napušta nas u 76. godini života ‘prvi, veliki i nikad umorni ravnatelj Zavoda za obnovu Dubrovnika iz vremena najzahtjevnije obnove Grada nakon potresa i tijekom i nakon ratnih razaranja. Zaštitni znak Zavoda kakav je nekad bio’, gospar Božo Letunić, izniman stručnjak, pristupačan, vedar i dostupan svima s kojima je surađivao tijekom 25 godina djelovanja u Zavodu, a i kasnije kroz nesebično prenošenje svog znanja i iskustva novim generacijama, jer je trajno ostao privržen Zavodu – zapisali su njegovi kolege, djelatnici Zavoda za obnovu Dubrovnika. Osim posvećen svom pozivu inženjera građevine, Letunić se ‘bacio’ i u političke vode, a do kraja života približavao je ljudima struku i znanje.
Veličanstvenost umjeteonstva
Kolovoz za nama obilježio je odlazak velikana, neponovljivog, Miše Martinovića, legende dubrovačkog glumišta. ‘Ne postoji dubrovački trg, ulica, tvrđava koju Miše Martinović nije obilježio veličanstvenošću svojeg glumačkog umjeteonstva. Gospar Miše Martinović ostat će zapamćen kao nositelj klasičnog repertoara Igara: Držića, Vojnovića, Shakespearea, ne libivši se ni pučkog odraza Grada u kultnoj ‘Kafetariji’, niti avangardnih iskoraka u Parovom ‘Areteju’, sveudilj ostajući najvjerniji iskazu dubrovačke tradicije. Pored glumačkog poziva, gospar Martinović bit će zapamćen po ustrajnom radu na očuvanju dubrovačkog govora. Kreacije Miše Martinovića ubrajaju se u antologijski zbir dramskog programa Igara, postavivši trajne zasade ambijentalnog teatra kojem Igre streme i dalje. Gospar Miše Martinović ostat će vazda inspiracijom za nove naraštaje koje se mogu ogledati u njegovom vedrom duhu, posvećenosti, profesionalizmu i dječjoj zaigranosti’, riječi su koje su gosparu Martinoviću uputili iz njegovih Igara.
Zaklopila se redateljska knjiga
U ožujku nas je napustio Joško Juvančić – veliki Jupa, kazališni redatelj i pedagog te dugogodišnji ravnatelj dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Njegov trag neizbrisiv je među generacijama dramskih umjetnika te publike, kako Grada tako i čitave Hrvatske. ‘Uvijek sam volio kazalište. Još kao mladić statirao sam na Igrama i čini mi se da sam već tada bio predodređen da se cijeli život bavim kazalištem’, Jupine su riječi u posljednjem razgovoru za DuList. Dragi, neprežaljeni Jupa, uvijek ćete ostati dio kazališta, spiritus movens dubrovačke teatarske ambijentalnosti!
ADIO, MLADIĆU! Jedan čovjek, moćan glas
Mlad, premlad i prevrijedan, napušta nas u 2021. godini i fantastični umjetnik Davor Erceg u 53. godini života.
‘Iako fizički više nije prisutan, njegove pjesme i izvedbe zauvijek su žive. Lutaj pod oblacima, livadama, pašnjacima… Sretan ti put druže naš’, ovim riječima od njega se oprostila njegova Atlantida, ali i Crna udovica, bend koji je, kao i Davor sam, obilježio jednu epohu Grada.
‘Jedan čovjek. Jedan glas. Moćan glas. Davor Erceg. Čovjek i muzičar prebogate osebujnosti. Adio mladiću! – riječima Srđana Kere pridružujemo se svi mi koji smo Davora poznavali i u njemu pronašli inspiraciju.