Samostan Male braće čuva više antifonara i graduala. U gradualu, de tempore, sa signaturom ‘H’, na f 67v, s tekstom i notama za ‘Spiritus Domini’ je inicijal S. On se kao iluminacija u tom čitavom velikom notiranom kodeksu ističe po tome što, za razliku od drugih inicijala u njemu, zauzima veliku većinu površine stranice, njezinu gotovo ispisanu polovinu. Na vrhu slike s lijeve strane je anđeo koji svira u trubu ‘školjku’, a u desnoj ruci drži plodove šipka. Ispod njega je lavlja glava o čijim otvorenim raljama na crvenoj vrpci vise voćni plodovi, a ispod uz istu vrpcu penje se drugi anđeo stojeći na nagnutom vrču sa zelenom biljkom. U gornjoj polovini stranice, uz lavlju glavu na desno, minijaturni je inicijal, slovo S, početno slovo riječi Spiritus. Minijatura prati tekst i note svetkovine Duhova, a u njezinu donjem dijelu predočen je susret prve kršćanske zajednice u Jeruzalemu nakon Isusove smrti, i to u ‘gornjoj sobi’ gdje su stanovali apostoli, i gdje ‘svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom’. (Dj 1,14) Kako je baš riječ o toj sceni otkriva Gospin molitveni stav sa sklopljenim rukama i apostolima uz nju u istom pobožnom položaju. A gornji dio ‘gornje sobe’ prostorija je s kasetiranim stropom, a na zidu su četiri gotička prozora.
Otkriće 2004. godine da su zidovi sakristije bili oslikani, i da je ona imala drveni kasetirani strop i gotičke prozore, upućuje na sličnost prostorije u gradualu s nekadašnjim izgledom ove prostorije. Iako minijatura nije imala svrhu prikazati stvarne dimenzije dijela predočene dvorane, zbog podudaranja proporcija i rasporeda prozora, čini se kako je u gradualu doista riječ o prikazu sakristije. Četiri gotička prozora u velikoj ukrašenoj dvorani na minijaturi stoje na pozicijama na kojima su, kako otkriva sačuvani ostatak šiljastog vrha prijašnjeg sakristijskog prozora, takvi stajali i u sakristiji prije ugradnje svoda i izgradnje kapele. Ostatak prozora na istočnom dijelu zida, još je ‘in situ’ iznad svoda, a dostupan je kroz otvor u podu sobe prvog kata. Ostatak je točnoiznad današnjeg gotičkog prozora sa šiljastim vrhom i rozetom, blizu sjeverne strane. Vrh ostatka prozora gotovo dotiče bivši kasetirani strop, a položaj mu otkriva kako su na istočnom zidu bila još tri takva. A kad se duljina od sjeveroistočnog kuta do šiljastog vrha toga prozora, koja iznosi 175 cm, po uzoru na raspored prozora na slici, prenese na istočni zid sakristije, dobije se otprilike stvarna dužina istočnog njezinog zida, koji rasporedom prozora i izgledom odgovara minijaturi u gradualu.
Vrh sačuvanog prozora iznad svoda bez sumnje potvrđuje vezu sakristije sa slikom u gradualu, pa se može tvrditi kako je njezin izgled kakav je bio pred više od pola tisućljeća ostao upisan u toj knjizi. Činjenica da je u sakristiju 1509. ugrađen svod otkriva kako je ona izgledala prije toga građevinskog zahvata. Iz minijature se vidi da je riječ o vrlo prostranoj svečanoj prostoriji a prozori su na njezinoj dužoj strani. Grede na njezinu stropu postavljene su s velikim razmakom. To se podudara sa sakristijskim stvarnim mjerama, a i razmak između sačuvanih kamenih konzola iznad svoda s tim se slaže, pa je očito kako pretpostavljene proporcije minijature odgovaraju sakristijskim. Ostaci kamenih konzola, širine 20 cm, na istočnoj i zapadnoj strani, na svakoj strani bilo ih je po devet, s razmakom od 130 cm, također upućuju na sliku iz graduala, Uz to, ostatak oslika na sakristijskim zidovima otkriva kako su grede stropa bile postavljene tako da su povezivale njezinu istočnu i zapadnu stranu. To vrijedi i za sliku na minijaturi na kojoj se vidi devet greda koje povezuju stranu na kojoj su prozori sa suprotnom stranom. Grede sakristije bile su oslonjene direktno na kamene konzole na istočnoj i zapadnoj strani. Njih su zbog velikog razmaka podupirale dvije jake grede što su povezivale sjevernu i južnu stranu.
