Aktualno

GOSPAR ANDRIJA SEIFRIED IZ DARUVARSKIH TOPLICA ZA DULIST Oporavit ću se i nastaviti s radom još aktivnije i poletnije nego do sada

Nakon prometne nezgode koja mi se dogodila u Dubrovniku i prekinula mi planove za ovo ljeto, naime, odradio sam jedino donaciju Dimitrija Popo­vića Muzeju Domovinskog rata, nala­zim se u Daruvarskim toplicama. Ovdje baš razmišljam kako je kraljica Marija Terezija bila čudo jer je s njima pove­zana jednako kao s hotelom Imperial o kojem pišem knjigu. To me nagnalo da možda ubacim djelić povijesti o Austro-ugarskoj monarhiji jer bez nje ni Imperial, ni Daruvarske toplice ne bi postojale – priča nam uzbuđeno gospar Andrija Seifried, dugogodišnji dubrovački kulturni i turistički dje­latnik koji se upravo nakon operacije koljena rehabilitira na dalekom sje­veroistoku Hrvatske. Kako nam kaže, nesreća koju je doživio, unazadila mu je i pisanje dogodovština o hotelu čijeg je bio zaposlenik pa se zaustavio na 60. stranici. No, unatoč ovom nesretnom spletu okolnosti, njegov neumoran kreativni duh ne miruje.
— Austro-ugarska je napravila čudo! Prije Jadranske magistrale postojala je makadamska cesta do Dubrovnika koja je građena u tom razdoblju monarhije. Daruvarske toplice utemeljio je grof Antun Janković nakon što mu je upravo kraljica Marija Terezija daro­vala ovo imanje. To je označilo poče­tak izgradnje. Sretan sam što sam ovdje jer nije ništa bez ‘vraga’ pa tako ni ovo. Ljudi s kojima provodim dane su sjajni – od pacijenata do medicinskog oso­blja. Oni su jedan veliki orkestar od 260 zaposlenih na čelu s ravnateljicom koja organizira rad od vrtlara do fizio­terapeuta. Dakle, riječ je o jednom veli­kom ansamblu koji funkcionira ‘svi za jednoga, jedan za sve’ – nastavlja gos­par Andrija i otkriva kako prometna nesreća, međutim, nije jedina nevolja koja ga je pogodila ­

Bilješke nabacuje u notes pamet­nog telefona
— Stavljen mi je i gips na ruku. Već nakon trećeg dana operacije koju je napravio dr. Marijo Bekić, ravnatelj OB Dubrovnik, a koju je jedan moj prijatelj, svojedobno također ravnatelj trauma­tološke klinike, pohvalio. Naime, rekao je da se tako suvremenom pristupu ponajmanje nadao u dubrovačkoj bol­nici. Obolio sam od plućne embolije pa sam na Koronarnom odjelu proveo slje­dećih 15 dana, da bi me poslije prebacili na Traumatologiju u Zagrebu gdje sam prošao strašne muke od razno raznih komplikacija do prevelike količine antibiotika koje sam primio, a koji su mi potpuno uništili probavni trakt. Ni dan-danas ne funkcioniram normalno, ali zahvaljujući predivnim ljudima u Daruvarskim toplicama sigurno ću se oporaviti i nastaviti s radom još aktiv­nije i poletnije nego do sada – iznosi Seifried.
— Urednica me stalno ‘progoni’. Nisam ponio sa sobom laptop jer se ne mogu koncentrirati. Nabacujem neke zabilješke u notes u svom pametnom telefonu. Tih četrdeset stranica trebale bi biti dovršene do studenog i nadam se da ćemo je urednica i ja uspjeti fina­lizirati te očekujem da bi mogla izaći sljedeće godine. Morat ćemo mijenjati mnogo toga jer su neki likovi previše prepoznatljivi i teme su preosjetljive te bi među živućim potomcima mogla potaknuti mnoga negodovanja pa čak i niz tužbi. Kako bi izbjegli te neugod­nosti, mijenjat ćemo imena i slične podatke – govori nam naš sugovor­nik koji je upravo lani ekskluzivno za DuList i najavio nastavak ovog intri­gantnog štiva.
Prilikom našeg razgovora nije nam propustio otkriti kako je baš na nje­gov poticaj Grad Dubrovnik stupio u kontakt s udovicom dubrovačkog književnika Milana Milišića. Na ovaj način, objašnjava nam, konačno je uspostavljena komunikacija s aka­demskom slikaricom Jelenom Trpko­vić čime je zaključeno kako će se o 30. godišnjici pogibelji njenog supruga održati prigodna ceremonija njemu u spomen u Kazalištu Marina Držića, a na kojoj će sudjelovati dubrovački umjetnici te kulturne institucije. Sam program, kako ističe, ‘s dušom i srcem’ vodit će Brigita Masle, ali to nije jedina novost. Također, u Župskoj ulici gdje je Milan Milišić izgubio život bit će 5. listopada otkrivena njegova spomen ploča. Ovo Seifriedu, govori nam, pred­stavlja veliko zadovoljstvo kao uosta­lom mnoštvo prijatelja koji mu pomažu da prebrodi ovo izazovno razdoblje.

