Crna kronika

[HE DUBROVNIK] Svjedočenje Pera Miletića nastavlja se sutra

IMG 8920

Treći je dan nastavljene rasprave za tragediju u HE Dubrovnik.

Treći svjedok je Pero Miletić, inače sin nekadašnjeg direktora HE Dubrovnik Iva Miletića. Zaposlen je u hidroelektrani od 2014. godine kao inženjer u održavanju, a vezano za njegovu građevinsku struku. Već je ispitan pred Državnim odvjetništvom u rujnu 2019. godine. Pero Miletić, kad se zaposlio u hidroelektrani, radovi obnove su već počeli, kako je istaknuto među ostalim u iskazu. U njemu je također govorio o zamjeni stropnih ploča u strojarnici, glavnom projektu, građevinskoj i uporabnoj dozvoli.

Zamjenik županijskog državnog odvjetnika Vlatko Cibilić pitao je na čiju je inicijativu došla odluka o zamjeni ploča u strojarnici?

Kaže kako je inicijativa došla od nekadašnjeg direktora Mata Miškovića, inače prvookrivljenika. Bio mu je to jedan od prvih takvih projekata s vanjskim izvođačima, a naputak je dobio godinu i pol dana nakon zaposlenja. Bilo je to 2016. godine.

Dakle, nije dobio nikakve službene dokumente, pravilnike i zapisnike, nego je postupao po usmenim nalozima direktora Miškovića. Nakon jednog od svakodnevnih obilazaka pogona od strane Miškovića i Sekonda, Mišković je rekao da treba pristupiti finalnom uređenja stropa u strojarnici.

-Nisam imao službena saznanja o radovima revitalizacije. Kad sam se zaposlio, radovi revitalizacije su se već provodili. Nisam imao dokumente za te radove. Kad sam se zaposlio, nitko mi nije dao nikakve naputke, nacrte i rekao koja su moja zaduženja. Osim što me Teo Sekondo proveo kroz dio pogona strojarnice u 10 minuta. Pitao sam kolegu Mara Kalinića da mi kaže o čemu se radi, a on mi je objasnio da se radi revitalizacija radi povećanja snage. Bilo mi je nejasno da su paralelno radovi trajalo i izrađivao se glavni projekt, paralelno. Radovi teku, a projekt se radi. Rekao je da postoji tim za revitalizaciju, nisam bio član tima, ali mi je nakon nekoliko vremena direktor Mišković kazao da prisustvujem operativnim sastancima s projektantima konzorcija koji su se odvijali u kantini pogona. Tad sam vidio dijelove projekta u izradi. Moje nazočenje tim sastancima tima za revitalizaciju je po mojoj procjeni održavano u isto vrijeme ili nakon izvođenja radova finalnog uređenja unutrašnjosti strojarnice. Nisam imao neslužbena saznanja o glavnom projektu od mog oca Iva Miletića – rekao je. Godine 2016. je nazočio na dva ili tri sastanka s predstavnicima projektanata.

—Vezano za projekt Apside sam tražio certifikate materijala, koji je trebao biti ugrađen u unutrašnjost strojarnice, a radi se o valovitim pločama. Dobio sam ga nakon nekog vremena. Ne sjećam se da sam za druge materijale tražio certifikat. Kad sam ga zaprimio za valovite ploče od Vučića i Pavića, Vučić mi je rekao da su valovite ploče koje su se trebale ugraditi identične onima koje su bile ranije ugrađene kao obloga na zidovima i stripu strojarnice. Nakon procjene oštećenja ploča, nisam obavijestio projektanta, nego direktora Miškovića. Nakon toga, direktor je rekao da pokrene proceduru izmjene svih ploča. Kad me pitate koje su bile moje dužnosti prilikom sklapanja osnovnog ugovora sa Spegrom, mogu reći da sam bio samo tehnolog koji provodi proces. I da sam prema zgovoru o izvođenju radova pratio izvode li se radovi sukladno ugovoru. Nisam imao ovlasti zaustaviti radove, nego samo obavijestiti direktora o eventualnom problemima ili odstupanjima. Radove sam pratio kao tehnolog, nisam imao druga zaduženja. Kao odgovorna osoba za realizaciju tog ugovora, potpisivao sam ugovore kao nadzornik radova. Bio sam ovlaštena osoba za nadzor radova i potpisivanje tih situacija. Dopuštam mogućnost da sam koristio pečat nadzornog inženjera – kazao je. Inače, njegovo rješenje o imenovanju nadzornog inženjera je od 10. travnja 2017. godine, istaknulo se.