To otkrivaju dvije sačuvane oslikane kamene konzole odgovarajuće niže postavljene na sjevernom zidu i dvije niše na istoj visini u južnom zidu, danas iznad svoda. Konzole su još uvijek su na svojim pozicijama ‘in situ’ na udaljenosti od oko 220 cm od istočnog i zapadnog zida, a konzole na južnoj strani očito su izvađene pa su na tim pozicijama neobrađene šupljine. Minijaturna slika u gradualu otkriva dakle tadašnji monumentalni izgled istočne strane sakristije. Bogatstvu boja i ornamentike tabulata tog iznimno skladnog sakralnog prostora može se u predodžbi pridodati i raskoš oslikanih kamenih konzola od kojih su neke ostale sačuvane iznad svoda.
Treba napomenuti da vrlo rijetke crkve imaju tako prostrane sakristije kakva je ova. Imali su ih uglavnom samostani s velikim brojem svećenika, jer su svećenici tihe svete mise do reforme liturgije II. Vatikanskog koncila izgovarali svaki na svojem oltaru, i to često istovremeno. Uočljivo je kako dva današnja gotička prozora na istočnoj strani nisu na simetričnim pozicijama. Prozor na istoku prema jugoistočnom kutu sigurno nije na mjestu gdje je bio onaj iznad svoda, što se dade zaključiti iz pozicije vrha onog koji je ostao. Kako bi kapela prividno dobila središnju poziciju, i zbog veličine njezinog luka, prozor na južnom dijelu istočne strane pomaknut je oko pola metra prema jugu. Na to su utjecali ormari, koji su pri izgradnji kapele već bili na sjevernoj strani. Zbog više podudarnih točaka minijature iz graduala i iznesenih podataka iz prošlosti sakristije, može se smatrati kako je gradual radila ekipa nekog franjevačkog skriptorija prije 1509. Na minijaturi je sačuvan izgled sakristije dok je u njoj bio kasetirani strop s gotičkim prozorima podignutima visoko, i dok još nije imala kapelu s oltarom moćnikom. Onaj tko je iluminirao gradual očito je poznavao ovaj sakralni prostor, i znao kako će se ta vrijedna knjiga čuvati u njemu.
Zato je gradual ukrasio inicijalom sa slikom sakristije i iznimno velikom iluminacijom. Iz svega se može zaključiti da je gradual vrlo vjerojatno izrađen u franjevačkom skriptoriju na Daksi, i ostao sačuvan u sakristiji nakon potresa i požara 1667. I povjesničar umjetnosti fra Anđelko Badurina prema stilskim karakteristikama stavlja ovaj kodeks u drugu polovicu 15. stoljeća, i tvrdi: ‘Nastao je u nekom franjevačkom skriptoriju (Litanije svih svetih) u jadranskom području.’ Na sličnu pomisao došao je i fra Mijo Brlek pišućio četiri graduala nadbiskupa GrazianiRajnalda (1465-1529), bivšeg generalnog ministra Reda Male braće, pa nakon toga dubrovačkog nadbiskupa od 1510. do 1518. Nadbiskup je graduale 1518. darovao crkvi svojega rodnog mjesta, crkvi sv. Franje u Bagnacavallo (provincija Ravena), a danas se čuvaju u tamošnjoj knjižnici. Zbog toga što su rukopisi nastali za vrijeme biskupstva Graziania, i zbog slike nadbiskupa i Dubrovnika u njima, Brlek se pita: ‘tko je sitnoslikao i gdje su sitnoslikani korali?, i zaključuje: ‘…ali iz svega izlazi, da je umjetnik poznavao i nadbiskupa Graziania i Dubrovnik. Da li je on Dubrovčanin, da li je gradual rađen u Dubrovniku ili na Daksi, gdje dvadesetak godina kasnije sitnoslikafr. Bernardin Gučetić…’ Dubrovački franjevac Bernardin Gučetić (Gozze) (1495-1569) krsnim imenom Marin a nadimkom Gerić bio je u to vrijeme, kako i Brlek pretpostavlja, premlad da bi iluminirao ove kodekse, jer je riječ o knjigama što su nastale od 1510. do 1518. Njega je vrlo vjerojatno poučavao onaj koji je na Daksi iluminirao Grazianovegraduale, kao i gradual Male braće ‘H’, fra Adartin iz Verone a spominje se kao minijaturist u samostanu Male braće u 15. stoljeću? Uz njega se možda može vezati i izrada intarziranih sakristijskih ormara?
Fra Stipe Nosić