Ovo je moje pismo upravo poslano u UNESCO-u. Pišem vam iz Kanade, nova zemlja. Porijeklom iz Dubrovnika, Grada pod vašom zaštitom.
Nakon mnogih besanih noći odlučila sam vam se obratiti, to je preostalo kao posljednja mogućnost. Ima Grad, ima Rijeka, i ima brdo. Svaki od njih imaju svoje priče, i svaki je u opasnosti da ga izgubimo zauvijek od gladnog graditeljskog lobbyja. Stari dio Grada je već, kao što su ga Australci opisali u svojoj emisiji – prije 7 godina – (You Tube: „Saving Dubrovnik – Croatia“)…
Sad je to već tako, ako ne i gore. Moj dragi prijatelj i aktivist za zaštitu Grada, gospodin Stijepo Rudenjak prati izbliza, zajedno s aktivistima grupe SRĐ JE NAŠ, tajne radnje koje se događaju oko brda Srđ, poviše Dubrovnika. U planu je, s blagoslovom bivše gradonačelnice, koja je prodala zemlju, i sadašnjeg gradonačelnika, koji je u kampanji prije nekoliko godina obećavao da će dobiti zemlju natrag, (i zatim promijenio mišljenje kad je sjeo u udobnu fotelju,) da se izgradi nekoliko stotina vila i 2 golf igrališta. Sve će se nalaziti iznad Svjetskog Heritage mjesta.
Kao osoba koja živi u neposrednoj blizini 6 najboljih golf igrališta u Kanadi, znam da je zelena trava sve, samo ne zelena. Golfski turf sadrži kemikalije koje su jako nezdrave. Brdo Srđ je dio kraškog gorja, i apsorbira sve kao Švicarski sir. Poslije čitanja kako pesticidi imaju svoj "životni ciklus" (tlo, voda i zrak), sigurna sam i mogu pouzdano reći, s vjetrom bura, koji može doseći brzinu od 120 km /sat, pesticidna prašina može doći do najvrijednijeg Grada Dubrovnika.
Mogu pouzdano reći da gradnja sa toliko vila i 2 golf igrališta može uništiti moj rodni Grad Dubrovnik.
Ne tako davno, naši najmiliji dali su svoje živote u zaštitu Dubrovnika, i njihove duše neće imati mira ako se krene s ostvarenjem plana.
Kiša koja će se slijevati dolje na Grad kao vodopad, bit će puna kemikalija od golf igrališta, a pesticidna prašina će, kao tapit, pokriti starinski Grad. Možemo li dozvoliti, ispred svijeta, da izgubimo Dubrovnik?
Blizu Dubrovnika nalazi se prelijepa rijeka Ombla, koja je uvrštena u Knjigu „Wonders of the World“. Za sve one vile poviše Dubrovnika, trebat će "im" struja i voda. I zato je netko došao na ideju da gradi elektranu na najljepšem dijelu, u isto vrijeme, ajopasnijem.
Nedavna promjena Vlade koja je bila koruptivna i grabežljiva, davala je nadu da će se stvari promijeniti na bolje. Ali to nije slučaj. Prošli tjedan, Mirela Holy bila je primorana dati ostavku na svoj položaj ministrice za ekologiju. Njen ured je otvoreno rekao NE za gradnju na Ombli. Detalji još uvijek pristižu. Služimo se Facebookom da saznamo pravu istinu.
Ljudi potpisuju svaki dan i daju podršku gospođi Holly. Do sad je 3.500 ljudi poslalo svoj potpis u manje od tjedan dana. Danas je vijest da je novi ministar stupio na dužnost s blagoslovom gospodina Čačića, koji je izjavio da će se gradnja na Ombli obaviti kako je bilo i planirano.
Sredinom osamdesetih godina, radila sam za sarajevski Geoinženjering, i jedna od tema za obradu za njihove novine je bila i da intervjuiram inženjera koji je bio došao na ideju da se možda može iskoristiti snaga Omble za prvu elektranu takvog tipa u svijetu.
Vjerujem da se to nije dogodilo iz razloga što su Dubrovnik i okolica u opasnoj zoni potresa. A to se može vrlo lako naći i pročitati u knjizi „The Adria Microplate, gps Geodesy, Tektonics and Hazards“. Ne izgleda mi nimalo sigurno, a vjerujem ni vama. Također, imam svako pravo pisati vam kao rođena Dubrovkinja o maloj točki na Planeti koju mi zovemo našim domom.
Imam svako pravo, stvarno, jer sam bila veliki aktivist, u vrijeme kad je aktivizam bio zabranjen, za vrijeme komunističkog režima. Živjela sam nedaleko od tvornice, nekoliko metara preko puta. Moj život je bio pun karbonske prašine, koja je ulazila u naše tijelo svakodnevno. Potrebno je za reći, većina mojih susjeda umrlo je u mlađim godinama, ne dočekavši mirovinu. Kao i oni ljudi koji su radili u toj tvornici. Ja i gospodin Nikola Prlainović bili smo i najveći borci, sa željom da nas netko posluša, ali nikoga nije bilo briga.
