Teško je u nekoliko redaka sažeti priču koja se u gradu Dubrovniku razvija, sporije ili brže, već 40-ak godina, a intenzivno već posljednjih deset.
Čitajući restrospektivu koju smo nastojali sastaviti što preciznije mnogi, posebno akteri, možda će procijeniti kako smo neke trenutke i detalje pretjerano naglasili, a neke zanemarili. Kompleksnu temu zvanu 'Golf na Srđu' nije lako ispričati, jer poput svake prave priče, i ova je prepuna zanimljivih likova, čudnih i iznenađujućih preokreta. Ipak, osjećajući kako u ovom trenutku u povijesti Grada vrijedi pod jedno razdoblje podvući crtu, donosimo sažetu kronologiju projekta golfa na Srđu. Mi smo je nazvali 'Dossier golf', premda bi je netko mogao nazvati 'Afera golf', drugi pak 'Misija golf'. Pa krenimo…
Stariji naši sugrađani se sjećaju sedamdesetih godina prošlog stoljeća i tzv. projekta „Južni Jadran“, u kojem se po prvi put razmatrala mogućnost izgradnje golf terena na Srđu, ali ideja nije zaživjela u stvarnosti. Dvadesetak godina kasnije, 1995. godine, na taj prostor 'oko bacaju' Hrvatske šume, a 1999. godine, u dokumentu naziva „Polazišta za razvoj turizma“, djelu skupine autora za Grad Dubrovnik, konkretnije se govori o golfu na Srđu. Prvi prostorni plan u kojem se navodi golf kao dio sadržaja jest PPU Grada Dubrovnika iz 2001. godine. Po tom PPU-u područje platoa Srđ označen je oznakom 'R' – sportsko rekreacijski sadržaji, a planirana su tri igrališta s pratećim sadržajem, ali bez smještajnih kapaciteta.
Sommerfeld i Turčić
Ipak, 2003. godine tvrtka Golf park Srđ izražava namjeru za kupovinom zemljišta velikog broja vlasnika na platou Srđa, usput tražeći potencijalne ulagače u izgradnju smještajnih kapaciteta, premda u tom trenutku nikakva izgradnja još uvijek nije bila dozvoljena. Njemački ulagači iz grada Bad Homburga, Erwin Sommerfeld i Hermann Schwatter, s Gradom Dubrovnikom potpisuju poseban ugovor o suradnji, a tada se prvi put saznala i vrijednost projekta – između 70 i 80 milijuna eura. Od toga bi na uređenje dva golf igrališta navodno otišlo deset milijuna eura, na hotele s wellness centrom 35 milijuna eura, a ostatak od 30-ak milijuna eura utrošio bi se na uređenje ruralnog naselja.
Premda su Nijemci već bili krenuli u otkup zemljišta na Srđu (navodno nudeći 20 eura po kvadratu ili 750 eura po hektru za godišnji zakup), svibanj 2004. godine donosi promjene, prije svega u vlasničkoj strukturi tvrtke Golf park Srđ, u kojoj njemački ulagači veliki dio udjela prodavaju svom dotadašnjem savjetniku Braslavu Turčiću, koji tako dolazi do 97 posto udjela.
Tijekom 2005. godine donesene su izmjene PPU-a Grada Dubrovnika, prema kojima se obuhvat područja povećava se sa 100 na 310 hektara, a kasnije i izmjene i dopune GUP-a Grada Dubrovnika, s istim promjenama u površini, premda je u planovima višeg reda još uvijek stajala odredba o 100 hektara površine. U studenom iste godine tadašnji premijer Ivo Sanader na svečanoj sjednici Vlade RH u palači Sponza projekt golfa na Srđu ocjenjuje kao 'projekt od izvanrednog interesa za Republiku Hrvatsku'. Posljedično, dubrovačke civilne udruge Ustavnom sudu će podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti donesenih prostornih planova, ali ni dan danas nema pravorijeka u tom slučaju.
