– To se već neko vrijeme kuha, a otprilike u ovo doba prije godinu dana ona se vratila iz Zagreba, iz Sigurne kuće. Bila je s djecom gore. Kada se vratila, isprva nije bilo nikakvih problema, no ima otprilike pola godine, možda malo manje, vazda svađa, vazda nešto između njih. Ma bio se smirio – prepričava tužnu priču Tereza K., majka Ilije K., krivog za svirep i nezapamćen zločin nad svojom ženom, M. K. koji je završio masakrom do neprepoznatljivosti.
Ovaj otprije Centru za socijalnu skrb i Prekršajnom sudu poznat registrirani akoholičar i recidivist, kako kaže njegova majka, oduvijek je imao problem s pićem.
– Pio je i uvijek je pio. Za pićem bi i u jamu skočio! Ona bi mu jadnica nekad i kupila piće, samo da bude mira u kući… Da ne bude skandala! No u posljednje vrijeme odlazio bi u Srebreno, gdje bi mu dali piti, razni ljudi, pa dođe uvečer pijan, a ona jadna dođi s posla, pa bi odmah skočio na nju, riječima poput ‘Ku*vo’ i slično. Pa i meni, svojoj materi bi govorio da sam ‘ku*va’ – suznih će očiju Tereza.
– Najgori je bio prema njoj, a djecu nije dirao. Danas me je zvao i ne pita za djecu! Pita hoću li mu poslati što robe i što para, a para nemam, plaća mi je mala, još radim. I ona, jadna, radi, no što je to s troje djece… On ne radi, imao je lijepi posao kojeg je napustio, jer mu je tako šunulo u glavi – kaže.
Na pitanje je li se liječio i je li ikad pokušao promijeniti se, odgovara jasno: ‘Nikad!’
– Ma radio je probleme uvijek, ali ne bi je ovako tukao. Činio je kazine, derao se na nju, tipa ‘Izlazi iz kuće!’, ‘Gubi se!’, ‘Nađi stan!’ – to je sve istina živa, no ovako nešto… Ona mi je kazala ‘Baba, bi li ti s nama ako nađemo kakav stan?’ Zove me ‘baba’, iako sam joj svekrva. Kazala sam joj da bih, da što ću s njim, ne daj Bože da će i mene ubit – drhtavim glasom će Tereza, koja ističe kako nikad nije bio toliko ‘grez’ prema njoj, osim što joj je jednom kazao da se ‘i ona gubi s njome ako će’.
– I pitao me stalno para, a sad sam donijela djeci nešto za jest, ode plaća, a ne kupim ništa – kaže.
– Sad je u zatvoru, M.K. je tko zna koliko još u bolnici, a djeca će, nadam se, biti sa mnom – kaže Tereza.
Djeca su, nažalost, bili sudionici mučnih scena unutar obitelji, no s ovom je sve kulminiralo, vidjela su svoju majku u krvi – kaže.
I bez obzira koliko ova mučna obiteljska priča nepodnošljiva sama po sebi, Tereza prepričava iskaz kojeg je Ilija K. dao policiji, a gdje navodi kako je udario tri puta, nogom, u glavu.
– Ono što sam ja danas vidjela kad sam je posjetila u bolnici, jest kao udarci, no po vratu su joj posjekotine kao da je rezao nožem, te dio nosa. Ostalo je zamotano u gazu, ne može uopće pričati, ne vidi se. Vilica joj je pukla – kaže u šoku Tereza. Dodaje kako je policija inzistirala na tome da prizna što je sve koristio pri napadu, no kako Ilija K. možda jednostavno nije mogao niti sam sebi priznati što je učinio.
Uz plač, kaže kako je tu kobnu večer ona s posla odmah pošla leći na taracu, jer su bili tih dana ‘na Vi’. A on je suprugu ugledao kako izlazi iz autobusa, bio je u susjedstvu i ljudima kazao: ‘Eno je, sad ću ja njome dat.’ Na pitanje o sumnji na prevaru i je li moguće da je zbog toga doživio ‘zamračenje’, a uz pomoć alkohola, odgovara da ‘ona nije M. K. nikad vidjela u takvom nečem’.
Lupivši rukom o stol, kaže kroz suze: ‘Ma što god radila, nije to trebao napraviti! Može se kazati: ‘Adio, ide rastava!’, no ovako nešto… Ne! Ma nek ide u..!’– u šoku će Tereza, koja kaže kako se danas zbog posjeta svojoj snahi mimoišla s Centrom za socijalnu skrb.
– Ne znam hoće li mi dirati djecu. Ne znam što ću. Škola ide… – kaže. Inače, na Hitnu pomoć M. K. je odveo susjed Andro.
– Ovaj moj je ima bit zvao Hitnu pomoć, kad je skontao što je napravio. Susjed ju je ostavio na Hitnoj… Ma Ilija je shvatio što je napravio, ali tek kad je napravio. On je problem kad pije, a pije uvijek. Samo kad se probudi je trijezan! – tužnim će glasom Tereza, koja kaže kako bi najbolje bilo da Ilija K. pođe na liječenje, kako bi se cijela ova agonija konačno završila.
– Žao mi je djece, srećom dobro su. Samo mi je žao što su je vidjeli takvu i pitaju sve ‘gdje je mama, gdje je mama’, pa im kažem da je u Splitu. I bolje, da je ne gledaju i ne vide. Kako ću joj djecu odvesti? I bolje da je ne vide… – kaže tužno Tereza za kraj.