Poštanska marka s likom našeg Parca puštena je u opticaj na sam dan Feste, povodom 1700. obljetnice mučeničke smrti svetog Vlaha, te se na taj način još jednim dijelom obilježava ova važna obljetnica i spomen na zaštitnika Dubrovnika.
Marka, 180. po redu s dubrovačkim motivom, puštena je u 100 tisuća primjeraka, a a dizajna se prihvatio Orsat Franković, autor niza zapaženih dizajnerskih rješenja, vizualnih identiteta, plakata, kataloga, monografija, časopisa i pakiranja za najrazličitije naručitelje kao i 150 poštanskih maraka za pošte Hrvatske, Belgije, te Bosne i Hercegovine. Fraković je ‘iskoristio’ dobro poznat motiv, posuđen iz Dubrovačkih muzeja, a o cijelom procesu rado je popričao za ovaj broj DuLista.
Na dan našeg Parca puštena je opticaj jedinstvena poštanska marka s njegovim likom, koju ste Vi dizajnirali i osmislili.Možete li nam za početak otkriti koji je motiv i zašto je baš on izabran?
Ovaj motiv je između nekoliko predloženih odabralo Povjerenstvo Hrvatske pošte za odabir likovnih motiva poštanskih maraka. U podlozi marke je fotografija ustupljena ljubaznošću Dubrovačkih muzeja, a snimio ju je fotograf Božidar Gjukić. Slika u predlošku je rad Carmela Reggia s početka 19. st. iz Pinakoteke župne crkve sv. Nikole u Cavtatu. Ovom prigodom zahvalio bih se i Dubrovačkoj biskupiji na suglasnosti za korištenje predloška iz njihove zbirke.
Filatelističko društvo Dubrovnik iniciralo je izdanje ove poštanske marke. Po čemu je ona specifična?
Slika uz parca i vedutu Dubrovnika prikazuje i atribute njegove mučeničke smrti, češalj za vunu – što je bio i jedan od osnovnih razloga za odabir upravo ovog predloška, obzirom da je to i tema kako obljetnice, tako i samog filatelističkog izdanja.
Koliko se dugo bavite dizajnom poštanskih maraka? Jeste li radili još neke marke na temu Dubrovnika?
Negdje od samih početaka Hrvatske pošte, mislim od 1993. godine. Od tad do danas je u opticaj pušteno preko 140 izdanja na kojima sam radio. Na desetak izdanja pojavljuju se dubrovački motivi: Božićna marka s Božidarevićem iz 2002., redovno izdanje s primorskom narodnom nošnjom iz 2010…
S obzirom da ste i sami iz Dubrovnika, koji Vas inspirira i u drugim poljima, koliko su Grad ili naš Parac prisutni u vašem radu?
Čak i kad nije tema, Dubrovnik se nekako ‘pojavljuje’ u mojim radovima, kao na primjeru izdanja poštanskih maraka povodom svjetskih izložbi EXPO u Zaragozi, gdje su slike mora s Lopuda i Kalamote, ili Šangaj gdje je u kontekstu idealnog grada prikazan Dubrovnik. Sveti Vlaho se pojavljuje već treći put, prije ovoga bio je na marci 50. obljetnice Instituta za povijest umjetnosti i na Hrvatskoj nematerijalnoj baštini (Festa Sv. Vlaha).
Planirate li, s obzirom da smo u Godini svetog Vlaha, još koji projekt na temu Parca i njegovog lika? Ili ste to ‘prepustili’ nekome drugome?
Krajem protekle godine sudjelovao sam u ocjenjivačkom sudu natječaja za odabir vizualnog identiteta obljetnice. Jednoglasno smo odabrali rješenje naših kolegica i sugrađanki Nore Mojaš i Made Miličević koje se već može vidjeti u opticaju (nalazi se i na poštanskoj marci, žigu i FDC-u ovog izdanja) i one će tijekom iduće godine raditi na materijalima koji komuniciraju ili tematiziraju obljetnicu.