FOTO ‘Ribarske svađe’ napunile Kino Jadran!

Sinonim za smijeh – tako bi se mogla nazvati premijera koju je večeras Kazališna družina Kolarin Dubrovčanima predstavila kao svoj novi kazališni 'darak' – Ribarske svađe (Le Baruffe chiozzotte).

Komedija talijanskog književnika Carla Goldonija praizvedena u Veneciji daleke 1762. itekako je primjenjiva i u današnje doba. Nižući likove, od Patruna Tonija, pa sve do Keke Pujine, redateljica Žuža Egreny uspjela je svakome od njih dati komad prostora za pokazati svoj talent. Oni su tako uspjeli od svakodnevice malog ribarskog mjesta prepunog tračeva, petljanja i ostalih 'spletkarija', izvesti pravi mali kolaž koralnosti, odrađen  zaista besprijekorno i uigrano, kao pravi profesionalni glumci. A kako i ne bi, kad glume iz srca…

Ribarske svađe tako su usko povezane s našim načinom života, provučene kroz 'grezi' humor i ono što svatko može prepoznati u sebi. Dinamični ritam ribarskog života i pokoja psovka koja izaziva smijeh publike, odličan su recept za prepuno kino Jadran, pretvoreno ovaj put u ribarsko mjesto Chioggi, s odličnom pozornicom i pomno biranim kostimima i rekvizitima.

Čime sve počinje? Kesicom bruštulanih mjendula, koju je Šime poklonio Cvijeti, Đan Đankovoj zaručnici. Lavinu koju je pokrenuo tim nehajnim djelom, zaustavlja tek mudri Toni, presvijetli, na kraju ovog uru vremena dugog i dinamičnog djela. Od ogovaranja i teških riječi, pa i potezanja noževa, na kraju cijele priče, pobjeđuje ljubav…

Stoga, Kolarini izvode Ribarske svađe 6. i 7. srpnja, a tko je uspio stati u prepun Jadran, pogledajte u našoj fotogaleriji!

Riječ redateljice
“Što se ima, to se dava; ko sve dava, vele dava – a ko srce dava, svega sebe dava!” rekao je naš veliki Držić.
Nekako sam davno i odmah naslutila da sve to mogu ostvariti na pozornici. Bila sam sretna kada sam kao srednjoškolka imala priliku statirati u kazalištu i predstavama prvih Ljetnih igara. Naravno da sam upisala i završila Akademiju za kazališnu umjetnost, koja je u to vrijeme živjela svoje najsvjetlije trenutke zahvaljujući velikim pedagozima Branku Gavelli, Bojanu Stupici, Kosti Spajiću, Vladu Habuneku i drugima. Imala sam sreću biti njihov student, a nakon završenog studija s njima surađivati u mnogim predstavama.
Veliko je bogatstvo što sam svoj život proživjela kroz zvanje koje sam oduvijek željela, voljela i ostvarila. Nisam se nikad zamišljala u ulozi redatelja pa mi je tim više susret s mojim dragim Kolarinima, kako ih ja zovem, pružio divno iskustvo. Radost, entuzijazam i pozitivno ozračje koje sa sobom nose obogatilo je, upotpunilo i nagradilo moje kazališno stvaranje.
Žuža Egrenyi