Evo nas u prolazu Panama. Za neke veliko uzbuđenje, a za mene samo još jedan prolazak kroz uske Lockove. Ali ipak uvijek nešto novo saznaš o ovom velebnom zdanju. Ovaj umjetni kanal dug je 80 kilometara, a smješten je u najužem dijelu Srednje Amerike, na Panamskoj prevlaci. Spaja Atlantski ocean (Karipsko more) i Tihi ocean (Panamski zaljev) i uz Sueski kanal najvažniji je kanal na svijetu. Radovi na prokopavanju započeli su 1880. godine, dogodile su se tu neke financijske nedaće, francuska tvrtka koja ga je gradila je bankrotirala pa su radovi obustavljeni i nastavljeni tek 1904. godine. Prvi brod Panamskim kanalom prošao je 1914. godine. Tko nije prolazio svakako treba proći i taj kanal, a prvi put će vas ostaviti bez daha, to je sigurno! Kao što bi stari pomorci uvijek pričali: ‘E moj sinko: Jesi li proš’o Suez, jesi li proš’o Rt Dobre nade, jesi li proš’o Korintom? Ako nisi, nisi pravi pomorac!’. Naravno, dodaju na tu listu i Panamu… ‘Sinko jesi li proš’o…’
Prvi put oko Rta Horn
Eto jesam, ali ima nešto što nisam. Ostala je jedna neostvarena želja koja će biti ispunjena u ovom našem ‘putovanju prema jugu’. Tako bih ga nazvao. Ali kad pomišljamo o jugu odmah mislimo na toplinu sunca, mora i pješčanih plaža. Ali ne, mi idemo u zimu. Na Antarktik! Znači idemo prema Južnom polu. Prvi put u životu oplovit ću Magellanov prolaz i Rt Horn. To je najzloglasniji i najzahtjevniji rt na zemaljskoj kugli. Zašto? Zato jer se miješaju Pacifik i Atlantic. Nadam se da će putnici na brodu dobro izdržati ovo ‘miješanje’. Poslije toga idemo prema Južnoj polutci. Rijetki su brodovi koji se dočepaju tog dijela svijeta, nazvanog i krajem svijeta. I tko zna, možda se strovalimo naglavačke (da mi ravnozemljaši ne zamjere na ovom sarkazmu). Pokušat ću sam iz prve ruke saznati je li zemlja okrugla ili ne, ima nešto u tim njihovim pričama (smijeh). Znači, nakon Paname lagano, lagano klizimo prema Ekvadoru, prvoj stanici našeg putovanja. U portu smo Manta.
Opasna zemlja!
Odmah smo upozoreni da u grad idemo samo u grupama i da se ne udaljavamo baš previše od porta. Da je riječ o opasnoj zemlji, odmah se vidi silaskom s broda. Sve je okruženo žicom, a svako malo su maskirni čuvari s dugim cijevima. Slikavanje nije dozvoljeno. Mi smo odlučili naći negdje u blizini restoran te sjesti, popit pivu i štogod prizalogajiti. Na našem španjolskom lako smo se sporazumjeli za hranu, ali oko pića su bile muke. Čovjek nam je i rukama i nogama pokušao objasniti da ne toče alkohol. Bili smo zbunjeni. Pa nismo na srednjem istoku u nekoj od zemalja gdje to nije dozvoljeno!
OK, nema pića, a prestigli su Kolumbiju po raspačavanju kokainu, koja ironija! I onda BINGO. Konobar je izgovorio riječ ‘ELECTIONE’!!! Tad nam je sve bilo jasno. Dakle, u Ekvadoru su se provodili izbori i taj vikend bilo je zabranjeno točiti alkohol, valjda da se ne napiju i na listiću zaokruže krivog kandidata (možda bi trebalo to uvesti i u Hrvatsku)… ili da se ne potuku na ulici, desni s lijevima poslije pijuckanja čaše vina nakon večere… Eto zbog svega toga mi smo ekvadorsku pivu zamijenili jednom Colom, jednom Cola lights, a pala je i jedna Zero. Nadamo se da u sljedećem portu nećemo doći za vrijeme izbora. Sljedeća stanica nam je Čile…
Tekst i foto: Nikola Đurasović