Mada ih čekaju kao ozebli sunce, na pomolu nema dobrih vijesti za mještane Bosanke. Sudeći po odgovoru kojeg smo zaprimili od Hrvatskih cesta, a na temu kada bi prijeko potrebno raskrižje trebalo zaživjeti, istaknuto nam je da je postupak ishođenja lokacijske dozvole i izrada glavnog projekta u procesu. ‘Obzirom da je u tijeku upravni postupak i izrada projektne dokumentacije, u ovom trenutku ne možemo sa sigurnošću navesti očekivani početak izvođenja radova’, naglasili su iz ove državne tvrtke za čitatelje DuLista. O težini investicije također nisu željeli govoriti, dajući nam između redaka do znanja kako im rješenje ovog za lokalnu zajednicu gorućeg problema, evidentno nije na listi prioriteta.
Trakavica duga čitavo desetljeće
Podsjetimo, autor prvotnog projekta raskrižja za Bosanku bila je tvrtka Traser na čelu s Tomislavom Demarinom predstavljenog krajem 2010-ih. On je obuhvaćao intervenciju u prometnicu koja se proteže od Jadranske magistrale do samog mjesta Bosanka, a podrazumijevala je da se po trasi postojećeg puta ulaz s DC8 izmjesti na proširenje prema Župi dubrovačkoj. Ona bi tada imala dvije trake kako bi se promet mogao odvijati relativno normalno, dakle u oba smjera, no na bogenu ne bi moglo proći vozilo veće od kombija. Ipak, time bi se dobila nužna cesta te križanje s trećom trakom za lijeve skretače. Zašto za navedeno nije ishodovana lokacijska dozvola nije poznato, a svojevremeno se potezala priča kako ono nije ucrtano u GUP Grada Dubrovnika. To se, međutim, ispostavilo neistinitim. Štoviše, Generalni urbanistički plan iz 2014. godine imao je uvrštenu spomenutu trasu stoga je posve nelogično što se s realizacijom nije krenulo ranije. Naravno, ne smijemo zaboraviti na problematiku zaštite južne padine Srđa i smjernice HIA studije o kojima se pak počelo govoriti tek 2014., a do tada se mnogošto moglo promijeniti. Nije na odmet ponoviti i kako je posrijedi jedini izravni pristup za ovo mjesto s Jadranske magistrale koji je od vitalnog značaja za tamošnje stanovnike. Svakodnevno svjedoci smo nesnosnih gužvi koje nastaju uslijed nedovoljnog prostora za prometovanje u oba smjera, a koje osobito do izražaja dolaze u ljetnom razdoblju. Dovoljno je prisjetiti se ovog lipnja kada je zbog nerada dubrovačke žičare prometnica bila pod izuzetnim opterećenjem pa se na dolazak vozila Hitne pomoći čekalo i pola sata. To je izazvalo negodovanje mnogih, ali ne i zabrinutost nadležnih. Napomenimo, jedina alternativa kako doći do Bosanke je preko Gornjeg Brgata gdje je ponovno jednotračna cesta. Njom se primjerice kreće Libertasova linija 17 koja polazi iz Dubrovnika. Ona prolazi preko kružnog toka na Solskoj bazi, potom pored Medene doline na Brgatu i tek onda stiže na odredište te se vraća jednakim putem. Naime, pošto je riječ o minibusu on nije u mogućnosti koristiti južni silazak na DC8 čime se znatno produljuje vrijeme vožnje te se za barem pet kilometra više udaljuje Bosanka od ostatka Grada.
Zar netko mora poginuti?
Previše razloga za veselje nemaju ni Dubrovčani s adresom stanovanja na Nuncijati. Prema riječima Hrvatskih cesta, a ponovno na upit DuList-a, ‘za rekonstrukciju državne ceste DC8 na dionici od križanja iza Mosta dr. Franje Tuđmana do petlje na Ilijinoj Glavici u tijeku je usklađenje prostorno – planske dokumentacije kao i izrada projektne dokumentacije’ te također, ‘obzirom na navedeno, u ovom trenutku nisu u mogućnosti precizirati rok realizacije istog’. I o ovome u javnom prostoru izneseni su čitavi traktati što od stručnjaka, što građanskih inicijativa zabrinutih za sigurnost ponajprije djece koja uslijed nedostatka pješačkih prijelaza i nogostupa s južne strane su izložena opasnosti od naleta vozila. Istina, rješenje čitave situacije poprilično je složena, u prvom redu jer se uz rekonstrukciju Državne ceste DC8 planiralo proširivanje, izgradnja parkirališta i uređenje lateralnog kanala koji
bi trebao prihvaćati oborinske vode s padina Srđa i voditi ih do mora kako ne bi došlo do prelijevanja. Za takav scenarij najbolji je primjer Ulica Stjepana Cvijića gdje su za velikih kiša stanari osim s poplavom suočeni s nanosima smeća iz viših kota. Olakotna okolnost nije ni što su u cijelu stvar uključene tri strane – Hrvatske ceste zadužene za rekonstrukciju, Hrvatske vode za lateralni kanal i Grad Dubrovnik u slučaju da se usvoji ideja treće trake kojom bi se prilazilo do objekata ispod Jadranske magistrale te izgradnja nogostupa. S gornje strane pak gdje su ulice, smjestila bi se parkirališta koja bi bila povezana pothodnikom. Mada je očito u pitanju velik izazov, nužno je naglasiti kako je on itekako izvediv ako se usklade interesi svih triju sudionika do čega do sada, nažalost, nije došlo. To kao nuspojavu ima životnu ugrozu stanovnika Nuncijate što se pokazalo na slučaju dječaka kojeg je 2013. udario osobni automobil dok je pretrčavao kolnik. Roditelji su s obzirom da se u blizini nalazi osnovna škola nekoliko puta apelirali na Grad, no njihove molbe iz izborne kampanje u kampanju ostale su neispunjene. Također, za mandata Andra Vlahušića spominjala se i opcija čeličnog pješačkog nathodnika, ali tadašnja gradska uprava za to nije imala sluha inzistirajući da će se pridržavati plana koji podrazumijeva izgradnju pothodnika.
Iz tiskanog izdanja od 2. listopada 2019.