Predočio mu se sadržaj rješenja, iz kojeg proizlazi da je bio nositelj dva projekta – građevinskih radova u strojarnici te odvodnog tunela, na što je naveo da se nikad nije susreo s time da na jednom rješenju se zadužuju dva posla.

-Rješenje koje mi je predočeno prvi put sam vidio prilikom ispitivanja pred ŽDO. Neslužbeno sam sudjelovao na sastancima u kantini po pitanju ishođenja uporabne dozvole. Tim sastancima su bili nazočni projektanti. Slušao sam rasprave, a pritom se spominjala građevinska dozvola. Sastancima je prisustvao Crnjak, koji je predlagao da se radovi izvode prema pravilniku o jednostavnim radovima u građevinama. Projekti nisu bili službeno završeni. Svi su bili suglasni da projekt jije gotov iako su radovi trajali. Ne sjećam se da sam bio imenovan u odbor za ishođenje građevinske dozvole. Uputio me na Crnjaka zbog ishođenja uporabne dozvole – rekao je.

Odgovarajući na pitanje zamjenika državnog odvjetnika, naglasio je: ‘Nije mi logično da se paralelno radi glavni projekt i izvode radovi’.

—Bio sam nazočan očevidu županijskog tijela za izdavanje uporabne dozvole. Istom je bio nazočan Mišković – rekao je. Kazao je da je bila priložena stara građevinska dozvola u zahtjevu za uporabnu dozvolu. Stara dozvola nema popratnih dokumenata i nacrta. Bio je to samo jedan A4 papir. Mišković je zahtjev i poslao, kako je istaknuo među ostalim u svjedočenju Miletić.

U HEP-u je na početku zaposlen kao tehnolog, i da na svom radnom mjestu nije dobio dokumentaciju, zbog čega je bio pitao kolegu, među ostalim Miškovića i Sekonda za bilo kakvu dokumentaciju za pogon i hidroelektranu, no rekli su da ne postoji nikakva dokumentacija, da je sve odneseno nakon rata. Jedino je na uvid dobio crno bijele fotografije na kojima su bili prikazani radovi izgradnje HE. Tada mu je situacija postala nejasna!

Autoritetom direktora je dobivao naputke što i kako raditi. U to vrijeme izvođeni su radovi revitalizacije te nije mogao utvrditi što je izvorno, a što se novo gradi.

Od Miškovića i Sekonda je dobio naputak da elektrana mora raditi, a da drugo manje važno. Na sastancima je čuo da bi kolega Paviša spominjao dozvole, a direktor Mišković bi šutao, a u nekim bi govorio Paviši da to pusti. Kao što je istaknuo, slušao je usmene naputke, a na pitanje jesu li ti naputci bili u suprotnosti s pravlilnicima, Miletić navodi da je cijela ta situacija u kojoj mu se davaju naputci bez dokumentacije, njemu bila nelogična, a ne protuzakonita. Je li njemu s obzirom na zvanje i to da je stručna osoba, bio dužan voditi brigu o gorivosti materijala, Miletić navodi da je bila zaposlena Apsida, čiji je zadatak bio provjeriti certifikat materijala koji su trebali biti ugrađeni u unutrašnjost strojarnice.

Ne sjeća se trenutka kad je vidio certifikate materijala koji se trebao ugraditi u unutrašnjost strojarnice, ali mu je rečeno da je sve po zakonu i da se ugrađivao u hidroelektrane Zakučac i Mostar. Ne sjeća se što je sve u certifikatu stalo, ali mu je rečeno da se radi o identičnom materijalu. Nije postavio pitanje o zapaljivosti materijala.

Nakon što mu je predočen dokument, u projektu je stajalo da se ugrađuju ploče istih karakteristika te je postupio prema naputku Miljenka Vučića.

