Na kraju smo po mnogočemu izazovne i nesvakidašnje 2020. godine. Koronakriza zahvatila je sve pore gospodarstva, a pogođena je i glazbena industrija. Nema koncerata, festivala, manifestacija… Sve se to naravno odražava i na same glazbenike. O tome kakvo je trenutno stanje u ovom sektoru porazgovarali smo s nekolicinom dubrovačkih glazbenika. Saksofonist i flautist Ivan Bonačić naglašava kako je važno spomenuti distinkciju između statusa stalno zaposlenih radnika u kulturi (orkestri, kazališta, kulturne ustanove itd.), slobodnih umjetnika, neovisnih profesionalaca, tj. freelancera, i svih onih koji rade kao tehnička podrška u kulturnom sektoru.
— Prvo navedenima su smanjene plaće, no njihove institucije su kako tako nastavile s radom. Neki od nas su se uspjeli u proteklih nekoliko mjeseci izboriti trudom i radom te ostvariti kakve-takve nastupe uživo ili izložbe. Veliki se postotak ljudi u kulturnim djelatnostima bavi, pored umjetničkog autorskog rada i ostvarivanja samostalnih nastupa, majstorskim radionicama i određenom komercijalnom djelatnošću unutar svog zanimanja te time gradimo svoju reputaciju pružajući visokokvalitetne usluge koje redovito
nailaze na marginalizaciju – navodi Bonačić te napominje kako dosta nas uz obalu financijski ovisi o turističkom sektoru.
— Međutim za razliku od drugih turističkih gradova u Hrvatskoj, Dubrovnik je evidentno podbacio po pitanju kulturnih događaja. Prvenstveno je bolno vidjeti koliko grčevito neki žele strpati kulturu i turizam u isti koš kao da jedno bez drugog ne mogu. Moje mišljenje je da ono što nazivamo kultura je ono što nas na jedan predivan način razlikuje jedne od drugih. To je refleksija naših života kao umjetnika naspram cijelog društva. To su naša iskustva, inspiracije i životne priče svih nas. Bez implementacije toga u svakodnevici mi ni ne možemo sebe identificirati kao ravnopravne članove društva – navodi nam Bonačić.
‘Dok možemo stvarati, možemo se smatrati sretnicima’
Kao i brojnim njegovim kolegama, i njemu samome je u ovoj kriznoj godini propalo dosta planova.
— Dosta je planova jednostavno propalo, ali pouka je da nam uz sve planove razum mora nadvladati osjećaj nade pa nakon toga i osjećaj razočarenja jer dok smo zdravi, dok možemo stvarati i imamo prijatelje i kolege koji nas nesebično podržavaju možemo se smatrati sretnicima i nastaviti se prilagođavati novim uvjetima – smatra Bonačić.
Koronakriza pomrsila je planove i jazz glazbenici Ines Tričković.
— A što reći… Ova godina je za nas glazbenike koji živimo od nastupa zaista bila kompleksna – ističe Tričković. Njoj je otkazana turneja po Americi, nastup na prvom izdanju legendarnog Montreux jazz festivala u Kini, koncert s hongkonškom filharmonijom te više od 15 nastupa u Aziji.
— Snimanje albuma se pomaklo, sklapanje ugovora s jednom velikom izdavačkom kućom… Sve je stalo – iznosi Tričković. No, naglašava kako se ne voli puno koncentrirati na ono što nemamo nego na ono što imamo.
— U ožujku sam pokrenula online školu s 50 učenika, a nedavno sam sni¬mila vokalni online masterclass za edukacijsku platformu ‘Omniakademija’. Imala sam i jedan online event te sam uspjela održati moj tradicionalni ljetni koncert u Dubrovniku kao i divan koncert u Veloj Luci u čast Oliveru – govori nam Tričković.
— Dobila sam i angažman u Kazalištu Marina Držića u fantastičnoj predstavi Tramvaj zvan žudnja, tako da se zaista nemam što žaliti i uistinu sam presretna na ipak toliko posla i to kreativnog i izazovnog. Umjetnici uvijek imaju na čemu raditi. Ako ne na bini, onda stvaram iza kulisa, pripremam sve za skorašnja bolja vremena i normalizaciju turneja, nastupa i življenja – zaključuje Tričković.
‘Preko noći se sve ‘zaledilo’
Članica dubrovačkog benda Amadeus Ivana Pavlić ističe kako su imali dogovorene ugovore za svaku noć od 1. trav¬nja do 1. studenog, no uspjeli su realizirati samo jedan.
— Preko noći se sve ‘zaledilo’ i sve je na čekanju. Ne očekujemo uskoro neki veliki napredak ni neke promjene – navodi nam Pavlić.
Mlada korčulanska pjevačica Domenica Žuvela ove godine nije uspjela održati nijedan koncert.