Konačno, 8. svibnja 2006. godine Želimir Bosnić, premda tek HDZ-ov povjerenik Vlade RH za Dubrovačko-neretvansku županiju, koji po zakonu ne smije donositi nikakve 'teže' i 'presudne' odluke, donosi Izmjene i dopune Prostornog plana Dubrovačko-neretvanske županije, kojima povećava površinu namijenjenu golfu sa 100 na 310 hektara, čime pokriva nezakonitosti u ranije donesenim planovima nižeg reda. Tada ujedno u planove ulaze i smještajni kapaciteti, točnije vile i apartmani s 2.800 kreveta.
Frenkel i Zakon o golfu
Dva mjeseca kasnije Nijemci odustaju u potpunosti od projekta, a Turčić se povezuje s Aaronom Frenkelom, bogatim izraelskim poslovnjakom i počasnim konzulom RH u Izraelu, kojem će nešto kasnije prodati čitav projekt. Frenkel je ujedno i suprug Maje Brinar, bivše zamjenice ministra gospodarstva u Račanovoj Vladi Goranka Fižulića, pa je time njegova veza s Hrvatskom dodatno ojačana.
Pod Frenkelovom kontrolom vrijednost projekta naglo raste na 250 milijuna eura, a 2008. Hrvatski sabor donosi famozni Zakon o golfu, koji će po tužbi HHO-a završiti i na Ustavnom sudu, a na snazi biti sve do studenog 2011. godine. Upravo taj zakon bit će dinamo zbivanja i ubrzanog razvoja projekta golfa na Srđu.
U svibnju 2009. godine stigli su nam lokalni izbori, a do danas je ostala zapamćena izjava gradonačelnika Vlahušića s debate u hotelu Excelsior u jeku predizborne kampanje, kada je kazao kako bi za projekt golfa na Srđu omogućio referendum. Kasnije će 'reterirati' i izmisliti pojam 'trajnog referenduma', što će razbjesniti njegove izborne podupiratelje, među ostalima i civilne udruge.
Vrijedi ovdje napomenuti kako je bivša dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica, netom pred gubitak izbora 2009. godine, s tvrtkom Razvoj golf potpisala ugovor o prodaji 47 tisuća metara kvadratnih gradskog zemljišta na Srđu izvan obuhvata golfskog projekta za svega 2,6 milijuna kuna, točnije 55 kuna po metru četvornom. I to joj je, između ostaloga, bio jedan od tereta na izborima koji su po nju završili porazom. Po dolasku na vlast, Vlahušić je tražio od ulagača povratak te zemlje natrag Gradu Dubrovniku.
– Šuica je bila maćeha prema gradu, a majka prema investitorima – govorio je tada gradonačelnik. Budući da je sam Vlahušić vrijednost zemljišta procijenjivao na 100 milijuna kuna, ta transakcija postala je predmet istrage DORH-a. Nekoliko dana kasnije moglo se saznati kako navedeni iznos od 2,6 milijuna kuna nije završio u gradskom proračunu, već je 'prebijen' kroz polog za 30-godišnju koncesiju nad tvrđavom Imperijal na Srđu, a također se utvrdilo da prodana zemlja nije bila gradska, već državna. Kasnije se baratalo s dva podatka: procjenom Državne revizije, prema kojoj je cijena kvadrata bila 148 kuna, i navodnim nalazom Porezne uprave, prema kojoj 2,7 milijuna kuna jest stvarna vrijednost prodanog zemljišta.
Krajem lipnja 2009. godine u javnosti su se pojavile informacije kako Frenkel odustaje od projekta jer nije naišao na razumijevanje novog gradonačelnika. Ipak, početkom studenog 2009. godine – novi zamah za Grad. U Gradskoj vijećnici proslavljeni australski golfer Greg Norman gradskim i županijskim čelnicima predstavio je projekt 'Golf Park Dubrovnik', tada procijenjen na vrijednost od 6,5 milijardi kuna. Nije tada bilo riječi samo o golferskim rupama, već i hotelima (2), vilama (268), apartmanskim jedinicima (408), ukupno 678 objekata na 27 hektara. Tada je PR-ovski glavnu riječ još vodio Dubrovčanin Krešimir Macan i njegova tvrtka Manjgura.