-Što se tiče zapisnika o primopredaji radova i konačnom proračunu, odnosno mog potpisivanja istog, mogu reći da mi je Dubravka Putica pristupila na jednoj od sahrana tragično preminulog, te rekla kao i ostalim inženjerima, da radi interne kontrole, potrebno ispotpisivati svu dokumentaciju koja nije potpisana, te sam dan ili dva nakon sahrane, potpisao Spegrin zapisnik o primopredaji i konačnom obračunu – rekao je. Nakon sahrane je potpisao taj Spegrin zapisnik koji mu je dao Miljenko Vučić iz Spegre, a odbio je odgovoriti kad mu je Vučić taj dokument dao na potpis. Iako je kasnije bilo govora o datumu navedenog potpisivanja, u zapisnik je ušlo kako se radi o potpisivanju nakon sahrane. 

-Potpisivao sam privremenu i okončanu situaciju, ali se ne sjećam kad su potpisivani – kazao je dalje. 

Na upit Košte, je li ga svjedok Jelčić upitao zašto se ugrađuju ploče, a ne limene, Miletić je naveo da ga je netko pitao o ugradnji ploča, a on je rekao da se ugrađuju po projektu Apside.

Tonči Matijašević iz Apside je došao u pogon u sklopu projekta te je rekao Miletiću da provjeri što se smije, a što ne raditi po pitanju obložnih ploča. Bio je, kako kaže, ovlašteni inženjer za provedbu građevinskih radova unutar pogona, a među kojima ne ugradnja stropnih ploča. Navodi i da je Ivan Sučić kao ovlašteni građevinski inženjer bio u komisiji za odabir izvodača radova.

-Što se tiče otvora u zidu, znam da su Goga, Mikjel i Sekondo, spominjali taj otvor. Međutim, nisam dobio nalog da se angažiram oko zatvaranja otvora. Spominjao bi se, ali ništa konkretno nije nalagano vezano za taj otvor. Pritom mislim na njegovo zatvaranje. Rekao sam, ako ga treba zatvoriti recite, jer ja na svoju ruku to nisam mogao napraviti. Nije bilo razloga taj otvor evidentirati taj otvor u građevinskom dnevniku. Goga mi je rekao da će strojari riješiti zatvaranje rupe, tj. Mikjel i on, na način da će se napraviti metalna vrata – kazao je. Ne smatram se odgovornim za ugradnju ploča, kako je među ostalim naveo. Bio je član povjerenstva za ishođenje uporabne dozvole. Nije bio upoznat sa stavom ministarstva da se mora ishodovati građevinska dozvola za planirane radove u HE Dubrovnik. Komunicirao je sa županijskim uredom za prostorno uređenje. Direktor Mišković me uputio da se javim Crnjaku po pitanju ishođenja građevinske dozvole.

Rasprava se nastavila bez četvrtookrivljenog Ivice Nujića.

Na upit odvjetnika Hrvoja Tokića, vanjski izvođači koji su radili na području HE, bili su obvezni vratiti gradilište u prvobitno stanje. Ne može se sjetiti je li spegra očistila gradilište. Bio je imenovan članom povjerenstva za ishođenje uporabne dozvole. Nije mu poznata sudbina projekta ishođenja građevinske dozvole. Sekondo je bio osoba koja je bila stalno uz direktora i koja je komunicirala s inženjerima. Ne može tvrditi da je Sekondo bio upoznat s poslovima koji se odvijaju u pogonu HE. Ili da je bio upoznat s generalnim poslovima koji su se obavljali u HE. Sa Sekondom je raspravljao oko svačega što se radilo, no nije mu Sekondo davao konkretne naloge što da radi.

-Ove privremene situacije, kao i okončanu, potpisivao sam kao nadzor od strane investitora, zadužen za izvršenje ugovora. Mislio sam da taj potpis treba ovjeriti pečatom ovlaštenog inženjera građevine. Ne sjećam se da se redovito vodio građevinski dnevnik – rekao je.