— Mislim da nikome nije lako, a ako stavimo sa strane financije, najteže se pomiriti s činjenicom da ne možeš raditi svoj posao. Svakako sam pozitivna i mislim da će u konačnici sve doći na svoje, tako da ćemo iduće godine vjerojatno imati više koncerata nego ikad da nadoknadimo sve! – rekla je Domenica za DuList. Zadnjih mjesec dana, govori nam dalje, posvećena je novim pjesmama pa tako često odlazi u studio i polako vraća glasnice u formu. ‘Trenutno sam zaokupljena svojom novom pjesmom Medenjak’- otkrila nam je Domenica. Radu na novom albumu posvetio se i Ivan Bonačić.
— Posvetio sam se radu na novom albumu radnog naziva Dream Aviary za koji sada okvirno planiram snimanje u prvoj polovici sljedeće godine. Datum izdavanja se još ne zna jer je previše zasad financijsko-produkcijsko-tehničkih parametara da bih uopće želio predaleko planirati – govori Bonačić. U ovoj je godini, navodi nam, imao čast nastupati na Svečanom otvorenju 71. Dubrovačkih ljetnih igara kao solist, a godina 2020. donijela mu je i nagradu Status Hrvatske Glazbene u kategoriji jazz saksofon. Zbog toga, ističe, ne može reći da je ovo za njega bila godina stagnacije.
Europski modeli podrške nama su utopijski
Zanimalo nas je i je li Vlada dovoljno pažnje posvetila očuvanju općenito kulturnog sektora.
— Fondovi solidarnosti koje smo dobili za travanj, svibanj, kao i jednokratna pomoć Ministarstva kulture u lipnju iziskivali su potrebu da se svi umjetnici na neki način klasificiraju, tj. da se utvrdi tko se bavi umjetnošću, tko se školovao, a kome je umjetnost samo hobi ili dodatni izvor prihoda te su neki od njih imenovani ‘neovisnim profesionalcima’. Naime, ‘neovisni profesionalci’ su visokokvalificirani stručnjaci u svom području, većinom sveučilišnoga obrazovanja, no bez stalnog zaposlenja. Među njima se nalazim i ja. Modeli podrške umjetničke scene koji su se u Europi već uveli, za hrvatske prilike izgledaju kao utopijski.
Neki od primjera su: mjesečna financijska pomoć gradova, regija i država slobodnim umjetnicima u iznosu od nekog minimalca (Njemačka, Austrija, Francuska itd.), neoporezivanje ugovora do određene visine honorara, kao i još mnoge stvari koje bi mogle poboljšati naš položaj. Najveći je problem što umjetnika sa statusom neovisnih profesionalaca u kulturi nema dovoljno da bi predstavljali skupinu koja može pregovarati s onima koji odlučuju – navodi nam Ivan Bonačić.
Ines Tričković pak navodi kako su se strukovne udruge izborile za određenu pomoć, ali da to nije ni blizu nekih održivih iznosa življenja.
— No, bolje išta nego ništa… Moja filozofija je gledati kako mi glazbenici možemo nešto napraviti i nešto dati, jer živimo jedan prekrasan život, radimo što volimo, bavimo se umjetnošću, stvaralaštvom. Uvijek ima posla za onog tko želi raditi, tko voli raditi i tko je dobar u svom poslu pa makar i u najvećim krizama – zaključuje dubrovačka jazz glazbenica.
Ivana Pavlić ističe kako članovi njenog benda nisu uspjeli dobiti potpore Hrvatske glazbene unije, budući da im glazba nije jedini izvor primanja.
— Hrvatska glazbena unija je davala potpore, ali isključivo glazbenicima koji žive od toga i nemaju druga primanja. Mi smo svi negdje zaposleni i to nam nije jedini izvor primanja – rekla nam je Pavlić.
Mnogi su se u koronakrizi i ‘lockdownu’ posvetili online radu. Za Ines Tričković ta je platforma dobra jer glazbenicima daje priliku nastaviti s radom i ostati u kontaktu. Ipak… ‘Performer treba publiku, živu publiku i binu. To ne može ništa zamjeniti’, mišljenja je Tričković.
— Online nastupi se ne mogu mjeriti s osjećajem slušanja glazbe live. Prenošenje emocija do publike, zvuk, vibracije, mirisi i atmosfera su samo neki od detalja zbog čega smo svi posjećivali koncerte. Ne smijemo se previše oslanjati u umjetnosti na online sadržaje jer smo fizička bića i kroz ekran dobijemo samo mali segment od kompletnog umjetničkog djela. Također, u glazbenoj edukaciji je potreban individualni rad s profesorom, prvenstveno u formativnim godinama, zbog svih detalja spoznaje instrumenta s kojima se učenik koji je početnik susreće (postura leđa, prstiju, ambažure itd.). Online bavljenje glazbom je trenutno sustav koji nam pomaže da ostanemo prisutni i vidljivi na sceni i to funkcionira kao neka vrsta ‘kulturnog respiratora’ na koji smo spojeni uz povremene svijetle trenutke gdje svaki koncert cijenimo kao malo čudo – zaključuje Bonačić.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 2. prosinca 2020.