„Srđ je naš“ i zahtjev za referendum
U kolovozu 2010. godine organiziraju se dubrovačke građanske udruge, koji uz podršku Društva arhitekata Dubrovnik svojim medijskim istupima osnažuju želju građana za referendumom o golfu na Srđu. Tih dana u tijeku je također bio javni uvid u prijedlog UPU-a ŠRC-a s golf igralištem i turističkim naseljem Bosanka sjever i Bosanka jug. Ostao je, međutim, upamćen po premaloj maketi projekta, iz koje se ništa konkretno nije dalo zaključiti. Već početkom rujna osnovana je zajednička inicijativa građanskih udruga imena „Srđ je naš“, a s ciljem odbacivanja predloženog UPU-a.
Zatim slijedi rujan i famozna javna rasprava s puno buke i demokratskog folklora, a ideja o otporu jednom takvom projektu dobiva svoju punu potvrdu. S druge strane, Dubrovačko-neretvanska županija još uvijek je stava kako ne može dati suglasnost UPU, zbog neusklađenosti sa županijskim prostornim planovima, što ide na ruku protivnicima projekta. Investitor gradi jaku medijsku promociju, puno sastanči u Zagrebu, najčešće s gradonačelnikom Vlahušićem, a javnosti se predstavljaju i prvi obrisi budućih vila, autorice britanske arhitektice iračkog podrijetla Zahe Hadid.
U travnju 2011. godine ulagači nailaze na problem u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, koja u svoje prostorne planove određuje i izmjene u dijelu koji se tiče golfa na Srđu, a tadašnji predstavnik Razvoj golfa Velimir Čirjak čak ulazi u verbalni sukob sa županom Dobroslavićem na njegovoj konferenciji za medije, prozivajući župana za zaustavljanje projekta.
Po mišljenju Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Gradsko vijeće na proljeće 2012. donosi odluku o nastavku izrade UPU-a, a dolaskom novog ministra Zmajlovića počinje postupak procjene utjecaja na okoliš.
U srpnju 2012. godine inicijativa „Srđ je naš“ još jednom ističe zahtjev za provedbom referenduma o projektu golfa na Srđu, smatrajući ga štetnim za Dubrovnik i Hrvatsku. Objavili su pritom i istraživanje agencije GfK, prema kojem se čak 63 posto građana Dubrovnika protivi izgradnji na Srđu, a njih čak 77 posto žele referendum.
Nakon što Stručno povjerenstvo za Studiju utjecaja na okoliš nije bilo zadovoljno prvim idejnim rješenjem projekta, prema kojem bi vile bile razmještene po rubovima brda Srđ, krajem ljeta tvrtka Razvoj golf u tvrđavi Imperijal otvara izložbu/predstavljanje UPU-a platoa Srđa, odnosno dorađene studije, a poslove PR-a preuzima tvrtka IM&C, u suvlasništvu Ankice Mamić, bliske prijateljice bivšeg prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića. Ipak, dorađena studija je opet odbijena na Povjerenstvu, da bi tek iz trećeg pokušaja Povjerenstvo prihvatilo studiju i uputilo je na javnu raspravu.
Sama Studija utjecaja na okoliš ŠRC-a na Srđu našla se pred građanima na javnoj raspravi 8. siječnja 2013. godine u kinu Sloboda, što je bila prilika građanskoj inicijativi „Srđ je naš“ da još jednom iznese svoje primjedbe i sumnje u vezi projekta.