Navodi da se ne sjeća da mu je uručeno rješenje o imenovanju njega kao inženjera. Podatke o njemu kao ovlaštenom inženjeru, mogao se doznati upitom od strane komore. Njegov upis u imenik ovlaštenih inženjera je mogao vidjeti direktor. To rješenje o njegovom imenovanju nadzornim inženjerom je moglo biti napisano bez da ga on vidi. Kao što je rekao, bio je tehnolog i odgovorna osoba za realizaciju ugovora.

Ne zna u kojem je trentuku napisano rješenje o imenovanju njega kao inženjera. Dopušta mogućnost da mu je HEP plaćao neke od godišnjih članarina komori. Zna da ih je i on plaćao. Poznata mi je osoba pod imenom Joško Koprivec koji vodi evidenciju radnog vremena. Bio je u njegovoj radnoj sobi i zna da su se u toj sobi nalazile fascikle s dokumentima, ali ne zna je li tamo bila tehnička dokumentacija HE Dubrovnik, kao što je rekao, njemu su na uvid dane crno bijele fotografije gradnje HE. Pretpostavlja da se u uredu Kopriveca nalazila tehnička dokumentacija, ali njemu nitko nije ništa govorio o tome. Kad ga se pitalo o financijskom planu za radove koji su trebali biti izvedeni 2017. godine, pa tako i radovi građevinske struke, rekao je da je sudjelovao na sastancima.

-Ovaj posao je stavljen u plan bez mog znanja – rekao je.

Odvjetnika Čeha je zanimalo je li u iti jednom trenutku razgovarao s ocem, inače nekadašnjim direktorom pogona, kasnije voditeljem proizvodnje, a potom i ponovno direktorom, o tehničkoj dokumentaciji koja mu nije dana na uvid, ili ičemu vezano za HE, kao i o uporabnoj dozvoli.

Pero Miletić navodi da o tim temama nije razgovarao s ocem. Na daljnji upit branitelja kako je došlo do odbira Apside d.o.o. kao izrađivača projekta navodi da je Mišković nakon jednog od svojih obilazaka pogona, još dok su radovi na revitalizaciji privođeni kraju, odlučio da je potrebno sanirati trop i zidove radi derutnog stanja i izvesti još neke građevinske radove i to na način da se isti objedine u cjelinu.

Na temelju tog naloga trebalo je izraditi natječaj za komunikaciju, a s obzirom da on to nije radio ranije obratio se za pomoć kolegici Ljevak koja mu je objasnila proceduru odabira ponuditelja.

Dopušta mogućnost da je kolegica Ljevak poslala upite za ponudu ponuđačima. Sam projekt sanacije je prenesen od strane direktora Miškovića na odaslane pozive su se javile tri tvrtke. Apsida je izabrana temeljem kriterija najniže cijene. On je kao tehnolog sudjelovao na izradi projekta sanacije koji je bio poslan ponuditeljima. Ekonomisti su mu pojasnili da je Apsidina ponuda izabrana, a Mišković je potpisao narudžbenicu za izradu projekta sanacije.

Nakon toga je došao predstavnik Apside Matijašević i razgovarao o onome što je direktor rekao da treba sanirati. Na upit branitelja da li mu je u to vrijeme bio poznat neki zakonski ili podzakonski akt koji propisuje kakvi materijali smiju biti ugrađeni u elektroenergentska postrojenja, Miletić izjavljuje da mu takav akt u to vrijeme nije bio poznat, a nije mu poznat ni danas iako je član komore.

Na daljnje pitanje kako bi danas postupio prilikom izvođenja tog projekta, Miletić odgovara da bi isto odabrao projektanta koji se time bavi i koji zna predmetne propise te bi pitao i nadležno tijelo koje izdaje dozvole pto mu je činiti.

Zašto  je stavio svoj pečat ovlaštenog inženjera na dokument kojim se tvrdi da je sve napravljeno po zakonu ako zakon sam od sebe ne poznaje, svjedok navodi da je upravo iz tog razloga bila i angažirana tvrtka koja ga je trebala uputiti.

Zašto je potpisao Spegrinu izjavu da je sve ispoštovano, svjedok navodi da je to potpisao na temelju stava projektantske firme i na temelju stava glavnog inženjera koji je tvrdio da je istovjetan materijal ugrađivan i u druge hidroelektrane, a taj glavni inženjer je od početka sudjelovao u projektu, pri tome misli na Vučića. On je osobno razgovarao s Crnjakom telefonski, vezano za mogućnost i potrebu ishođenja uporabne dozvole.

