Spuštanjem barjaka točno u podne završava se 1049. Festa svetog Vlaha. Svečanost zatvaranja Feste počela je hodočašćem na Goricu sv. Vlaha gdje se zaputila povorka trombunjera, barjaktara, festanjula, svećenstva i puka. Tamo je, nakon izvijanja barjaka, održano misno slavlje koje je predvodio dominikanac fra Mihovil Žuljević – Mikas, župnik župe Svetog Križa u Gružu.
Prema pisanju Maje Nodari za DuList, Dubrovčani su u davnini, predaja kaže u 11. st., izgradili zavjetnu Crkvu sv. Vlaha u Gruškoj parokiji na brežuljku Gorici pa bi to mogla biti i najstarija crkva posvećena sv. Vlahu izvan gradskih zidina, ‘ecclesia Sancti Blasii de foris’. O toj crkvi svjedoče brojni izvori, najstariji iz 1255. godine. Doživjela je mnoge graditeljske mijene, a zbog geomorfoloških karakteristika terena i izloženosti položaja više je puta stradavala u potresima i vremenskim neprilikama. Današnja crkva na starim temeljima ponovno je izgrađena 1857., no tijekom 19. i početkom 20. stoljeća sanirana je više puta i to milodarima Dubrovčana, no bez većeg uspjeha u svladavanju konstruktivnih problema, jer ‘leži’ na rasjedu brežuljka. Stradanja crkve nastavljena su bombardiranjem u II. Svjetskom ratu, potresu 1979. g. i najposlije u Domovinskom ratu 1991. godine. Vlahova crkva na Gorici arheološki je istražena nedavno, a potom je i temeljito obnovljena zahvaljujući dobrohotnosti, u hrvatskim okvirima, jedinstvene građanske udruge Društvu prijatelja dubrovačke starine, te je na svečan način predana iznova kultu 6. veljače 2011. godine, na dan Gorice svetoga Vlaha.
Nakon mise povorka hodočasnika zaputila se prema Gradu, gdje će ih pred crkvom sv. Vlaha dočekati rektor don Hrvoje Katušić, a festanjuli će, uz jeku trombuna i pjev himne spustiti zaštitnikov barjak sa stupa.