U prepunom Kazalištu Marina Držića predstavljena je knjiga ‘Heroji bez puške – Crveni križ u Dubrovniku 1991.-1992.’ autora Iva Oreškovića. Knjiga govori o volonterima dubrovačkog Crvenog križa tijekom Domovinskog rata u razdoblju od 1991. i 1992. godine. Ovo djelo je koncipirana tako da ima isključivo obraćanje ravnatelja kao riječ uljudbe, besjedu autora te potom se svako poglavlje sastoji od priča 37 sugovornika, odnosno onih o kojima je i knjiga napisana.
– Ovo nije knjiga u kojoj ćete naći suhoparne dokumentarističke podatke. Zar je danas bitno kome se podijelila kolika količina brašna? Ali bitno je tko je išao na okupirano područje. Bitno je tko je komunicirao s ljudima koji su bili zatočeni u Bileći, koji su bili zatočeni u Morinju. Bitno je reći istinu o ljudima koji su imali tu hrabrost da hrvatskoj vojsci prenose određene poruke. To su ti ljudi i zato ih ja zovem heroji bez puške – istaknuo je Orešković. Kao arhivist je imao uvid u pismohranu Crvenog križa te je na temelju dokumentacije zaključio kako je bilo najbolje napisati knjigu o razdoblju djelovanja rada Crvenog križa u vrijeme agresije, odnosno u razdoblju od 1991. do 1992. godine.
– Sve prije je čista historiografija. Sve nakon toga su uredi za izbjeglice i sl. To je već jedan sustav gdje je država organizirala skrb o prognanicima, izbjeglicama, povratnicima i drugima. Ono što je važno s historiografskog, ali i nacionalnog interesa je upravo to razdoblje. Dakle, kad smo imali okupirana područja općine Dubrovnik, Konavle, Župu, razoreno Dubrovačko primorje, kad smo imali ubijanje ljudi, kad smo imali stradanje ovoga grada, nezapamćeni kulturocid svjetskih razina, trebalo je, smatrao sam i to sam predložio ljudima iz Crvenog križa. Oni su prihvatili, jednostavno ispričati priču o ljudima koji su tada podnijeli teret rata, odnosno tog humanitarnog dijela posla. Branitelji su branitelji, to je točka i dalje od toga nema. A ovo su heroji bez puške – izjavio je Orešković te je pritom istaknuo važnost ljudi iz Crvenog križa.
– Često se za ovakve ljude kaže kako su oni pozadina, no nisu oni pozadina. Luce Popović, koja je išla dva puta dnevno u Cavtat, u komandu JNA, Anton Zec, koji je išao među četnike na Zvekovicu, Berislav Bačić i Pero Katavić, koji su pred streljačkim vodom kupili tijela mrtvih hrvatskih branitelja, to ne mogu biti pozadinci. Dakle, to je priča u Crvenu križu, o ljudima – izjavio je Orešković. Publici se obratio i Antun Franković, predsjednik dubrovačkog Crvenog križa.
– Oni koji su ljudi.i daju krv nekome koga ne poznaju, to su naši heroji. Posebno sam ponosan na mlade koji to nastavljaju. Treba voditi računa o čovjekoljublju i domoljublju. Čovjekoljublje znači davati čovjeku ono što mu treba, a ova knjiga pokazuje kako smo mi davali čovjeku što mu treba u onom najtežem trenutku. Dali smo mu dom, čašu vode, komad kruha… Rat je prošao, ali nama nedaće nisu stale. Bio je 1996. težak potres u Stonu, nakon toga i poplave i požari. Imali smo dovoljni snage i ljudi da pomognemo potrebitima. Nisu uvijek bili savršeni uvjeti, ali su bili dobri. Sve smo to prošli zahvaljujući silnoj vojsci volontera i junaka Crvenog križa o kojima ova knjiga govori – rekao je Antun Franković. Živko Šimunović, prijašnji ravnatelj dubrovačkog Crvenog križa se također obratio uzvanicima i istaknuo je kako nedostaje knjiga o Domovinskom ratu te kako će ova knjiga biti čitana i zapamćena.
– Sretan sam. Uspio sam. Ponosan sam. Ovu knjigu sam tako žarko želio objaviti do kraja obnašanja dužnosti ravnatelja i moga službenog radnog životnog puta i to netom prije umirovljenja. Ja ne stajem. Ja sam dijete grada, branitelj i humanitarac. Knjiga je ovo zahvale svima onima malim velikim ljudima, zaposlenicima i volonterima Crvenog križa koji su zajedno sa sugrađanima i prognanima iz Konavala, Župe dubrovačke, Dubrovačkog primorja i drugih krajeva Hrvatske, podnijeli križni put ratnih stradanja. Knjiga je ovo o herojima bez puške, o čeljadi Crvenog križa u Dubrovniku i to onima iz vremena agresije na grad i okupacije dijela Općine Dubrovnik 1991. i 1992. Njihova svjedočanstva, o njima samima, ujedno su i neispričana priča o ljudima i događajima koje isti spominju – izjavio je Šimunović. Robert Markt, izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog Križa također je istaknuo važnost volontera i djelatnika Crvenog križa, posebice onih iz razdoblja Domovinskog rata.
– Okupili smo se ovdje oko ideje humanosti i solidarnosti, ali u kontekstu kad nije bilo tako lijepo biti u Dubrovniku. Ljudi koji zaslužuju najveći pozdrav su volonteri. Oni su činili razliku između humanog i nehumanog. Riječ je o malim dosljednim ljudima koji su brinuli o svemu važnom kako bi naši branitelji i oni aktivno uključeni u obranu grada, bili sigurni da dijete i žene imaju što jesti i da njihov zarobljeni rođak nije prepušten sudbini već da neko brine o njemu. Ti su ljudi najbolji među nama, izvrgnuti opasnosti i situacijama da budu izloženi optužbama. Svi koji su bili u Crvenom križu su bili svjesni da samo onaj tko je spreman na najveća poniženja, spreman je baviti se humanitarnim radom – rekao je Markt. Gradonačelnika Dubrovnika istaknuo je kako mu je čast biti na predstavljanju ove knjige te se i on zahvalio volonterima i djelatnicima Crvenog križa.
– Ljudi za koje ne znamo, koji se ne ističu i ne stavljaju sebe ispred drugih, to je Crveni križ. Drago mi je što još jedna knjiga o Domovinskom ratu daje trajno bilje na uspomenu i doprinos na oslobađanje, ne samo Juga, nego i cijele Hrvatske. Dobro je imati takva djela jer ih možemo prenositi budućim generacijama kao istinu. Kako bi znali kako sloboda nije došla preko noći ni sama od sebe. Kako su postojali mnogi ljudi koji su branili grad i volonteri Crvenog križa koji su dali sebe za druge kako bi mi danas mogli slobodno i neovisno živjeti – istaknuo je Franković. Uz njega, sve je pozdravila i Đurđica Popović, pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, obitelj i branitelje Dubrovačko-neretvanske županije u ime župana Nikole Dobroslavića.
FOTO: Ivan Pozniak