Odvjetnik Čedo Prodanović pitao je je li Miletić odobrio ugradnju PVC ploča u HE?

Miletić je među ostalim naveo da je ugradnja pvc ploča odobrena od strane projektanta.

-Kao tehnolog i predstavnik naručitelja pratio radove i uvažavao glavnog inženjera gradilišta. O certifikatu ploča kao i o ostalim certifikatima razgovarao s Vučićem jer mi je bilo važno što se ugrađuje u pogon.

Na pitanje zašto se radnik pogona obratio njemu po pitanju materijala ploča, a ne projektantu, svjedok navodi da je on bio predstavnik naručitelja, pa pretpostavlja da mu se obratio iz roga razloga.

Ne sjeća se da je pročitao certifikat o pločama. Samo je, kako kaže, tehnolog po nalogu direktora te je njemu prenio da je Vučić pregledao ploče, da se iste proizvode u Italiji i da je radi opsega oštećenja potrebno zamijeniti sve ploče. Prenio je da je materijal istovjetan starim pločama, na što mu je Mišković rekao da je dobro i da idu u proceduru zamjene. Inspektoru Barbiru je rekao da je certifikat dobio od Vučića jer je bio izvođač radova.

-Kad me pitate o potpisivanju zapisnika iz 2017. godine, ne sjećam se kad sam potpisao zapisnik, znam da mi ga je Vučić dao u hodniku na potpis. Znam da je kolegica Putica na jednom od sprovoda tragično preminulih kolega, govorila meni i ostalim inženjerima da svi dokumenti moraju biti potpisani. Znam da se u slučaju potpisivanja antidatiranja dokumenta čini nezakonita radnja. Ne znam kako su izvršena plaćanja ako nije potpisan zapisnik iz 2017. godine – dodao je.

Ni danas ne bi znao što bi napravio u slučaju da je iz certifikata pročitao da se ugrađuju zapaljive ploče.

Iako je bio rekao kako je zapisnik o primopredaji potpisao nakon sprovoda, kasnije je u svjedočenju rekao da se ne sjeća kad je potpisao navedeno.

Odvjetnik trećeokrivljenog Miletiću je nekoliko puta postavio pitanje: ‘Jeste li bili nadzorni inženjer?!’. Miletić na ovo pitanje izbjegavao odgovor, po odvjetniku koji je zamolio suca da kaže Miletiću da odgovori na pitanje.

Na upit da objasni kolega Iva Lise i Tea Sekonda, Miletić navodi da je Lise bio zadužen za zaštitu na radu i zaštitu od požara. Opseg njegovog posla je obuhvaćao pregled vatrodojave te istih sustava, provjeru vanjskih izvođača u smislu zaštite na radu. U slučaju da nešto nije u skladu s odredbama, Lise je trebao ukazati Miletiću usmeno, a on bi trebao prenijeti direktoru zapažanja. Nakon toga bi se održao sastanak Lise s direktorom na kojem bi se rješavali problemi. Lise je, kako kaže, na radovima na postavljanju oplate, mogu reći da dolazio u prostore pogona svako nekoliko dana.

-Zamjena tih oplata je trajala par mjeseci. Ne sjećam se da sam skupa s Lisom bio u obilasku prostora strojarnice. Sjećam se da me je Lise upozorio da radnici Spegre postavljaju zaštitnu sajlu, iako za to nisu bili ovlašteni. Što se tiče otvora, Lise je sa svakim pričao o otvoru. Goga je izričito rekao da se zaboravi na taj otvor te sam ja to prenio Lisi – kazao je. Je li Lisi bila dostupna potrebna tehnička dokumentacija, rekao je da je Lise mogao izvršiti uvid u dokumentaciju, no ne zna je li on to napravio. Ne zna njegov opis radnog mjesta. Pretpostavlja da se kao stručnjak zaštite na radu i od požara, trebao interesirati za materijale koji se ugrađuju u strojarnicu. Na upit je li Lise mogao izravno zaustaviti radove, navodi da je mogao o nepravilnostima obavijestiti direktora. Što se tiče Sekonda, kaže da je riječ o osobi kojoj se moglo obratiti.