Mjesec dana kasnije, točnije oko Feste svetog Vlaha, 'Srđevci' su pokrenuli veliku akciju prikupljanja potrebnih više od osam tisuća potpisa za provedbu referenduma o golfu na Srđu, a svoj potpis dao je i gradonačelnik Vlahušić. U suradnji s pravnim stručnjacima osmišljeno je i referendumsko pitanje: "Jeste li za usvajanje UPU-a kojim se, uz izgradnju igrališta za golf, dozvoljava i izgradnja smještajnih kapaciteta s ležajevima (vila, hotela i apartmana) na platou Srđ?".
Već prvi dan skupljeno je čak 2.100 potpisa, u tjedan dana dostignuta je brojka od 8.200 potpisa, a Uredu Gradskog vijeća predano je završno 10.980 potpisa. Nakon prebrojavanja i provjere u Ministarstvu uprave utvrđeno je da je prikupljen dovoljan broj valjanih potpisa (9.085, odnosno 22,5 posto ukupnog biračkog tijela Grada Dubrovnika), a Gradsko vijeće odlučilo da će se referendum održati 28. travnja.
Premijer „Dubrovčanin“
Gradonačelnik Vlahušić inzistirao je na temi pravnih posljedica, ukoliko se odustane od projekta, a istu sumnju imao je i potpredsjednik Vlade Branko Grčić, koji je kazao kako je 'alternativa projektu investitorova tužba Grada i Županije i dobivanje masne odštete'. Međutim, i sam premijer Milanović je ocijenio kako je referendum trebalo održati još 2006. godine te kako bi i on, da je Dubrovčanin, 'vjerojatno bio za referendum'.
– To je ogromna površina i nakon toga nema više. Imate more i planinu višu od tisuću metara – kazao je Milanović i dodao da je Srđ vjerojatno jedini projekt u Hrvatskoj koji određuje sudbinu jednog od značajnijih hrvatskih gradova.
U ožujku se sastaje Stručno savjetodavno povjerenstvo, koje jednoglasno prihvaća Studiju utjecaja na okoliš ŠRC-a na Srđu, a ministar okoliša Zmajlović najavljuje izdavanje rješenja. Udruge su takvu odluku procijenile pogrešnom, jer je studija čak triput bila vraćana na doradu, a mogla je biti vraćena samo jednom, prema tvrdnji udruga. S druge strane, naravno, zadovoljstvo u redovima Razvoj golfa.
– Nakon više od šest godina truda i zalaganja za realizaciju projekta Golf Parka Dubrovnik, i struka je potvrdila da zahvat neće imati štetnog utjecaja na okoliš i prirodu – komentirali su iz Golf parka Dubrovnik.
Podrška projektu stigla je i od novog ministra turizma Darka Lorencina, koji je izjavio kako 'moramo čuvati sliku Hrvatske u investicijskom smislu'. Ovdje je zanimljiva i izjava ulagačeve supruge Maje Brinar, koja je u intervjuu za jedan tjednik kazala kako je u novom sazivu Vlade za svoj projekt konačno našla suradnika u Darku Lorencinu, tada još Čačićevom zamjeniku u Ministarstvu gospodarstva, a nije naodmet spomenuti i kako je jedini ministar koji se negativno izjasnio o projektu golfa na Srđu bio Lorencinov predhodnik na ministarskoj funkciji Veljko Ostojić. Ostojić je, podsjetimo, kazao kako u slučaju golfa na Srđu nije riječ o turističkom, već o nekretninskom biznisu, da bi potom igrom slučaja dao ostavku, a Lorencin, koji ga je naslijedio, poznat je i kao autor već sad spornog Zakona o strateškim investicijama, koji bi se na dnevnom redu Sabora mogao naći već za koji mjesec.
Početkom travnja 2013. godine udruge Srđ je naš, Zelena akcija i Pravo na grad pozvale su ministra Zmajlovića da izda negativno rješenje za studiju utjecaja na okoliš, a zbog višestrukog pogodovanja ulagaču te površnosti same studije. Njima se pridružio i Hrvatski helsinški odbor, također ocijenivši projekt negativnom ocjenom. Ipak, Ministarstvo zaštite okoliša 9. travnja objavljuje kako je doneseno pozitivno rješenje u postupku procjene utjecaja na okoliš ŠRC-a na Srđu 'uz predviđene mjere zaštite i program praćenja'.
