‘Javni život i kazališni bonton u sumrak Dubrovačke Republike’ naziv je predavanja koje je dubrovački povjesničar i latinist dr. sc. Relja Seferović, znanstveni savjetnik u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku održao danas u Kneževu dvoru.
– Pomorstvo je bila jedina grana koja je ostala neokrznuta nakon strašnog stradanja u velikom potresu 1667. godine. Postepeno se razvijao grad, postepeno se prilagođavao novim prilikama koje su vladale na pozornici europske scene. Senat se tako okrenuo i drugim mogućnostima gospodarskog razvoja grada – istaknuo je na samom početku Seferović.
Gradom je zavladala posvemašnja vedrina. Od vreve gradskih ulica do otmjenih salona dubrovačke gospode, gdje je u umne rasprave zalutao i poneki lascivni stih, posvuda je brujala nesputana rasprava, odjekivala glasna prepirka, slobodna razmjena mišljenja.
– Bilo je gotovo nemoguće naći odraslog muškarca ili vlastelina koji je bio besposlen. Svi su oni hitali svojim poslovima brinući o vlastitom imutku – rekao je Seferović prema zapisima anonimnog izvjestitelja carice Marije Terezije te je dodao kako je također zapisao su gradske kavane bile ‘dupkom pune’ mladim ljudima.
Također se osvrnuo i na zapisnike sa sjednica Senata koji su bili puni zabrana, zakona, ukazima kojima se pokušavali regulirati taj važan segment javnog života u gradu. Među njima su zabrane – pušenja lule u kavanama, kockanje, kartanje… Govori zapravo o novom duhu vremena, odnosno slabljenja općeg autoriteta.
Dotaknuo se i pitanja kazališta u vrijeme netom prije pada Republike kad su Dubrovnikom vladale talijanske kazališne trupe koje su imale izrazitog utjecaja.
– Sve poslove oko dubrovačkog kazališta vodilo je posebno državno povjerenstvo pod Senatom. Trebali su među ostalim brinuti o miru i redu u kazalištu. Svim članovima publike zabranili su da dođu maskirani ili čak – naoružani. Uz to, trebalo je voditi računa oko rezerviranja sjedala unaprijed. Bio je običaj kod vlastele da šalju sluge kako bi se izborili za što bolje mjesto – kazao je Seferović i istaknuo kako je svaki Dubrovčanin s kupljenom ulaznicom mogao pratiti predstavu unatoč zabrani kako sluge ne smiju na takva događanja pratiti svoju vlastelu.
Iza sjajnog lica bogatstva i ljepote krilo se mračno naličje gladi, bolesti, beznađa. O tome govore i drugi zapisi stranih očevidaca o izgladnjelim siromasima koji su tumarali skrovitim uličicama, molbe nadbiskupu da zbog sve veće neimaštine ublaži strogi režim prehrane u korizmi, pa i konačna svijest najviših državnih krugova da je mukotrpno izborena vanjskopolitička neutralnost bila samo privremena.
U burama nakon Francuske revolucije i europskih ratova dubrovački brod nije više tražio hrid za slobodu, nego samo dostojanstven kraj svoje stoljetne plovidbe. Kormilari su dolazili i iz konzervativnih i iz liberalnih krugova; jedni ističući drevne dubrovačke vrline kao oslonac na putu spasa, pozivajući na javno ćudoređe i suzdržanost, a drugi ističući djecu kao jedinu nadu, zagovarajući prosvjećivanje, pa i stipendiranje najmlađih u stranim internatima. Između tih dviju skupina bilo je umnih ljudi iz najviših političkih krugova, koji su samostalno pripremali upravnu i političku reformu, no podlegli su i sami, prepustivši se atmosferi ‘vedre apokalipse’.
Dr. sc. Relja Seferović je dubrovački povjesničar i latinist, znanstveni savjetnik u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku. Autor je triju knjiga i brojnih znanstvenih radova, istraživač povijesti Dubrovačke crkve, odnosa između Crkve i države u vrijeme Dubrovačke Republike, i to u svjetlu klasične dubrovačke historiografije i retorike.
Predavanje dr. Seferovića u Kneževu dvoru zapravo je svojevrsna najava zajedničkog edukativnog projekta Dubrovačkih muzeja i Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku u sklopu kojega će se od sljedeće jeseni u Kneževu dvoru održati niz tematskih predavanja o Dubrovačkoj Republici, namijenjenih širokoj publici, s ciljem da dodatno obrazuju zajednicu i na takav je način potaknu na veću odgovornost prema kulturno-povijesnom naslijeđu koje baštinimo zahvaljujući slavnoj Republici.