Uz zatvaranje 76. Dubrovačkih ljetnih igara tradicionalno su u Sponzi dodijeljene nagrade Orlando.
Helena Minić Matanić dobitnica je nagrade za najbolje umjetničko ostvarenje u dramskom programu za ulogu Medeje u istoimenoj predstavi. Medeja S. Stonea i H. Müllera druga je dramska premijera ovogodišnjih Ljetnih igara, nastala u koprodukciji Dubrovačkih ljetnih igara, Hrvatskog narodnog kazališta Varaždin i Slovenskog narodnog gledališća Maribor. Minić Matanić i na svečanosti dodjele Orlanda dobila je dugotrajni aplauz kao i nakon svake izvedbe, a mi smo je pred povratak u Zagreb “uhvatili” za razgovor.
Orlando za najbolje umjetničko ostvarenje u dramskom programu zasigurno Vas je ispunilo srećom i ponosom. I za pretpostaviti je da se još uvijek sliježu dojmovi?!
Orlando je kruna moje karijere. Sreća, ponos, zahvalnost, ljubav, ljepota…samo su neki od dojmova koji mi se isprepliću ovih dana. Od silnog uzbuđenja i adrenalina i duša i oči mi zasuze i sjetim se kakve su sve “bitke” prethodile prije nego sto je došao ovaj veličanstveni trenutak. Dojmovi se još sliježu. Iz Dubrovnika sam nakon dodjele nagrada i zatvaranja Dubrovačkih ljetnih igara, gdje mi je bila čast i ponos iznijeti Libertasovu zastavu, odjurila u Varaždin odigrati predstavu na Špancirfestu sa svojim matičnim kazalištem i jutros kad sam se probudila mislila sam da je Orlando bio samo san. I dok ovo pišem mislim da sanjam. Učim se nositi s lijepim situacijama.
Jeste li se nadali nominaciji, priželjkivali je i kako ste reagirali kad ste saznali da ste nominirani?
Zapravo ne postoje nominacije već stručni ocjenjivački žiri, nakon što je odgledao sve tri dramske premijere, donese odluku kome će dodijeliti Orlanda. Beskrajno sam zahvalna žiriju da ga je ove godine dodijelio meni. Moja najveća “misija” je bila, kad sam saznala da ću igrati Medeju na Dubrovačkim ljetnim igrama u režiji Martina Kušeja – samo da preživim i izdržim sve to. Vjerujte mi da mi na kraj pameti nije palo u tom trenutku razmišljati o bilo kakvoj nagradi. Za mene je najveća nagrada bila da sam uopće dobila priliku zaigrati na Dubrovačkim ljetnim igrama i zato je Orlando došao kao šećer na kraju.
Kako su tekle pripreme za Medeju, kakav je bio taj dolazak i izgradnja priče na Lovrjencu? Koprodukcija je u pitanju. Koliko je bilo lijepo, strastveno, a u kojoj mjeri izazovno?
Od prvog čitanja teksta i prve probe odmah je postalo izazovno i strastveno i tako je ostalo do zadnje izvedbe. Radi se o koprodukciji HNK Varaždin koja je moja matična kuća, Slovenskog narodnog gledališča iz Maribora i Dubrovačkih ljetnih igara. Mjesec dana prije nego sto su nam probe počele u Dubrovniku imali smo mjesec dana probe u Mariboru. Znate, kad se u životu poklopi sve… ne događa se često ali nekad se i dogodi da se poklopi baš sve – od teksta, režisera, glumačke ekipe, cijelog autorskog tima i svih drugih sektora. Apsolutno bi svakog od njih ponaosob mogla izdvojiti i zahvaliti im za takvu ljubav i podršku koju su mi pružili od prvog dana. Najviše zahvaljujem Senki Bulić koja je vjerovala u mene da ja mogu biti Medeja u režiji fenomenalnog Martina Kušeja. Martin Kušej me kao i svi ostali držao kao kap vode na dlanu i “zalijevali” su me svaki dan. Kad smo iz Maribora došli na Lovrjenac, dogodila se magija na tom čarobnom mjestu koja je našoj predstavi i našim kreacija dala još višu i dublju dimenziju.
Kako ćutite taj naš veličanstveni Lovrjenac, Igre, Grad?
Ne znam što bih prije od toga istaknula… Lovrjenac kao najveličanstvenija pozornica na kojoj sam igrala, Dubrovnik koji je zaista najljepši grad na svijetu i dubrovačku publiku koja me primila otvorenog srca i koja me zagrlila i prigrlila. I za kraj sam namjerno ostavila te divne, sposobne, pametne, profesionalne, empatične… žene koje stoje iza cijele organizacije Dubrovačkih ljetnih igara, a neka od njihovih imena su: Martina, Senka, Lina, Marijeta, Mara, Dajana, Nikolina… Zahvaljujući svima njima osjećala sam se kao u svom gradu, ostvarila prekrasna prijateljstva, da se jedva čekam vratiti u Dubrovnik.
Ako ste imali nešto slobodnog vremena kako ste ga provodili ovo ljeto u Dubrovniku?
Bila sam disciplinirana i po cijele dane sam se pripremala za probe, a navečer bi odlazila na probe na Lovrjenac. Samo jednom sam okupala na Lokrumu i to dan nakon sto mi je završila zadnja izvedba. Ne žalim se jer više nego dovoljno mi je bilo biti u čarobnom Dubrovniku koji me svaki dan punio energijom. Sama šetnja do Lovrjenca bila mi je više nego dovoljna za punjenje baterija. Bas se nekako posebno osjećate i blagoslovljeno u Dubrovniku.
Svaka nagrada istovremeno je priznanje, čast, ali i poticaj za dalje i odgovornost. Ali Vi ste na velika očekivanja već navikli. Umorite li se nekad od toliko angažmana, stalnog propitivanja, „ulaženja“ u razne uloge, pomicanja granica, novih izazova?
Uvijek se preispitujem i uvijek sam željna novih angažmana zato jer me uvijek nanovo kao malo dijete razvesele nove dimenzije koje želim istraživati, a i samim time pomicati granice kod Helene i kao glumice ali prvenstveno kao osobe. Ima naravno lakših procesa i perioda i onih težih ali oni su svi potrebni da bi se iz njih moglo naučiti i dalje se razvijati. Ja sam sama sebi najveći kritičar i borim se sa svojom nesigurnošću. Nakon svake nagrade slavlje i ushićenje traje dan ili dva, a onda odmah zasučem rukave i vraćam se u svoj “rudnik” da bi idući put mogla biti još bolja i još jača.
Nerijetko umjetnici „pregore“ u želji da daju najbolje, najviše od sebe. Je li se to Vama događalo i, ako da, jeste li se naučili i kako osjetiti moment za stati, naći i održavati balans, napuniti energiju…?
Svakakvim se “metodama” služim da bi se sačuvala i održala i mentalno i fizički. To je disciplina, rad kao sport. Puno odricanja i žrtvovanja da bi došlo do ovakvih rezultata. Ništa od toga mi nije teško. Vježbam, hodam, meditiram, radim na svom mentalnom zdravlju, okružena sam svojim predivnim prijateljima i najveću snagu i inspiraciju vučem iz svoje djece i svojeg pokojnog oca.
Svi načelno znamo što Medeja predstavlja, ali što je Vama značila ova Vaša?
Ljubav, tuga, bol, samoća, strah, snaga, slabost, istina, hrabrost, seksualnost, aseksualnost, otuđenje, nerazumijevanje, razumijevanje….to su samo djelići moje Medeje.
Foto: Marko Ercegović/DLJI