-Ne znam kome je bio šef. Moj šef je bio Đuro Vojnić. Moje radno mjesto prema ugovoru o radu je inženjer. Ne znam je li u tom ugvooru piše da sam tehnolog. Moja zaduženja nisu specificirana mojim ugovorom o radu. Moje radno mjesto se od zapošljavanja do danas, nije mijenjalo. U vrijeme tragedije, kao ni u razdoblju prije iste nisam bio ovlaštenik zaštite na radu. SUdjelovao sam u proceduri sastavljanja ugovora i dodatka istog kao predstavnik naručitelja. Ja sam bio zadužen za izvršenje tog ugovora, a iz razloga jer je direktor tako odlučio. Mislim da sam kao član komisije za provedbu natječaja parafirao taj ugovor. I da nisam bio upoznat po kojem kriteriju je netko imenovan u tu komisiju te koja su zaduženja članova. To su: Ivan Sučić, Maro Kalinić, Dubravka Putica, Teo Sekondo, Ines Ljevak. Ta komisija nije održavala sastanke. Ponude ponuditelja su dostavljanje putem maila svim članovima komisije na pregled. Svaki član ih je pregledavao zasebno. Ekonomska služba je kasnije slala ugovor na paraf. Nitko nas nije obučio za rad u toj komisiji nego smo ga parafirali po naputku. Što se tiče ugradnje ploča, glavni inženjer gradilišta je rekao da je oštećeno više ploča nego što je predviđeno ugovorom i da se sve trebaju zamijeniti. Prenio sam to Miškoviću koji je rekao da se ide u izradu dodatka ugovora. Uvjet je bio da vrijednost dodatnih radova ne prelazi više od 20-30% osnovnog ugovora te da se bitno ne smije mijenjati. Direktoru sam sačinio pismeni izvještaj kao osoba zadužena za realizaciju ugovora. Kad me pitate o mom potpisu na dokumentu Očitovanje nadzornog inženjera, po zahtjevu i ponudi izvoditelja radova, mogu reći da se radi o špranci na kojoj je napisano da sam ja nadzorni inženjer, iako ja nisam bio nadzorni inženjer u tom smislu. Nisam se potpisivao kao tehnolog i nemam pečat na kojem je otisnut tehnolog. U internom pravilniku HEPa je naznačeno da su inženjeri tehnolozi te su tako u našem pogonu postojala četiri inženjera koji su bili kao tehnolozi zaduženi za izvršenje pojedinih ugovora. Ne znam je li moja dužnosti bila pratiti nadležnu regulativu kao i izmjene. Mislim da u pravilniku HEP-a ne piše da sam tehnolog. Kad me pitate jesam li kao osoba zadužena za provedbu ugovora bio zaduzžen za provjeru materijala koji se trebao ugraditi, mogu reći da ne znam- dodao je.

Miletić je rekao da je nekoliko mjeseci nakon tragedije ušao u HE Dubrovnik. Čišćenje elektrane je trajalo nekoliko mjeseci. Ne zna kad je tvrtka ušla u unutrašnjost elektrane. Niti zna koliko dugo je policija, kao i druge službe, imala ekskluzivno pravo ulaska i boravka u unutrašnjosti elektrane.

-Ne znam je li netko drugi osim te tvrtke za čišćenje ili nekih drugih službi ulazio u unutrašnjost elektrane – rekao je.

Zbog dugotrajnosti vođenja rasprave koja je jutros započela, i koja je trajala do 15 sati, kao i zbog činjenice da svjedoku još trebaju postavljati pitanja tri branitelja te pet okrivljenika, rasprava se prekida kao i ispitivanje svjedoka Pera Miletića. Nastavit će se sutra, u petak. Ispitivanje njegovog oca Iva Miletića se odgađa za drugi turnus ispitivanja svjedoka.

 

Pročitajte još

Na Pošti Lapad sudar automobila i kamiona

Dulist

Vatrogasci intervenirali u ulici Natka Nodila

Dulist

NALETIO AUTOMOBILOM NA PJEŠAKE Prometne nesreće na Vojnoviću i Sustjepanu

Dulist