Još postoji dokumentacija o našoj borbi, sačuvana u ladici od njegovog radnog stola, ali gospodin Prlainović je umro… Budući da se približavam kraju ovog pisma bila bi nepravda ako ne bih spomenula mog divnog rođaka, dr. Iva Lučića. Vrlo sam ponosna što mogu priložiti njegov članak, publiciran prošlu godinu. On je specijalist za krško područje i okoliš.
Hvala na posvećenom vremenu, Ljiljana Konjevod Perumal
Qualicum Beach, Canada
Evo i engleske verzije pisma UNESCO-u:
Subject: "Games without borders" around Dubrovnik
Dear Sir/Madam,
I am writing to you from Canada , new land… I am native of Dubrovnik, The city under your protection. After many sleepless nights, i decided to contact you, as my last option. There is a city, and there is a river, and there is a mountain.. Each one has a story of their own, and each one is in danger of been lost forever due to hungry developers. The old city is already like the one they described – 7 years ago – by Australian TV – YOU tube Saving Dubrovnik – Croatia..It is like that now, or even worse…
My dear friend and activist for protection of Dubrovnik, Mr Stijepo Rudenjak, (You tube 3 videos) have been following closely, together with a group SRDJ JE NAS!, secret games happening around the hill /mountain of Srdj , above Dubrovnik.. It is in a plan, with the blessings of former Mayor, who sold the land, and present mayor, who promised to get a land back in his campaign a few years ago and changed his mind, when he sat in comfortable chair, to be built at least several hundred villas, with 2 golf courses… It is all going to be situated above the World Heritage site.
As a person who lives next to 6 best golf courses in Canada, i know that green grass in nothing but green..Turf contains chemicals which are extremely unhealthy .. The mountain of Srdj belongs to carst material , which is of absorbtion like Suisse cheese.. After reading how pesticides have their "life Cycle", soil, water, air, I am positive and I can clearly state that , with the BURA wind , which can reach 120 km/hr, the pesticide dust can reach the most precious Old City of Dubrovnik…
I can clearly state that development with so many villas and golf courses can devastate my hometown of Dubrovnik… Not long ago, our loved ones have given their lives in protecting Dubrovnik, and their souls will not have a rest if this goes ahead…The water rain, which comes down from the mountain like waterfall, will be full of chemicals from the golf courses, as well as the pesticide dust will "carpet" the Old Quarters itself. Can we afford to lose Dubrovnik to the World?
Near Dubrovnik, there is a lovely river called Ombla, included in the book Wonders of the World… For all those villas above Dubrovnik, "they" will need electricity and water…Therefore , somebody came to an idea to build a power plant on the most beautiful part , and most dangerous , for that matter…
Recent change of Government full of coruption and greed, was giving a hope, that things will get better. But that is not the case.. Last week, a minister MRS Mirela Holy , in charge of ecology, had to resign.He roffice clearly stated – NO to power plant . Details are still emerging… We use Facebook on daily basis to get to the bottom of it… We have people signing in support of mrs Holy. So far 3500 members in less than a week..
Today , the new minister has been appointed, with the blessing of MR CACIC, who said :POWER PLANT IS GOING AHEAD AS PLANNED..
http://www.ipress.hr/hrvatska/
MId eighties, I worked for company GEOINZENJERING in Sarajevo, and one of my duties for their company papers, was to meet a specialist who came to the idea that , maybe, Ombla could be used for generating electricity. That never materialized – i believe – due to the high danger of earthquakes, Dubrovnik and surrounding area is prone to. I have learned, also, that there is a book about that called – The Adria Microplates, Gps Geodesy, Tectonics and Hazards….
It doesn't sound safe to me, and I hope it is the same for you…
Also, i have every right to write to you , not only as a Dubrovnik native, but as a small dot in this Planet, we call our home.. Really, every right, as I was , a great activist , when every activism was forbidden, during Communist Regime… I lived near a factory , a few meters accross.. My life was full of black dust – carbon dust, which entered our bodies on a daily bases.. Needless to say – most of my neighbours passed away from cancer at younger age, before their pension time, as well as workers in that factory…
Me and my dear neighbour , Mr Nikola Prlainovic, were ultimate fighters in order that somebody listens about our issues, but nobody cared…. THere is still documentation about our fight, kept in his desk drawer. As Mr Prlainovic died as well.
As I get closer to end my letter , I would do injustice if i don't mention my lovely cousin Ivo Lucic, phd. Very proud that i can enclose his article published last year… He is a specialist in carst mountains and landscapes.
http://www.tportal.hr/vijesti/
Thank you for taking your time, sincerely
Ljiljana Konjevod Perumal, Qualicum Beach, Canada, June 12, 2012