Iako bez ikakve osnove ili povijesnog značaja, gomile turista osjeća potrebu protrljati nos Marina Držića.
Već otprije znamo da Marin Držić nije Grgur Ninski, odnosno kip srećonoša, ali to ne sprječava velike količine turista, koji prolazeći kraj brončane skulpture dum Marina, osjećaju potrebu proteljati njegov ‘dugi nos’ u nadi da će im donjeti sreću. U početku je to bila rijetka pojava, ali sudeći po slikama koje smo dobili u redakciji, radi se o redovima ljudi koji čekaju da se domognu skulpture.
Više puta je naglašeno da on nije nikakav srećonoša, te da nema ni istine ni legende o nosu našeg Marina. To očito nije došlo do ušiju posjetitelja Grada te je dovoljno da netko u prolazu dotakne Marinov nos kako bi krenule priče da baš on donosi sreću.