‘Osjećam se kao među svojima’
— Najveća podrška su mi bili Dimitrije Popović i njegova supruga Jagoda, Josipa Lisac i Tereza Kesovija koja se u svojim godinama izuzetno za mene zauzela. Nemam riječi, predivni su svi. Potpora su mi bili i mnogi drugi moji prijatelji, neki poznati, a drugi nepoznati javnosti. Idem dalje, već u glavi imam neke nove projekte. Proljetos sam započeo s idejom reali­zacije izložbe Romane Milutin Fabris u Zagrebu. Prostor nije velik, ali se nadam da će na jesen ili najkasnije na proljeće sljedeće godine Romana konačno svu raskoš svoje palete poka­zati u Galeriji Josip Račić, Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti – dodaje. Sljedeće godine, optimističan je, mogla bi se realizirati i neka od njegovih pla­niranih putovanja.
— Trebao sam u kolovozu ići u New York na proslavu 80. rođendana mog dobrog prijatelja. Sva sreća, avio kom­panija je imala razumijevanja pa sam dobio vaučer, tako da ću kad-tad to putovanje obaviti. Žao mi je da sam ga propustio, isto kao i Dubrovačke ljetne igre, posebno posljednju dramsku pre­mijeru jer volim nove trendove i djela te završni koncert kojim dirigira moj prijatelj maestro Ivan Repušić s kojim sam u stalnom kontaktu. Jako mi je žao što ću ga gledati samo na televiziji. Ovo što mi se dogodilo izbacilo me iz svih mojih planova i projekata, ali imam dovoljno vremena za smišljanje nečeg novog. Čak i u svojoj poznoj dobi ću stvarati te možete očekivati brojna iznenađenja – naglašava.
Povratku doma u Zagreb se izuzetno raduje, pogotovo svom laptopu i radu na knjizi. U međuvremenu vrijeme krati s televizijom i društvenim mre­žama. Vježbe su, tvrdi, izuzetno iscr­pljujuće pa mu to i ne ostavlja mnogo snage za ostale aktivnosti. Parkom se, nažalost u kolicima, prošetao tek jed­nom te ga je on oduševio, jednako kao Daruvarci za koje tumači da su svi kao jedna velika obitelj. ‘Osjećam se kao među svojima’, priznaje nam gospar Andrija Seifried i ovim putem pozdrav­lja svoj Dubrovnik kojem, reći će, una­toč zagrebačkoj adresi pripada dušom i tijelom. Mi mu želimo brz i uspješan oporavak te skori đir ulicama najdra­žeg mu Grada.

Objavljeno u tiskanom izdanju DuLista, 25. kolovoza 2021.

Pročitajte još

Kapetanić, Macan, Milinković i Šuljak počasni članovi DPDS-a

Dulist

Rendžeri pomogli odsukati jedrilicu kraj Polača

Dulist

[SPCO DSUBROVNIK] ‘Nismo ni pretpostavljali da za tako nešto treba tražiti dozvolu’

Dulist

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Molimo Vas da nam potvrdite ukoliko ste suglasni s korištenjem kolačića, a privolu možete povući u svakom trenutku. Prihvaćam Više informacija