– Mislim da je to još jedno pozitivno rješenje za grad Dubrovnik i za građane Dubrovnika jer svi znate da ja aktivno zagovaram da je taj projekt koristan za građane Dubrovnika – komentirao je odluku gradonačelnik Vlahušić, a iz Građanske inicijative "Srđ je naš" podsjetili su kako će 'posljednju riječ o projektu ipak imati građani Dubrovnika na referendumu'.
Referendum!
Ubrzo su 'Srđevci' predstavili i tzv. vlasničku kartu platoa Srđ, na kojoj se jasno moglo vidjeti da je pola obuhvata projekta u vlasništvu Republike Hrvatske, Grada Dubrovnika ili građana, dok tvrtka Razvoj golf u vlasništvu drži svega trećinu zemljišta. Nekoliko dana kasnije objavljeni su i podaci o ulozi Vlade RH u realizaciji projekta, prema kojem se Vlada navodno obvezala sufinancirati komunalnu infrastrukturu i dati državno zemljište u koncesiju s pravom građenja ulagaču.
Pred sam referendum Dubrovčani su bili svjedoci skandaloznoj izjavi svog gradonačelnika kako je i ostanak kod kuće i neizlazak na referendum 'aktivni čin građana', a saznali smo kako je i Zelena akcija za deset tisuća kuna kupila 60 četvornih metara zemlje na Srđu, kao 'vid borbe protiv otimačine zemlje'.
– Cilj kupnje zemlje je bio osigurati status stranke u postupku, ako dođe do toga da Razvoj golf počne izvlašćivati privatne vlasnike – objasnio je Enes Ćerimagić, pravnik Zelene akcije, podsjećajući kako je ovakva metoda široko rasprostranjena u brojnim svjetskim udrugama za zaštitu okoliša.
U nedjelju, 28. travnja konačno je održan i referendum, a da bi bio obvezujući valjalo je ostvariti izlaznost od 50 posto +1 glas od 38.007 birača-glasača u Dubrovniku (barem prema neurednom popisu). Ipak, odaziv je bio dosta slabiji, 31,51 posto ili 11.977 birača. Za projekt na Srđu glasalo je 1.846 glasača dok je protiv bio 10.051 glasač. Ulagač je u velikom slavlju na Bosanci dočekao za njih povoljan rezultat, dok su udruge, unatoč neostvarenom cilju, ostale osokoljene brojkom od preko deset tisuća glasova protiv.
Priču o dubrovačkom referendumu objavio je i britanski Independent, uspoređujući ulagača s velikom bijelom psinom koja prijeti pojesti obalu, a Građanska inicijativa Srđ je naš uskoro je na lokalnim izborima dobila svoje 'političko krilo' u vidu nezavisne liste načelu s Igorom Miošićem. Ostvaren je uspjeh, jer je lista dobila tri mjesta u novom sazivu Gradskog vijeća.
Kako su kroz kampanju najavljivali, cilj im je bio jasan – zaustaviti donošenje štetnog UPU-a. Ipak, osim Laburista i HSLS-a, u vijećnici nisu našli sugovornika za tu temu. Ono što jesu postigli jest spajanje nespojivog u tzv. Dubrovački dogovor, okvirni sporazum više stranaka s inače dijametralno suprotnim stavovima. Po istom kapom našli su se SDP, HDZ, HNS, HSS, HSU, HSP AS i DDS.
Na 2. sjednici Gradskog vijeća u utorak, 30. srpnja, priča o golfu na Srđu dobila je svoj epilog. Prevladala je zelena boja vijećničkih glasačkih palica, čime je usvajanjem UPU-a projekt ŠRC-a na Srđu i na Gradskom vijeću dobio 'zeleno svjetlo'.